Demokratski savez nacionalne obnove dostavio je priopćenje koje glasi:

Članovi stranke DESNO su u velikom broju nazočili 71. komemoraciji Bleiburške tragedije, očekujući kako će službeni govor predsjednika Hrvatskog sabora, dr. Željka Reinera, biti na tragu jednog istinskog iznošenja činjenica, dokaza i jasne poruke što se na Bleiburškom polju događalo.

Međutim, moramo istaknuti da smo ostali duboko razočarani. Činjenica je kako je njegov govor koncipiran kao da se obraća međunarodnoj zajednici, srpskom ministru u Beogradu, Aleksandru Vulinu, ili pak dr. Miloradu Pupovcu, koji je u isto vrijeme bio na Petrovoj gori, osuđujući sve koji su se našli na Bleiburškom polju.
Vulin i dr. Pupovac su se brutalno okomili na sve nazočne na Bleiburgu kao i na državne dužnosnike, koji su bili na Bleiburškom polju, optužujući ih kako su se opredijelili za ustašku državu, odnosno za ustaštvo, a time i za fašizam te da međunarodna zajednica i Europska unija trebaju hitno na to reagirati.

Govor dr. Reinera bio je nadalje osmišljen kao da je znao što će Vulin i dr. Pupovac kasnije o tome govoriti; ostavio je, naime, dojam kao da se ispričava što je ondje došao, spominjući pritom ustaške zločine i zločinački karakter ustaškog režima te naglašavajuci da je došao samo radi žrtava.
Ističemo da na Bleiburgu i Križnom putu nisu bile imaginarne žrtve; ondje su bili hrvatski vojnici i hrvatski civili iz Nezavisne Države Hrvatske (NDH) – i onome kome smeta i sam spomen na NDH i na hrvatske vojnike nema što tražiti u Bleiburgu. Tamo dolaze oni, koji odaju počast hrvatskim vojnicima, jer onome kome smetaju ti vojnici, koji su dali život za hrvatsku državu, smetaju i hrvatski vojnici i dragovoljci iz Domovinskog rata (1991.-1995.).

U današnjim hrvatskim udžbenicima – kada se govori o akciji “Oluja” u Domovinskom ratu – govori se u kontekstu velike hrvatske pobjede, ali i o incidentima i pojedinim zločinima, koji su se dogodili tijekom “Oluje”. Država, koja drži do sebe, na takav način ne postupa kada govori o najsvjetlijim trenutcima svoje povijesti .

Nakon 71 godine ispiranja mozga hrvatskom narodu i jedne brutalne kampanje agitpropovske i velikosrpske politike, očekivali smo od nove hrvatske vlasti kako će doći do promjena u poimanju takve politike o tome dijelu hrvatske povijesti. Međutim, vladajuće politike govore o tome na način da ne bi povrijedili beogradsku čaršiju i četničku vlast što je gotovo nevjerojatno.

Govor predsjednika Sabora, dr. Reinera, u Bleiburgu smatramo stoga posve promašenim i nedoličnim; smatramo da konačno treba početi razbijati srpske mitove o NDH i Ustaškom pokretu jer onaj tko optužuje da je svaki hrvatski vojnik bio zločinac, korak je do toga da kaže da je i svaki ratnik i dragovoljac u Domovinskom ratu bio zločinac. To nam opet znači biti u getu poraženog naroda kao i proteklih 70 godina – a tome ćemo se oštro suprotstaviti!

Nisu nam dovoljne samo izjave pojedinih HDZ-ovih dužnosnika kako treba maknuti ime zločinca Josipa Broza Tita sa trgova i ulica, nego nam trebaju konkretna djela. Vladajući trebaju donositi nove zakone, mijenjati postojeće zakone i spriječiti veličanje komunističke ideologije i totalitarizma u Hrvatskoj.
Ne smijemo dopustiti da o tome samo govore za potrebe izborne kampanje, a kada ona završi pokušavaju svim silama spriječiti svaki oblik kritike i razgovora, stoji u priopćenju koje potpisuje Anto Đapić, predsjednik Demokratskog saveza nacionalne obnove (DESNO).

(novilist.hr, 19.05.2016.)

Riječi su to Ante Đapića, predsjednika osječkog Gradskog vijeća, čiji je obračun s vijećnicima GOGO-a (uz dolazak Branimira Glavaša), uz, kako je to sam rekao, koloritni riječnik, obilježio posljednju sjednicu Gradskog vijeća.

