oslije godina najava i priprema u Vukovaru je danas predstavljen politički projekt DESNO koji okuplja više političkih stranaka, udruga i pojedinaca desnice u Hrvatskoj. Predstavljeno je i deset teza koje bi trebale dovesti do političkog preporoda hrvatske državnosti i njenog, kako je rekao predsjednik stranke DESNO, Anto Đapić, preporoda na svim razinama.

– Hrvatski građani biraju u vremenu koje je pred nama između Titove ili Stepinčeve Hrvatske, a program koji nudimo je druga Republika kroz oporavak posrnulog hrvatskog gospodarstva i zaustavljanje “bijele kuge”. Upravo je Vukovar grad gdje bi se naše teze najbolje mogle primijeniti, rekao je Đapić. U tezama stranke DESNO stoji kako se zalažu za promjene izbornog zakona u Hrvatskoj i da cijela država bude jedna izborna jedinica. Nije za to da manjine imaju zajamčena mjesta u Hrvatskom saboru kao i dijaspora nego da kroz izbore i povjerenje građana ostvare realne rezultate.

Zalažu se za ukidanja državljanstva svima koji su ratovali protiv Hrvatske kao i reviziju Zakona o oprostu. Protiv su i da Srbija postane dio EU sve dok je Hrvatska njen član. Tvrdi kako u Hrvatskoj osam manjinskih zastupnika diktira hrvatsku politiku i da je to nedopustivo te da Vlada RH mora raditi u interesima Hrvatske i njenih građana. Na upit trebaju li se predstavnici nacionalnih manjina zabrinuti poslije ovih riječi Đapić je rekao kako nitko u Hrvatskoj nema razloga da se brine pa niti nacionalne manjine.

Na novinarski upit da iz svega rečeno ispada kako je Milorad Pupovac najveći krivac za sve što se događa u Hrvatskoj Đapić je rekao da to nije tako, da ni Pupovac niti bilo koji manjinski predstavnik nisu krivci nego im je izborni zakon omogućio mogućnost političke trgovine. Na taj način moguće je da u Sabor uđu ljudi sa po 500-600 glasova dobivenih na izborima.

– S ovim tezama izaći ćemo pred građane Hrvatske. Očekujemo od njih da prepoznaju trenutak i da pobijedimo na izborima, rekao je Đapić.

Ovo je deset teza stranke DESNO:

I. Potpuna integracija i temeljno političko jedinstvo sveukupnog hrvatskog naroda u procesu upravljanja hrvatskom državnošću i izgradnji vrijednosnih okvira hrvatskoga društva i naroda na svoju sliku i priliku.

II. Ostvarivanje hrvatske nacionalne državnosti nije omeđeno državnim granicama. Hrvatska državnost stoji na stupovima potpune i snagom Republike Hrvatske zaštićene suverenosti u današnjoj Hrvatskoj i današnjoj Bosni i Hercegovini te s potpunim i zaštićenim političkim pravima Hrvata u cijelom svijetu.

III. U Republici Hrvatskoj može postojati samo hrvatska politička nacija i državno-politički poredak mora počivati na tom načelu i štititi ga bez izuzetka. Neodrživo je i nedopustivo postojanje autonomnih i separatnih političkih entiteta pod bilo kojim drugačijim nazivljem i sadržajem, a svaka namjera formiranja takvih političkih entiteta bit će onemogućena i uništena u začetku.

IV. Hrvatsko državljanstvo je dragocjenost i ekskluzivitet pripadnika hrvatskoga naroda i prvi sigurnosni bedem stabilnosti hrvatske države. V. Kršćanstvo je pretežito vrijednosno i identitetsko obilježje hrvatskog političkog naroda i vrijednosni temelj uređenja hrvatskoga društva.

VI. Hrvatskom državnošću i državom isključivo će se upravljati primjenom najviših dostignuća hrvatskih i svjetskih znanja.

VII. Politički i državni poredak, ustavna i zakonska rješenja moraju proizlaziti iz definicije da je Republika Hrvatska nacionalna država hrvatskoga naroda, a svojim sadržajem i djelovanjem bit će usmjeren na razvoj stvaralačkih sloboda svakoga hrvatskoga državljanina te pune i sigurne jedinstvene primjene toga načela slobode na cijelom državnom području i u ravnopravnoj suradnji s ostalim državama na svakom mjestu u svijetu.

