ZAPAMTITE VUKOVAR!

U svezi s time se u većini slučajeva spominje Hrvatsku demokratsku zajednicu (HDZ), premda se njen vrh (od dr. Franje Tuđmana pa preko dr. Ive Sanadera i Jadranke Kosor sve do Tomislava Karamarka) nikad nije umorio ponavljati da je HDZ narodnjačka stranka političkog centra. Odakle, znači, potječe ta mjestimično bezrezervna potpora desnih političara HDZ-u kao da je on jedini pozvan smijeniti Socijaldemokratsku partiju Hrvatske (SDP)?

Naravno da je riječ o najjačoj oporbenoj stranci s velikom brojem članova i  simpatizera u domovini i u svijetu, s uzorno razgranatom organizacijom te dobrim kontaktima sa sestrinskim strankama diljem Europe. “Sve pet“, bismo mogli pomisliti da u toj priči ipak nije jedna kvaka: HDZ pored svih tih odlika nije ustvari ni konzervativan, ni demokršćanski; on nije ni dovoljno državotvoran ili neovisan o svojim partnerima izvan Hrvatske, a kamoli da dosljedno zastupa tradicionalne vrijednosti hrvatskog naroda.

A kako bi i mogao kad su se u njemu nakon veleobrata 1990. našli dobrim dijelom ljudi, koji su dotad bili članovi ili simpatizeri Saveza komunista Hrvatske (SKH)? Ne želim na ovom mjestu ući u analizu pobuda dotičnih ljudi glede njihovog “mentalnog” preokreta, no oni su sa svojim idejama također oblikovali taj pokret, na čijem je čelu stajao dr. Franjo Tuđman; on je, naime, svojatao i nauk dr. Ante Starčevića (HSP) i dr. Stjepana Radića (HSS) i hrvatske ljevice (KPH) da bi iz svega toga poput nekog alkemičara stvorio čudesni “amalgam” zvan HDZ…

U tom “amalgamu” vladaju kronično nedemokratski odnošaji (vidi slučaj dr. Ivić Pašalić, Jadranka Kosor, dr. Milan Kujundžić i dr. Drago Prgomet), pa se postavlja pitanje bi li se HDZ sutra kao vladajuća stranka ponio drukčije na razini države? Braniteljske udruge su mu uvijek bile sklone, a za uzvrat je HDZ lokalno koalirao sa Samostalnom demokratskom srpskom strankom (SDSS), ne ustručavajući se u određenom trenutku glasovati čak za uvođenje ćirilice u Vukovaru…

Kad je HDZ bio na vlasti, nikada ozbiljno nije poradio na proglašenju gospodarskog pojasa na Jadranu ili na strožem reguliranju pobačaja. Svoj gospodarski program za predstojeće izbore dao je razraditi u Njemačkoj, a dijelovi dotičnog programa su pronađeni i u Republici Srpskoj, što u najmanju ruku baca čudno svjetlo na to… Što se tiče gospodarstva: vodeći ljudi HDZ-a se pak dosad nisu nikada decidirano ogradili od ulaska Hrvatske u euro zonu što bi za hrvatsku državnu samobitnost imalo katastrofalne posljedice. Potpuno je neupitno da je gospodarstvo okosnica svake države; ako hrvatska vlada ne raspolaže svojom vlastitom valutom te ne nadzire izravno djelatnost Narodne banke, koja bi kao jedina trebala odlučivati o domaćem tečaju (inflacija, odnosno deflacija), onda se ta okosnica urušava brzinom slobodnog pada. Što bi tad ostalo od hrvatske države ako je ona zapravo ovisna o frankfurtskoj burzi?

Dalo bi se ovdje još više točaka navesti – međutim, svakom državotvornom Hrvatu na političkoj desnici bi iz već spomenutog trebalo biti razvidno da HDZ ne zastupa i ne brani dostatno hrvatske nacionalne interese, nego se često rukovodi čisto oportunističkim rješenjima, koja su naposljetku pogibeljna po hrvatski narod. Stoga je više nego jasno da je u ovim dramatičnim vremenima potreban glas istine u Hrvatskom saboru, koji se ne će ustručavati nazvati probleme i njihove uzročnike svojim pravim imenom – pa makar to za Hrvate bilo bolno. Ali nema boljitka bez sagledavanja prave istine, to je prvi korak ka promjenama i nacionalnoj obnovi, koja nam je prijeko potrebna. Zato nema dvojbe: dosljedan desničar – bio pravaš, konzervativac ili demokršćanin – glasuje za stranku DESNO, čiju kandidacijsku listu na ovim parlamentarnim izborima predvodi Anto Đapić!