Kažete da ste, uz poneki izuzetak, razočarani novom generacijom političara. Zašto?

– U pravilu, od te tzv. mlade generacije političara ništa nismo dobili. SDP je radikalno pomladio svoju strukturu (ministri, zastupnici), a kakvi su rezultati više je nego vidljivo. Imamo ministara koji nisu u stanju odgovoriti na najobičnije novinarsko pitanje. Isto je tako i na našoj lokalnoj razini, uz časne izuzetke. Često se događa kod tih mlađih snaga da su poprimili onaj negativniji dio politike, da je doživljavaju kao mogućnost ostvarivanja nekih svojih interesa.

To me žalosti. Moja je pozicija, s druge strane, sada puno lagodnija. Ja sam svoj zenit dosegnuo, i sve dalje u političkom radu čisti mi je plus. Imam jednu od najimpresivnijih političkih karijera u Osijeku, ne treba mi nikakvo novo dokazivanje, niti me neke stvari opterećuju kao prije sedam ili deset godina. Isto tako, više si neću dopustiti neke stvari, a tipičan je primjer zadnja sjednica Vijeća.

Neću dopustiti nekakvim političkim poluanonimcima da dovode u pitanje moj integritet i dostojanstvo. Nikad nisam ni za što osuđen, niti sam uzeo bilo kakvu nepripadajuću korist. Ne pada mi na pamet pristojno trpjeti, dok mi netko pristojno podmeće i urušava ugled.

Gdje je korijen sukoba s liderima GOGO-a?

– Ja i ne poznajem te ljude, tog Šimića ili Vaneka. Ono što znam, znam da sam, nažalost, dao svoj doprinos da Šimić bude gradski vijećnik. On do ovaj put nikad nije uspio samostalno ući u Gradsko vijeće, a već je dugo u politici. Od HDZ-a, preko DC-a, pa s Matkovićevom listom. Pred prošle izbore, kada se stvarao blok kontra HDSSB-a, lagao je da nema više političkih ambicija.

Pa se išlo na smjenu prof. Vrbošića. Danas mogu odgovorno reći da mi nije drago što sam sudjelovao u tom projektu disklamacije prof. Vrbošića. I dalje mislim da se nije trebao prihvatiti funkcije predsjednika GV-a, ali to mi (neću o drugima) nije dalo za pravo da sudjelujem u kampanji protiv njega, da se dovede u pitanje njegov moral i poštenje, jer je g. Vrbošić svojom karijerom zadužio ovaj grad. Šimiću je to omogućilo da uđe u Vijeće, što je, pokazalo se, bila pogreška.

On se, što se kaže, obukao u široke gaće i počeo glumatati nekakvu moralnu okomicu, a pravi razlog razlaza između njega i Vrkića je taj što je pokušao fiktivnim natječajem za šefa javne nabave gradske uprave postaviti svoga prijatelja.

No, prozvani ste Vi, i to s konkretnim pitanjima, na koje niste dali odgovor sve do sjednice Vijeća.

– Ja sam mu glavna meta udara, jer sam temeljni kamen ove koalicije. Također, kada napada mene, želi se staviti u al pari poziciju, što mu je odmah plus. Pa što je on u odnosu na mene u političkom smislu? Bez mene ne bi ni bio tu gdje jest. Kada napada mene, dobiva medijski prostor i daje si na značaju koji realno nema.

Opet kažem, ne smeta me politički sukob, no napad na osobnoj razini nešto je drugo. Njemu sad smeta jer sam spomenuo kako su se on i supruga zaposlili. Smeta mu kad diram obitelj.

Ma nemoj? Pa dira li se moja obitelj kada me se napada da sam napravio nešto nečasno? Ja sam više u životu podijelio novca u humanitarne svrhe nego što će on ikad dati! U ovom sam slučaju bio posebno pogođen jer kad je sve počelo, bio sam na putu sa suprugom, slavili smo njezin rođendan. Ma, bio sam ljut kao ris, no rekao sam si: Nećeš reagirati onda kada to nekakav GOGO traži. Njih nije zanimala istina, da jest nazvali bi me i pitali o čemu je riječ.