VIII. Promjenom izbornoga modela i s punim hrvatskim nacionalnim legitimitetom Sabora na stajalištu jedinstvene i neupitne hrvatske političke nacije, stječu se temeljni preduvjeti za radikalne ustavne i zakonite promjene u svim oblastima i eliminaciju svih nevaljalosti u današnjoj Hrvatskoj te će se osigurati sinergijsko jačanje i razvoj hrvatske nacije i hrvatskog društva u svim dijelovima, osmišljavanjem i primjenom odgovarajući ustavnih i zakonskih rješenja. OKRUPNJAVANJE DESNICE Poslije dvije godine okupljanja projekt Desno uskoro predstavlja svoj program

IX. Ostvariti i uspostaviti vrlo strogu i posebno osjetljivu hrvatsku nacionalnu državu na temeljne vrjednote hrvatskoga naroda, koje će država štititi bez izuzetka najstrožim raspoloživim mjerama primjerenim razini eventualne ugroze ili zle namjere te biti uvijek i svugdje trajni sigurnosni štit odvraćanja od eventualnih zlih namjera.

X. Jasna, točna i istinita identitetska polazišta slobodnog hrvatskog naroda temeljni su preduvjet svekolikoga razvoja Hrvatske i ostvarivanja kreativnih potencijala svakoga hrvatskog čovjeka u svim resorima. Država kakvu želimo ostvarit će to i omogućiti bez izuzetka.

(vecernji.hr)

Na konferenciji za novinare Đapić je rekao kako Vučićev posjet pokazuje da Hrvatska “mora podvući vrlo jasnu crtu ispod politike prema Srbiji, a isto se odnosi i na pitanja u BiH, jer je jasno da se ona ne može braniti pričom o nužnosti suradnje i razgovora, budući se “ispod tih floskula krije nemoć i bezidejnost naše politike”.

Da bi Hrvatska mogla napraviti ozbiljan iskorak nužno je napraviti svojevrsni hrvatski nacionalni memorandum prema Srbiji i BiH te definirati politiku prema tim državama, kao temelj za trajno rješavanje srpsko-hrvatskih odnosa te hrvatskog statusa i interesa u BIH, pri čemu je nužno jasno odrediti stajališta hrvatske politike prema srpskim, ali i bošnjačkim interesima, istaknuo je Đapić.

Smatra kako bi Vlada žurno morala formirati interdisciplinarni tim stručnjaka i prići izradi toga memoranduma, a također formirati tim vrhunskih pravnika s ciljem pokretanja tužbe za naknadu ratne štete od Srbije.

Đapić je podsjetio na presudu stalnog Međunarodnog suda u Haagu u tužbi Hrvatske protiv Srbije, u kojoj piše da je Srbija bila agresor na Hrvatsku, pri čemu se služila genocidnim radnjama, dok je srbijanska tužba protiv Hrvatske odbijena kao neutemeljena.

Đapić smatra kako je Vučićev posjet poraz hrvatske politike, u kojem je jedina svijetla točka bilo ponašanje premijera Andreja Plenkovića, koji je Vučića primio “suzdržano i korektno” te otvorio relevantne teme, poput ratnih odšteta.

Na upit novinara kako komentira izjavu predsjednice Grabar-Kitarović kako se ne smije dopustiti da politiku diktiraju pojedinci s rubova političkog spektra, Đapić je rekao kako je ta “izjava za odbaciti” te “jedna u nizu njezinih nespretnosti” vezanih uz ovaj posjet.

Ne znam na koga je točno mislila, ali i takve političke pojavnosti imaju pravo na javno iskazivanje svojih političkih stajališta. Kompletna nacionalna desnica ju je podržala za predsjednicu države, ona je izbore u Hrvatskoj dobila za nekoliko tisuća glasova, i bez takve potpore ona to ne bi bila, istaknuo je Đapić. Drži kako će se predsjednica države sve češće suočavati s činjenicom da će biti sve više glasova kritike njezine politike.

(REPUBLIKA.eu, 14.02.2018.)

Čudim se svaki put iznova da ovo u međuvremenu već otrcano pitanje još uopće nekoga zanima. Začuđuje me napose i to što to pitanje dolazi upravo iz tabora, koji misli da posjeduje doživotni monopol nad zaštitom ljudskih i manjinskih prava. Zanimljivo: Njih ne smetaju, primjerice, kolone autobusa punih birača iz Srbije, koji ondje žive i plaćaju porez; ali ih strašno smetaju inozemni Hrvati kada zaokružuju broj na glasačkom listiću – osobito oni iz Bosne i Hercegovine, ali i iz zapadne Europe te oni s američkog i australskog kontinenta. “Ubitačan” argument spomenutih kritičara glasi ovako: inozemni Hrvati ne bi smjeli sudjelovati na izborima, jer ne plaćaju porez u Hrvatskoj.

Dakle, oni sasvim ozbiljno povezuju pravo glasa s plaćanjem poreza što zapravo predstavlja povratak u 19. stoljeće kada su npr. obični seljaci, koji su tada – nota bene – činili većinu pučanstva, zbog malog imetka morali apstinirati na izborima. Nevjerojatno! Pa je li to doista moguće nakon pada socijalističkog sustava i uvođenja demokracije? Očito jest… No, pođimo redom zašto inozemni Hrvati itekako trebaju imati pravo glasa na svim državnim izborima.