Damir Petkov, dipl. politolog

Na svibanjskim izborima za EU parlament među brojnim političkim strankama i koalicijama naći će s se i Nezavisna lista Ante Đapića.

Podružnica ove liste za Vukovarsko – srijemsku županiju osnovana je u Iloku gdje je Đapić rekao da je to tek početak širenja Nezavisne liste te da planira još jedan povratak na političku scenu Hrvatske. – Kao što sam u Osijeku pokazao da imam energije i snage polučiti dobar rezultat zbog vjerodostojnosti programa koji sam zagovarao mislim da isto tako na razini cijele Hrvatske moram dati alternativu biračima hrvatske desnice da mogu glasati za onu političku opciju sa kojom sam na čelu HSP-a prije dvadesetak godina gradio program nacionalne desnice – rekao je Đapić.

Smatra kako i u Vukovarsko – srijemskoj županiji može okupiti značajno izborno tijelo jer, kako je rekao, birači hrvatske desnice žele alternativu. Govoreći o planovima najavio je da će sa predsjednicima temeljnih ogranaka Nezavisne liste, koji su bili i članovi izvornog HSP-a od prije 15-ak godina, uspjeti polučiti dobar izborni rezultat. Đapić je najavio i da će uskoro u Zagrebu biti održan izvještajni sabor Nezavisne liste poslije čega će krenuti u izbornu kampanju za EU parlament.
 
(Večernji list, 15.3.2014)

Nezavisna lista Ante Đapića izlazi na izbore za Europski parlament, koji će biti održani u svibnju, doznaje Objektiv. Đapićeve su ambicije velike, ne samo ulazak u EP, već i namjera da stranka preraste u pokret i zauzme desni dio hrvatske političke scene, onaj namijenjen konzervativnim biračima. Uostalom, upravo je taj dio biračkog tijela i podupirao Đapića gotovo dva desetljeća koliko je bio na čelu Hrvatske stranke prava i gotovo zaštitni znak pravaštva u Hrvatskoj.

Sam Đapić smatra kako pretendenti na taj dio političke arene, kao što su HDZ, HDSSB, ali i grupa ljudi okupljenih oko kontroverzne Željke Markić zapravo ne predstavljaju vrijednosti koje traže konzervativni birači.

U kampanju za EP Nezavisna lista ulazi sa skromnim financijskim sredstvima. ”U vrijeme sveopće krize i recesije, kada građani jedva preživljavaju, nije vrijeme za raskošne kampanje i razbacivanje novcem”, kategoričan je Đapić, ponosan na ljude sa svoje liste, za koje kaže da su uglavnom mladi ljudi, prepuni ideja, vizija, tehnološki i ekološki osvješteni, nova generacija koja želi vratiti dignitet politici.

Iako ima ponuda i sa te, tzv. desne strane, ne namjerava se udruživati ni sa kime ni u kakve saveze i koalicije, već želi samostalno testirati birački puls. Uostalom, podsjetimo kako se, iako su ga mnogi već bili otpisali, a i on se maknuo sa čelnog mjesta u HSP-u, vratio gotovo trijumfalno u prvu ligu hrvatske politike, na prošlogodišnjim lokalnim izborima održanima u svibnju. Unatoč zlogukim prognozama, Đapić je polučio odličan rezultat i danas obnaša dužnost predsjednika Gradskog vijeća Grada Osijeka i, po vlastitim riječima, odlično surađujući sa gradonačelnikom Osijeka Ivicom Vrkićem.

Stoga je model Nezavisne liste, kojoj je na čelu, odlučio ”preslikati” i na ostatak Hrvatske, a uskoro kreće i na mini-turneju po većim gradovima, na kojoj će predstaviti ključne odrednice programa s kojim će pokušati ostvariti ulazak u EP.

(objektivhr.com)

Stigla je reakcija na podršku inicijative osječkog gradonačelnika Ivana Vrkića Povjerenstvu za obnovu spomeničke baštine iz NOB-a.

Dok je to povjerenstvo odlučilo na mjesto u ljeto 1991. godine miniranog spomenika žrtvama fašizma u Perivoju kralja Tomislava postaviti potpuno novi i drugačiji spomenik, predsjednik Gradskog vijeća Anto Đapić uz podršku Kluba gradskih vijećnika HDZ-a i SU Damira Kramarića danas je pred novinarima iznio inicijativu za postavljanje spomenika komunizmu.