Oni su, zapravo, ispali kukavice i lukavci. Koncipirali su priopćenje tako da sam ispao korumpiran, a da to nisu rekli, da ih ne mogu tužiti. Budi frajer pa reci: Korumpiran si, u sukobu si interesa! Svjesno je išao na obmanu javnosti, jer ja tada nisam bio ni vijećnik, ni dužnosnik. Da mi je tada netko i poklonio auto, ja nisam u sukobu interesa. Pokazali su se kao nečasni ljudi. A kad sam ih uhvatio u laži, nastavili su s uvredama i vrijeđanjima. Mislim da će se trend napada na mene nastaviti, jer naša je koalicija vrlo složena.

Bilo je tu i s vaše strane malo težih riječi?

– Nikad nisam nikoga opsovao ili osobno vrijeđao, a kada prafraziram stihove nekih pjesama, poput: “Ostani đubre do kraja”, to je način na koji pokušavam kroz duhovitiji stil poslati poruku ako je netko krele. Ma i to sam ja njemu u biti tepao kad sam rekao da je krele. Što je zaslužio… Uostalom, to je tipičan osječki izraz, pa su po Hrvatskoj čuli kako mi takve papke nazivamo. (M.Mi.)
O GRADU I KOALICIJI – Stanje u Gradu?

– Nije lako, ali Grad je solventan. Nije ni u kakvom predbankrotnom položaju. Nisam previše involviran u izvršno poslovanje Grada, držim se predstavničkog tijela. Nemam ni jednog svoga pročelnika, ni direktora. To je moj zalog stabilnosti koalicije. Složeno je, ali mjere štednje stabiliziraju poslovanje. Godine 2014. je oko pozitivne nule, ova bi mogla završiti s plusom. Jasno, daleko je to od onoga što bismo željeli, ali Grad funkcionira.

Odnosi u koaliciji?

– Koalicija je složena. Ako HDZ-u postane neizdrživa ova situacija, nadam se novim izborima za Gradsko vijeće. Bilo kakvo preslagivanje smatrao bih aktom izdaje. Mislim da neće biti nikakvih ozbiljnijih potresa do parlamentarnih izbora. Tada, ako pobjede HDZ i partneri, očekujem velike promjene unutar Grada. Ako pobijedi ljevica, ništa se važnije neće promijeniti.

O STRANCI I IZBORIMA

– Parlamentarni izbori nisu riješeni. Očekuje nas žestoka i neizvjesna borba, i moglo bi se dogoditi da o većini odlučuju dva-tri zastupnika. Tu vidim i našu šansu. DESNO se priprema za samostalni izlazak na izbore, no otvoreni smo za evenutalne razgovore. Stranka se gradi po cijeloj Hrvatskoj, no posebna je pozornost na IV. izbornoj jedinici, gdje su nam najveće šanse. Nadamo se osvojiti sedam-osam posto glasova.

To je vrlo ambiciozno, no nisam euforičan. Gradit ćemo stranku strpljivo, korak po korak. Odbacujem tezu Ruže Tomašić da je pravaštvo prošlost. Pravaštvo u Hrvatskoj nikada ne može nestati. Neće biti udruživanja, no na razvalinama pravaškog pokreta treba graditi novu priču. A to je DESNO.
 
(glas-slavonije.hr, 16.2.2015.)

Na utemeljenju ogranka Demokratskog saveza nacionalne obnove nazočili su predsjednik i dopredsjednik Demokratskog saveza nacionalne obnove, g.Anto Đapić i g. Vedran Novokmet te g. Perica Perić, predsjednik Demokratskog saveza nacionalne obnove za općinu Podgorač.

Za dužnosnike su izabrani:

Gvozdić Gerhard, predsjednik
Gvozdić Iva, dopredsjednica
Galinec Marin, tajnik

U nadzorni odbor izabrani su:

Antun Juranić
Stjepan Umiljanović
Đurica Kniha

 
(www.nasice.com 17.12.2014)

Đapić je u priopćenju istaknuo da je ispunio sva proceduralno – pravna pitanja za pravovaljanu kampanju, no procjenjujući da nema izgleda pobijediti, kaže da bi njegovo sudjelovanje u predsjedničkoj utrci samo zbunilo hrvatsku desnicu.

‘Ocijenio sam da nemam izgleda pobijediti u toj kampanji, a moje sudjelovanje bi samo dodatno zbunilo hrvatsku desnicu’, naveo je Đapić u priopćenju u kojem je potpisan kao predsjednik Demokratskog saveza nacionalne obnove.