Kao prvo su prema Ustavu Republike Hrvatske svi njeni državljani pred zakonom jednaki; ne postoje, znači, dvije kategorije državljana: oni, koji smiju i oni, koji ne smiju glasovati. Toga u svijetu naprosto nema, pa bi to bio presedan. Osim toga ne plaćaju ni u Hrvatskoj svi njeni državljani porez: bilo zbog starosti ili nezaposlenosti, bilo zbog toga što svoje prihode ne prijavljuju u cijelosti. Je li itko u svezi s time dosad postavio pitanje glede prava glasa?

Kako se to riješilo i rješava u drugim državama? Italija je desetljećima svojim državljanima plaćala kartu za vlak, kada bi se oni prilikom parlamentarnih izbora vraćali svojim domovima. Švicarska je već prije puno godina osigurala svojim državljanima u inozemstvu pravo glasa putem pisma, danas to činii putem interneta. Njemačka veleposlanstva, pak, uoči parlamentarnih izbora oglašavaju čak na “duplerici”, gdje i kada mogu njemački državljani glasovati. Pravo glasa nije, dakle, samo jedno pravno pitanje, nego ono definira nadalje odnošaj matične države prema svojim državljanima izvan svojih granica.

Inozemni Hrvati nemaju stoga samo zakonsko, nego i moralno pravo sudjelovati na izborima. To su pravo stekli i tijekom Domovinskog rata (1991.-1995.), pružajući, među ostalim, golemu financijsku, humanitarnu i ljudsku pomoć svom napaćenom narodu u domovini. Osim toga su inozemni Hrvati već desetljećima najveći investitori u Hrvatsku, podržavajući ili čak uzdržavajući materijalno svoje obitelji što je bio i jest važan doprinos rasterećenju državnog proračuna i socijalnom miru. Gle čudo: u svezi s time se još ni jedan političar ili novinar nije oglasio da tih inozemnih prihoda zapravo ne treba..!

Na predsjedničkim izborima u siječnju ove godine čulo se poslije drugog kruga da su glasovi inozemnih Hrvata bili tobože presudni za sam ishod izbora. Ovaj se dojam namećetim više što glasovi inozemnih Hrvata pristižu u pravilu na samom kraju prebrojavanja glasačkih listića. Pojedini analitičari drže, znači, da su njihovi glasovi bili ona kap, koja je prelila čašu u korist današnje predsjednice. Ova je zamisao – premda naizgled možda logična – u potpunosti pogrešna! Zašto? Zato jer se ta takozvana posljednja kap po ničemu ne razlikuje od prethodnih kaplji; ona je samo po pitanju redoslijeda zadnja, ali po pitanju svoje kakvo će je u potpunosti identična s ostalima i stoga izmjenjiva s bilo kojom drugom kapljom. Da je, naime, gore spomenuta tvrdnja točna, onda bi glas inozemnog Hrvata više vrijedio od onog domaćeg, a o tome na osnovu svega ovdje navedenog ne može biti riječi.

Damir Petkov, dipl. politolog

“Treba zbrinuti žene i djecu, no ne možemo primati mladiće koji izgledaju kao da su izašli iz teretane”, rekao je Anto Đapić u jednoj izjavi za medije, komentiravši migrantsku krizu i kako bi Hrvatska trebala reagirati na nju.

“Kod nas je jedna stvar vrlo zanimljiva. Iznimno me smetalo u hrvatskoj politici činjenica da kada biste iskrenošću htjeli stati u obranu hrvatskog identiteta i integriteta, svaka takva politika dočekivana je na nož. Milanović je danas napravio nediplomatski potez kada je kritički govori o Mađarskoj i predsjedniku Viktoru Orbanu”, rekao je Đapić.

Prvi sam put bio duboko zabrinut hrvatskim nesnalaženjem kada je Orban najavio izgradnju zida na granici sa Srbijom. Bilo je jasno što se sprema, Mađari su uspjeli neutralizirati žestoki napad migranata na Mađarsku i praktički su zaštitili Europu, no Hrvatska je u potpunosti nespremna dočekala migrantski val, objasnio je.

Voditelj je otkrio da je u slovenskim medijima objavljeno kako ministar unutarnjih poslova Ranko Ostojić nije kontaktirao slovenskog kolegu i pokušao dogovoriti da Hrvatska bude tranzitna zemlja prema Sloveniji. Objavili su da je slovenski predsjednik Miro Cerar to demantirao i rekao da nije bilo nikakvog kontakta sa Hrvatskom te da Slovenija zatvara u potpunosti granice.

Na to je Đapić rekao da “ne želi da Hrvatska bude glavni azil za imigrante”.