- Suprotstavit ćemo se obilježju koje bi asociralo na komunizam i boljševizam. No, kako je ta inicijativa došla s jednog krila političke scene, stava smo da Osijek treba biti prvi grad u Hrvatskoj koji bi podigao spomenik žrtvama komunizma. Obje bi procedure trebale paralelno ići kroz Gradsko vijeće, pa sada pokrećemo tu inicijativu – iznio je zajednički prijedlog Đapić dodajući kako je uvjeren “da neće biti problema u koaliciji zbog ovoga”.

Slaže se, pak, kako je svako podizanje spomenika i prvorazredno političko pitanje, a kada je ono začinjeno ideološkim primjesama dodatno je i potencirano.

- Kad je riječ o spomenicima kod nas se uvijek otvara široka javna rasprava, kao što je primjerice podizanje spomenika Anti Starčeviću oko kojega se još i danas vuku repovi – podsjetio je on. O inicijativi koju pokreću, doda je, već ranije razgovarali su i s gradonačelnikom Vrkićem, a sada su se stvari samo ubrzale. Smatra kako bi bilo idealno da se oba obilježja nađu paralelno pred gradskim parlamentom kako bi se pokazala politička zrelost i odgovornost.

- S punim pijetetom žalimo sve žrtve totalitarnih režima, ali budite uvjereni niti jedan spomenik sa zvijezdom petokrakom neće biti postavljen u Osijeku, a kamoli da će biti financiran iz gradskog proračuna. Pod njom je u vrijeme Domovinskog rata počinjeno puno zločina – rekao je Kramarić.

Vrkić, pak, podržava i novopristiglu inicijativu kao i onu za spomenik antifašizmu. – Nama prigovaraju oni koji su rušili spomenike. Oni koji misle da je ovo kraj koalicije, varaju se jer mi smo svaki dan jači – odgovorio je osječki gradonačelnik te napomenuo kako se “spomenik može obilježiti i bez petokrake jer je antifašizam pokret na kojem se zasniva Hrvatska, ali i Europa”. – Imamo i zapadni tip antifašizma i znamo to razlikovati – zaključio je Vrkić.

(izvor: Večernji list)

Počasni predsjednik HSP-a Anto Đapić oglasio se priopćenjem kojim je izvijestio javnost da se u potpunosti povlači iz stranačkog političkog života. U priopćenju ste istaknuli da su razlozi povlačenja političke i osobne naravi.

- Politički razlog je taj što nisam ušao u Sabor, a osobni to što sam svjestan da će se HSP morati prilagoditi novim okolnostima, a ja nisam spreman na takvu vrstu prilagodbe.

Pa, kad narod tako hoće…

- Otkako sam preuzeo HSP 1993. godine, nikada se nisam zadovoljavao ideološkim mrvicama i dao da budemo “light” stranka. To se najbolje očitovalo u našim stavovima u vezi sa Zakonom o općem oprostu, prijedlozima Zakona o lustraciji i Zakona o pobačaju, stavovima vezanima uz suradnju s Haaškim sudom, borbi za gospodarski pojas te, u konačnici, odmaku od EU-a.

Uvijek sam se pokušavao boriti da se narod ne boji svoje slobode koju je teško izborio, a takva je bila i naša posljednja kampanja, a završilo je na način da su od 151 zastupnika koji su izabrani – svi za EU.

Narod je uvijek u pravu, a ako je tako, onda ja više nemam što tražiti u stranačkoj politici, jer sve što sam ovih, posebice posljednjih osam godina radio, narod u pravilu nije u velikoj mjeri prihvaćao.

Proizlazi da ste potpuno promašili koncept vođenja stranke i njezine politike. Osjećate li odgovornost?

– Ne, upravo obrnuto! Mislim da smo izvrsno radili sve dok nije počela ozbiljna borba za ulazak u EU, a to su bili izbori 2007. godine. Mi tu možda nismo našli pravi odgovor, a tu je i moja suodgovornost. S obzirom da će Hrvatska, na žalost, ući u EU, potrebno je prilagoditi život stranke, a ja u tom konceptu nemam namjeru sudjelovati. Ja sam politički dinosaur koji se borio da se hrvatski narod ne boji svoje slobode, ali on se, na žalost, boji.

Niste li grubi prema narodu kada kažete da se boji svoje slobode samo zato što HSP nije ostvario rezultat kakav ste priželjkivali?

- Neizmjerno volim svoj narod i upravo zato ne smijem mu podilaziti i šutjeti. Naime, ne možemo uvijek za stanje u kojem se nalazimo, od koruptivnih događaja, kriminalizacije Domovinskog rata do gospodarske i duhovne krize, kriviti nekoga drugoga. Narod nije bio spreman i tu vidim da se na neki način uplašio svoje slobode.