Na sjednici Predsjedništva te stranke koja je, kako ističe Đapić, u nastajanju, jednoglasno je odlučeno da se povuče iz izborne utrke za predsjednika, a svoj glas da daju predsjedničkoj kandidatkinji HDZ-a Kolindi Grabar Kitarović.

Đapić je istaknuo kako je u dosadašnjoj kampanji Kolinda Grabar Kitarović pokazala da je kandidatkinja koja može, ako pobijedi, ispuniti san biračke desnice koji već tri mandata čekaju promjene.

Vjeruje kako će, među ostalim, ispuniti i obećanje da će – ako bude izabrana za hrvatsku predsjednicu – tražiti oslobađanje hrvatskog branitelja Velimira Marića iz srbijanskog zatvora. Za kandidata desnice Milana Kujundžića, Đapić je naveo da ne podržavaju njegovo zagovaranje o regionalizaciji Hrvatske.

(tportal.hr, 5.12.2014.)

Za razliku od prije četiri godine, kada je zbog jednakog broja glasova između dvije liste (HNS-HSU i Nezavisne liste Željka Balkića) kratko trajala nedoumica moraju li se ili ne ponavljati izbori u Mjesnom odboru Sarvaš (odlučeno je naknadno da oba kandidata ulaze u vijeće), ovaj put na nedjeljnim izborima za predstavnike u vijećima gradskih četvrti i mjesnih odbora takvih slučajeva nije bilo.

Stoga su jučer, čim je Gradsko izborno povjerenstvo objavilo konačne, ali ipak neslužbene prijevremene rezultate izbora, počela postizborna slaganja mogućih koalicija i čelništva pojedinih vijeća.

- Osim već objavljenih prigovora HDSSB-a na navodna agitiranja od strane HDZ-a ispred biračkog mjesta broj 7, odnosno prostorija Mjesnog odbora Brijest te SDSS-a ispred biračkog mjesta broj 12, odnosno ispred prostorija Mjesnog odbora Klisa, naknadno smo, prvo mailom, a onda i službeno zaprimili jedan prigovor HDZ-a na tijek izbora. Oni su prijavili da su kandidati HDSSB-a predvođeni Željkom Kraljičkom, istina bez stranačkih obilježja, sudjelovali u jednoj javnoj akciji na području GČ Retfala u subotu i time prekršili izbornu šutnju. Sve ćemo prigovore razmotriti i donijeti odluke – rekla je Jadranka Nikolov, predsjednica GIP-a.

On se sinoć sastao i utvrdio konačne i službene rezultate izbora, a oni će biti objavljeni danas (utorak). Što se tiče broja vijećnika, od ukupno 133 u 15 gradskih četvrti i mjesnih odbora najviše ih ima koalicija HDSSB-HSP, 47 (od toga 44 HDSSB, a 3 HSP), a slijedi ih HDZ koji je ponegdje išao u koaliciji s BUZ-om. Oni ukupno imaju 43 vijećnika, od čega čak 42 HDZ, a samo jednog BUZ. Po broju vijećnika na trećem mjestu je tzv. lijeva koalicija s 21 vijećničkim mjestom (SDP 9, HNS 8, HSU 3 i SU 1), a ostali su daleko iza. SDSS je na dvije lokacije (MO Klisa, gdje je uvjerljivi pobjednik s pet od sedam mjesta, i u MO Tenja – 1 vijećnik) osvojio ukupno šest mandata, a Nezavisna lista Ante Đapića 5.

Slijedi najveće iznenađenje ovogodišnjih mjesnih izbora, KL Zorana Batnožića, koja je u GČ Tvrđa uspjela dosegnuti 4 (od ukupno 11) vijećnika i sigurno će “krojiti” vlast u toj gradskoj četvrti. Građanska opcija grada Osijeka (GOGO) svoja je tri mjesta rasporedila na tri lokacije (MO Cvjetno, GČ Gornji grad i GČ Industrijska četvrt), Hrvatska seljačka stranka (HSS) također 3, dok je posljednje, 133. vijećničko mjesto pripalo Narodnoj stranci – Reformistima. Pravi debakl od pripadnika aktualne koalicijske gradske vlasti pak doživjeli su Hrvatski laburisti – Stranka rada, koji su privukli samo 355 glasača i nemaju ni jedan mandat.