“Situacija je dramatična za Hrvatsku, u prvom danu je ušlo oko 5000 migranata. Uvijek se poziva na humanost, no ona ne smije biti naš problem i njome se ne smije dovesti u pitanje hrvatska nacionalnu sigurnost. Mi bi trebali prihvatiti tisuće imigranata koji nemaju nikakve veze sa našom civilizacijom. Vidi se da ovo što ja zagovaram, misli i velik dio hrvatskog naroda, te da je moja izjava na tragu onoga što radi Mađarska, Poljska pa i Njemačka”, istaknuo je Đapić.

Na pitanje je li premijer stvarno empatičan, Đapić je kazao da je to “sve u kontekstu izbora”.

“Pod parolom tzv. humanizma prikriva se opasna i dramatična politika. Hrvatski narod nije odgovoran za situaciju na Bliskom Istoku, nego netko veći. Proglašenje kalifata postaje realnost. A Hrvatska mora pokazati jakost da ne može biti žrtva svega toga. Viktor Orban nije gledao kako će se svidjeti Angeli Merkel ili Zoranu Milanoviću, nego kako da zaštiti svoj narod. A što je sa Hrvatima? Što ako dođe 100.000 migranata? Kako ćemo mi njih zaustaviti?”, pitao se Đapić.

Komentirao je i izjavu predsjednice Kolinde Grabar Kitarović u kojoj je rekla da je predložila premijeru da sazove sjednica Vijeća za nacionalnu sigurnost te da želi znati da je Hrvatska pripremljena, da migrante Hrvatska može zbrinuti, ali i da Vlada može osigurati sigurnost hrvatskih građana.

“To je puno ozbiljnija izjava od one premijerove. Predsjednica je i istaknula dramatična informaciju da dio Sirijaca koji dolazi ima lažne sirijske putovnice. Mi moramo jasno reći da ISIL jača iz dana u dan. Zašto se ne stvara ozbiljna kampanja za rušenje ISIL-a? Mediji prikazuju samo teške scene majki s djecom, ali kad promatrate populaciju koja je mlada i zdrava u naponu snage… Nitko od njih nije došao iz ratom zahvaćenog područja. Postoje kampovi u zemljama u okruženju, no njima se tamo ne ostaje”, smatra Đapić.

Na pitanje je li Srbija opet smjestila Hrvatskoj slanjem migranata, Đapić je kazao da je “za tu situaciju kriva jedino nekompetentna Vlada koja je u posljednjih godinu dana zahvaćena samo izborima, a Srbija je pred svjetskom javnošću pokazuje da igra igru – za razliku od Hrvatske koja samo prima zgoditke”.

Hrvatska treba zatvoriti granicu prema Srbiji, zaključio je Đapić te podsjetio da o kršćanima u Siriji više nitko ne govori.

“Ili su pobijeni, ili prognani. Nije bilo akcija, ni koncerata da se njima pomogne. Kada imamo ovo pred vratima, svi su postali humanisti i to je nešto što vrijeđa”, rekao je Đapić.

U kratkom telefonskom razgovoru, saborski zastupnik Damir Kajin rekao je da je “na pomolu humanitarna katastrofa koja će dovesti i do gospodarske propasti”.

“Netko migrantima plaća put. U patrijarhalnoj Siriji nitko nema 5000 eura. Tko se brine o Hrvatima koji nemaju novca za osnovne životne potrebe? Ovu zimu na tlu Hrvatske će boraviti najmanje 70 tisuća migranata, i to pet do 6 godina. Ovo sa izbjeglicama je projekt i može Hrvatsku razoriti. Potpuno je nespremna. Ako jedna Bavarska stenje pod 40 tisuća migranata, kako onda neće Hrvatska? U Grčku je ušlo 175 tisuća ljudi, a većina europskih država je zatvorila svoje granice. Pa Hrvatska je do jučer bila zatvorena zemlja zbog rijeka, ali i Alpa u Sloveniji. Ove zime će na Balkanu zimovati 200 tisuća ljudi. A mi se zanosimo nekom mišljom od tisuću ljudi te da će ostale primiti Slovenija i druge zemlje”, istaknuo je Kajin.

“Problem je na hrvatskim granicama, a ova Vlast za to nije pripremljena”, zaključio je Kajin.

I europarlamentarka Ruža Tomašić je u telefonskom razgovoru rekla da je na pomolu “humanitarna, ali i sigurnosna kriza”.

“U Tovarnik je stiglo oko 1000 izbjeglica, a preko noći se očekuje isto toliko. To je humanitarna, ali i sigurnosna kriza. Druge države traže glavnog krivca, upiru prstom jedna u drugu. Primila bih žene, djecu, starce i one koje čeka sigurna smrt u domovini, smjestila ih u šatore i neka tamo čekaju vizu kao i svi”, zaključila je Tomašić.

 

 
(glas-slavonije.hr, 16.9.2015.)