Smiješno je i žalosno da u 9. jedinici, odakle su Gotovina, Norac, Ademi…, da u toj desnoj jedinici HDZ dobije osam zastupnika, prije četiri godine čak 10, a Mirko Čondić ne prijeđe prag.

Ali, primjerice, Vaša bivša suradnica Ruža Tomašić je ušla u Sabor. Možda to govori samo o tome da narod više ne prepoznaje HSP kao jedinu pravašku stranku.

– Ona je, skupa s dijelom vodstva HSP-a, nakon gubitka izbora 2007. pokazala da je sve samo ne pravaš. Pravaštvo ne znači busati se u prsa hrvatstvom, recitirati na skupovima ustaške emigrantske pjesmice, govoriti kao papiga o domoljublju, bogoljublju i čovjekoljublju, nego se podići kada padneš na koljena.

Ona je dio moga nekadašnjeg tima koji se 2007. nije znao nositi s prvim porazom koji smo pretrpjeli, a koji je induciran izvana. Taj dio tima bio je politički i medijski vrlo jak, ali karakterno dupla ništica. Oni su bili psihološki već sebe vidjeli na funkcijama ministara, a kada se to nije dogodilo, onda su se obrušili na mene koji sam jedini ušao u Sabor.

Što se, pak, tiče gospođe Tomašić, ona se tom ponašanju priključila nešto kasnije koristeći činjenicu da sebi vrlo lako možete pridobiti, njoj toliko željeni, medijski prostor i popularnost ako ste spremni pljuvati po Anti Đapiću.

Pa niste li tome i sami značajno pridonijeli svojim dogovorima, pregovorima i suradnjom s HDZ-om?

– To su obične podvale koje se godinama poturaju protiv mene. Povijesna je činjenica da su HDZ i njegovi instrumenti moći sustavno napadali HSP, i govoriti da sam ja ikada bio igrač HDZ-a, nema veze sa zdravim razumom. Sjetimo se samo najsvježijih događaja vezanih uz grad Osijek i moje pobjede na izborima 2008., kada je HDZ učinio sve da HSP ne dobije gradonačelnika.

Zašto onda niste bili odlučniji i žešći protiv HDZ-a ako su vam oni radili o glavi?

– Imali smo nenormalnu situaciju – godinama smo bili opozicija u Saboru stranci koja nam je deklarativno bila bliža u odnosu na lijeve stranke u Hrvatskoj, a ona se prema nama ponašala na najgori mogući način i tražila suradnju samo ako je nije mogla ostvariti ni s kim drugim.

Nama je 2003. godine, prije parlamentarnih izbora, ponuđena suradnja u slučaju pobjede na izborima, ali je HDZ nakon izbora odustao od dogovora. Bila je ponuđena suradnja ispod žita, što sam energično otklonio, i nakon toga se pojačala aktivnost protiv HSP-a i mene s kulminacijom izbora 2007. godine.

Taj dojam o nekakvoj bliskosti s HDZ-om stvarali su pojedinci iz vodstva stranke, kao što je, na primjer, bila gospođa Tomašić, koja me je 2005. godine, nakon lokalnih izbora, moljakala da dogovorim koaliciju sa Sanaderom za Dubrovačko-neretvansku županiju kako bi naš tadašnji predsjednik županijskog vijeća, gosp. Željko Kulišić, postao dožupanom i tako ona ne bi morala njemu prepustiti pola saborskog mandata, što je bio njihov dogovor uoči izbora 2003. godine.

Ispada da za većinu stvari niste krivi, nego da ste ispali žrtva, ali to se može tumačiti i da ste bili naivni?

– Ako je držanje do riječi naivnost, onda sam naivan.

Niste li predugo naivni?

– Ne. Ja sam pošten čovjek i ako sam pružio ruku, to je za mene zakon. Na primjer, kada sam dogovarao koaliciju s Glavašem znajući koliko je on složen i težak čovjek, rekao sam idemo pokušati. On je kao relativni pobjednik izbora zapravo bio gubitnik jer nije mogao sam ništa napraviti i rekao sam ako više ne budemo mogli zajedno, nemoj mi raditi iza leđa. Meni su nekoliko puta nudili da ga rušim, ali nisam htio. No, on je to meni napravio i zaboravio sve što sam za njega učinio.

(Objavljeno 19.12.2011. izvor:slobodnadalmacija.hr)