Teško je još uvijek predvidjeti tko će kreirati vlast u kojoj GČ ili MO, jer mnogo toga ovisi o međustranačkim dogovorima. No, izvjesno je kako će koalicija HDSSB-HSP predvoditi GČ Donji grad (uvjerljiva pobjeda protiv HDZ-a, 7:3 vijećnika), a vjerojatno i GČ Retfala i GČ Gornji grad (po pet vijećnika), dok će HDZ, prema svemu sudeći, voditi glavnu riječ u MO Josipovac (5:2 protiv HDSSB-a), MO Višnjevac i MO Brijest, a SDSS je bio uvjerljiv u MO Klisa.

Bizarna situacija, pak, zabilježena je u MO Lijeva obala, gdje je koalicija HDSSB-HSP za samo jedan glas (175:174) nadmašila NL Ante Đapića, što im je, pomalo bizarno, donijelo i jedno mjesto više, 3:2.

(glas-slavonije.hr, 16.12.2014.)

Koji su Vaši razlozi kandidature i hoćete li njome razjediniti glasače desnice?

Bilo je nekih koji su rekli da ja svojom kandidaturom pomažem Josipoviću pa svojom kandidaturom smetam Savezu za Hrvatsku. To su gluposti; samo koristim legitimno pravo svakog pojedinca koji živi u Hrvatskoj. Kroz ovu kampanju želim potvrditi sve one političke teze i praksu koju sam formirao i prezentirao kroz godine bavljenja politikom: vođenje HSP-a 17 godina, pet mandata u Saboru, dvije pobjede u Gradu Osijeku. Svojim radom u Saboru i izvan njega formirao sam politiku hrvatske desnice te bi bio grijeh to iskustvo i znanje zatomiti postrani na ovim izborima.

Pred samu utrku odlučili ste promijeniti ime svoje stranke. Zašto?

Kandidat sam političke stranke koju sam utemeljio. Donedavno je to bila Nezavisna lista Ante Đapića, ali smo prije desetak dana odlučili promijeniti ime stranke u Demokratski savez nacionalne obnove, skraćenica DESNO i tom skraćenicom ukazujemo na naš politički smjer.

Dakle, nezavisne liste mogu polučiti određene rezultate na lokalnim razinama međutim na nacionalnoj ljudi moraju prepoznati da imate organizaciju, program, snagu, ideju, svjetonazor. Kako su ovo predsjednički izbori, ovo je dobra prilika za to da kroz predsjedničku kampanju udarimo temelje nove desne stranke i da se dobro pripremimo za parlamentarne izbore. Oko HDZ-a se okupljaju političke stranke svih mogućih predznaka, od liberala pa do umirovljenika. Na poziciji desnice nedostaje upravo jedna ovakva politička grupacija.

Koji je vaš program?

Program je ustvari iznošenje svih onih političkih smjernica i aktivnosti koje sam iznosio u posljednjih 25 godina. Uloga je predsjednika Republike inicirati promjenu Ustava tako da se Hrvatska država formira kao građanska država u kojoj su svi građani politički Hrvati, a etnička je pripadnost privatna stvar svakog pojedinca, a ne da imate praktički političko srpstvo u Hrvatskoj, prema kojem zato što je netko Srbin mora u nekoj kvoti dobiti primjerice mjesto pomoćnika ministra.

To je nepravedno prema Mađarima, Slovacima, ostalim pripadnicima manjina, pa i prema Hrvatima. Na primjer, u političko doba Sanadera u puna dva mandata, praktički tri, manjine u Hrvatskoj birane su u Sabor nerazmjerno, pa su one odlučivale o formiranju hrvatske Vlade.

Manjine svoje predstavnike u Hrvatskom saboru trebaju birati pod istim uvjetima kao i ostali građani Hrvatske, stranačkim listama, a ne, kao što je sada slučaj, pomoću lex specialis. U Hrvatskoj ne može nitko imati veća prava od hrvatskog naroda. Išao bih i korak dalje! Prema posljednjem popisu pučanstva u Hrvatskoj, čak se nešto manje od 16.900 hrvatskih građana izjasnilo Hrvatima pravoslavcima i sazreli su uvjeti za to da se u Hrvatskoj, bez zadnjih primisli, utemelji Hrvatska pravoslavna crkva.

