U svezi s time se u većini slučajeva spominje Hrvatsku demokratsku zajednicu (HDZ), premda se njen vrh (od dr. Franje Tuđmana pa preko dr. Ive Sanadera i Jadranke Kosor sve do Tomislava Karamarka) nikad nije umorio ponavljati da je HDZ narodnjačka stranka političkog centra. Odakle, znači, potječe ta mjestimično bezrezervna potpora desnih političara HDZ-u kao da je on jedini pozvan smijeniti Socijaldemokratsku partiju Hrvatske (SDP)?

Naravno da je riječ o najjačoj oporbenoj stranci s velikom brojem članova i  simpatizera u domovini i u svijetu, s uzorno razgranatom organizacijom te dobrim kontaktima sa sestrinskim strankama diljem Europe. “Sve pet“, bismo mogli pomisliti da u toj priči ipak nije jedna kvaka: HDZ pored svih tih odlika nije ustvari ni konzervativan, ni demokršćanski; on nije ni dovoljno državotvoran ili neovisan o svojim partnerima izvan Hrvatske, a kamoli da dosljedno zastupa tradicionalne vrijednosti hrvatskog naroda.

A kako bi i mogao kad su se u njemu nakon veleobrata 1990. našli dobrim dijelom ljudi, koji su dotad bili članovi ili simpatizeri Saveza komunista Hrvatske (SKH)? Ne želim na ovom mjestu ući u analizu pobuda dotičnih ljudi glede njihovog “mentalnog” preokreta, no oni su sa svojim idejama također oblikovali taj pokret, na čijem je čelu stajao dr. Franjo Tuđman; on je, naime, svojatao i nauk dr. Ante Starčevića (HSP) i dr. Stjepana Radića (HSS) i hrvatske ljevice (KPH) da bi iz svega toga poput nekog alkemičara stvorio čudesni “amalgam” zvan HDZ…

U tom “amalgamu” vladaju kronično nedemokratski odnošaji (vidi slučaj dr. Ivić Pašalić, Jadranka Kosor, dr. Milan Kujundžić i dr. Drago Prgomet), pa se postavlja pitanje bi li se HDZ sutra kao vladajuća stranka ponio drukčije na razini države? Braniteljske udruge su mu uvijek bile sklone, a za uzvrat je HDZ lokalno koalirao sa Samostalnom demokratskom srpskom strankom (SDSS), ne ustručavajući se u određenom trenutku glasovati čak za uvođenje ćirilice u Vukovaru…

Kad je HDZ bio na vlasti, nikada ozbiljno nije poradio na proglašenju gospodarskog pojasa na Jadranu ili na strožem reguliranju pobačaja. Svoj gospodarski program za predstojeće izbore dao je razraditi u Njemačkoj, a dijelovi dotičnog programa su pronađeni i u Republici Srpskoj, što u najmanju ruku baca čudno svjetlo na to… Što se tiče gospodarstva: vodeći ljudi HDZ-a se pak dosad nisu nikada decidirano ogradili od ulaska Hrvatske u euro zonu što bi za hrvatsku državnu samobitnost imalo katastrofalne posljedice. Potpuno je neupitno da je gospodarstvo okosnica svake države; ako hrvatska vlada ne raspolaže svojom vlastitom valutom te ne nadzire izravno djelatnost Narodne banke, koja bi kao jedina trebala odlučivati o domaćem tečaju (inflacija, odnosno deflacija), onda se ta okosnica urušava brzinom slobodnog pada. Što bi tad ostalo od hrvatske države ako je ona zapravo ovisna o frankfurtskoj burzi?

Dalo bi se ovdje još više točaka navesti – međutim, svakom državotvornom Hrvatu na političkoj desnici bi iz već spomenutog trebalo biti razvidno da HDZ ne zastupa i ne brani dostatno hrvatske nacionalne interese, nego se često rukovodi čisto oportunističkim rješenjima, koja su naposljetku pogibeljna po hrvatski narod. Stoga je više nego jasno da je u ovim dramatičnim vremenima potreban glas istine u Hrvatskom saboru, koji se ne će ustručavati nazvati probleme i njihove uzročnike svojim pravim imenom – pa makar to za Hrvate bilo bolno. Ali nema boljitka bez sagledavanja prave istine, to je prvi korak ka promjenama i nacionalnoj obnovi, koja nam je prijeko potrebna. Zato nema dvojbe: dosljedan desničar – bio pravaš, konzervativac ili demokršćanin – glasuje za stranku DESNO, čiju kandidacijsku listu na ovim parlamentarnim izborima predvodi Anto Đapić!

Damir Petkov, dipl. politolog

Dokumentirano razvidan je izrazito protuhrvatski stav Karla Marxa i Friedricha Engelsa. Njihova očitovanja o Hrvatima su zastrašujuće genocidna (na pr. kako Hrvate valja bičevati i udaviti u Dunavu)… Zašto? Zato jer su reakcionarni. Zato jer je ban Josip Jelačić pobjedio u bitkama protiv ustanika u Habsburžkoj Monarhiji (revolucija u Mađarskoj 1848.). Oni su smetnja njihovu novom svietu. Novus ordo seclorum.

Danas se čovječanstvo nalazi na pragu novog globalnog poredka. Nije bitno više što je pod pojmom „nove ere“ pisao rimski književnik Maron, niti što su iz njegovih stihova izčitavali srednjevjekovni kršćani (ponovni dolazak Isusa Krista), nego ono što je Charles Thomson htio, stavljajući te rieči u grb SAD-a, “gradnju američke ere”.

Prevodim s bloga „Ahnenreihe“ što Idas piše: „Tomislav Sunić je u Homo Americanus opisao amerikanizam kao danas vladajuću pogonsku silu egalitarizma. Ipak, homo americanus je sekularizirani homo christianus. […] SAD su bez sumnje određujuća sila današnjeg doba. Svojim ulazkom u Prvi svjetski rat započeli su kraj stare Europe. Najzad s krajem Drugog svjetskog rata su svojom inačicom egalitarne demokracije i lievim nadzorom mislî nazvanim Political Correctness pridonieli važenju toga u Europi.“

U jednom starom slovenskom lexikonu pod natuknicom „Hrvati“ stoji kako su oni „na sablji nepobjedivi, a puškom ne umiju cilja promašiti.“ Ne treba podsjećati na slavne vojskovođe koji su u Hrvatima prepoznali idealne ratnike jer smo se takvima pokazali i u novijoj poviesti. Dr. Ante Starčević reče: „Još nitko, gospodo, ne nadvlada Hervata oružjem.“

Boj koji predstoji ne će biti svietlim oružjem nego plamenim mačem duha i rieči. Protivnike nije potrebno ubijati, nego razotkrivati i prokazivati! Kad su razotkriveni sa svojim djelima tame, oni gube moć i propadaju. Bitka protiv najezde globalizma odvija se na duhovnoj razini: „Jer nije nam se boriti protiv krvi i mesa, nego protiv Vrhovništava, protiv Vlasti, protiv upravljača ovoga mračnoga svijeta, protiv zlih duhova po nebesima.“ (Efežanima 6,12)

Primjerice, čak jedan pastor iz Ugande, John Mulinde, u propovijedi od svibnja 2010. otkriva svoju viziju o ključnoj ulozi Hrvatske u kršćanskom buđenju Europe: „Ako postoji način da Bog ponovno dođe i djeluje u Europi, onda će to biti preko Hrvatske. […] Jedina vrata koja su ostala otvorena je Hrvatska.“

Na dosad samo dva referenduma hrvatski narod je pokazao zube „slobodnom družtvu“ jer smo odabrali biti svoji na svome i institut braka pridržali mužkarcu i ženi. Dakle, hrvatski narod je očitovao svoju volju i svjetonazor dočim hrvatske vlade nekritički prihvaćaju direktive svjetskih ustanova koje vode politiku prema svojoj agendi, dovodeći time Hrvatsku pod svoj nadzor . Imamo Božansku utjehu, nu ni Starčević nas ne ostavlja bez nje: „Ja vam kažem u ime povjesnice, da se despocije ne popravljaju, nego propadaju.“

Ilija Šikić