Do sada je svaki takav pokušaj dočekan na nož jer se vuku neke asocijacije na NDH. Za takav projekt važno je da se promijeni Ustav, s naglaskom da je Hrvatska država svih njezinih građana. To je kada govorimo o pravu predsjednika da inicira ustavne promjene.

O gospodarskim problemima nisam čuo nijednog kandidata da nešto konkretno govori. Smatram da trebamo napraviti dvije krupne stvari. Još 2004. predlagao sam u Hrvatskom saboru Zakon o ovjeri vlasništva. Što to znači? Hrvatskog je novca od privatizacije 15 milijardi eura na koji nije plaćen porez. Hrvati izvan Hrvatske čuvaju ukupno 38 milijardi eura.

Intencija je toga Zakona naplatiti porez i na takav način povratiti barem dio novca u Hrvatsku. Od punih zatvora nemamo ništa; probajmo načiniti ‘redistribuciju kapitala’. Italija je krenula u svoj ekonomski bum kada je Berlusconi donio sličan zakon. Nacionalnu središnju banku treba staviti pod ingerenciju Hrvatskog sabora. Ona je danas posve neovisna od hrvatske Vlade, od Sabora, pod parolom monetarne vlasti.

To je prvo što je napravio Orban i to se pokazalo izvrsnim u Mađarskoj, gdje je Mađarska krenula gospodarskim koracima naprijed. Kod nas je Narodna banka izvan kontrole Hrvatske. Treba formirati novu banku u koju će se slijevati sredstva iz državnog i lokalnih proračuna, koja se onda mogu plasirati prema malom i srednjem poduzetništvu, u kojem je naša snaga u odnosu na Europu.

Tvrdite da predsjednik Republike nije koristio ovlasti koje ima? Možete li to objasniti?

Nisam protiv toga da se ojačaju ovlasti predsjednika države, ako se bira neposredno, onda bi on morao imati jače ovlasti, posebice u vremenima koja su krizna u državi. Predsjednik je sukreator vanjske politike i sukreator sigurnosne politike te zapovjednik oružanih snaga, a tu ulogu treba pojačati. Hrvatska je izgubila svoj identitet u vanjskoj politici.

Mi smo na repu međunarodnog utjecaja jer se nismo znali pozicionirati. Nemamo svoj državnički stav pa smo olakotno podupirali sve odluke NATO-a u odnosu prema Libiji, Egiptu, Siriji, Ukrajini, što je neprihvatljivo. Predsjednik države mora razmišljati o tome na koji način se to reflektira na hrvatske nacionalne interese. Na primjer, podupiranje rušenja Gadafija nama nije odgovaralo, jer je 60.000 hrvatskih građana radilo u Libiji, koji ondje više ne rade.

O Egiptu neću govoriti, ondje je bila izvrsna gospodarska razmjena hrane, sada se to ‘urušilo’, a u Siriji smo izgubili dvije milijarde dolara prošle godine jer nismo crpili svoju naftu s polja koja smo imali. Bez obzira na to što smo se opredijelili za NATO, mora se u toj zajednici slušati i naš glas. Kad je u pitanju Ukrajina, iako je meni osobno žao ukrajinskog naroda, ne treba nam zamjeranje s Rusijom. Mi smo se svojom glupom politikom odrekli južnog toka, ulaganja ruskih milijardi, no nama to nitko nije kompenzirao.

Moj predsjednički program nalaže da snažimo vanjsku diplomaciju, pogotovo gospodarsku diplomaciju koju trenutačno nemamo. Kod nas diplomacija služi za uhljebljivanje određenih kadrova. U doba Jugoslavije bio je običaj – kada netko pogriješi, pošalju ga u diplomaciju. Danas našu diplomaciju treba ojačati mladim obrazovanim ljudima koji govore strane jezike, imati što više konzularnih djelatnika stručnih na području ekonomije. Valja se usmjeriti prema Indiji, Brazilu, Kini, jer ako smo mi članica EU-a, ne znači da mi sebi sami ne trebamo tražiti tržište. Mala smo država, ali naša proizvodnja hrane mogla bi, recimo, opsluživati hranom jedan indijski ili kineski grad, ako bismo gospodarskom diplomacijom to osigurali. A brojne su i druge mogućnosti! Umjesto toga, mi smo najveći uvoznik hrane u Uniji.

(tportal.hr, 24.11.2014.)