Hrvatska u subotu 22. lipnja obilježava Dan antifašističke borbe, a središnje događanje će se održati u šumi Brezovica kraj Siska. Uoči samog obilježavanja oglasila se i stranka DESNO Ante Đapića.

Priopćenje stranke DESNO prenosimo u cijelosti.

 “Obzirom da bi državni praznici morali biti izraz najdublje vrijednosne simbolike hrvatskog naroda, mi u DESNO držimo svojom nacionalnom obvezom, uoči državnog praznika Dana antifašističke borbe 22. lipnja, uputiti sljedeću izjavu:

1. Ne može se simbolički i vrijednosni sustav suvremenog hrvatskog društva graditi na lažima. Dana 22. lipnja 1941. godine u Brezovici kod Siska nije bilo nikakve borbe protiv fašizma, nije bilo nikakvog odreda, niti je bilo ičega što bi današnja Hrvatska trebala vrednovati, a kamoli uspostavljati kao simbolički temelj državnosti. Sve ovo je, usprkos zaprekama, dokazala historiografija, pa je potpuno neprihvatljivo na državnoj razini ustrajati na tome.

2. Tih dana je skupina komunista pobjegla iz Zagreba solidarizirajući se sa Staljinom nakon Hitlerovoga udara na SSSR, te zbog straha od reakcije državnih institucija NDH. Ti ljudi nisu se okupili u Brezovici, bili su raštrkani u šumama Banovine i Korduna, nisu predstavljali ništa hrvatsko, nego su iskazali solidarnost s najzloglasnijom diktaturom u ljudskoj povijesti.

3. Ta skupina komunista, kao i cijeli pokret nastao na toj političkoj paradigmi po svojim posljedicama bio je izrazito zločinački prema hrvatskom narodu. On je tada označavao borbu protiv uspostavljene hrvatske države, a ne protiv navodnog fašizma, a služio je, usprkos osobnom romantizmu pripadnika toga pokreta u dijelovima Hrvatske, kao premosnica brutalnom i krvoločnom srpskom ustanku protiv NDH, kao i 49 godina kasnije, na potpuno istim vrjednosnim i političkim osnovama, za agresiju na Republiku Hrvatsku.

4. Zato je nama potpuno neprihvatljivo uzdizanje toga antihrvatskog, anticivilizacijskog i terorističkog čina u vrhunsku simboličku vrjednotu hrvatskog naroda. Taj čin smatramo teškim posrnućem u svakom pogledu i aktom izdaje temeljnih načela na kojima počiva hrvatska državnost.

 Zbog toga pozivamo hrvatski narod na svekoliki otpor takvoj moralnoj uzurpaciji naše državnosti i teškoj, višeznačnoj i razornoj povijesnoj krivotvorini. Obvezujemo se pred hrvatskim narodom ostvariti uvjete i moć s kojom ćemo te i slične prevare trajno ukloniti iz života i sjećanja našega naroda”, stoji u priopćenju.

(direktno.hr, 20.06.2019.)

Svoj stav o održavanju komemoracije u Bleiburgu su objavili i iz stranke DESNO. Priopćenje nazvano ‘Deklaracija o nacionalnom odnosu prema žrtvama Bleiburga i Križnom putu’ prenosimo u cijelosti.

“Sukladno našim programskim tezama iz Vukovara, osmišljenim kao poziv nacionalnim snagama hrvatskoga naroda na obnovu svoje nacionalne države i državnosti, želimo se očitovati o nužnom odnosu hrvatskog naroda i hrvatske države prema tragediji hrvatskog naroda, koju simbolizira predaja hrvatskih oružanih snaga na Bleiburgu, s nezapamćenim krvoprolićem i genocidom, koji je nakon toga proveden na Križnom putu, ali i sve do 1990. godine prošloga stoljeća nad hrvatskim narodom.

S time u svezi DESNO hrvatskom narodu proglašava svoje stavove:

1. Ne može odnos prema nacionalnim svetinjama, nacionalnoj prošlosti i identitetu biti plod civilnih improvizacija i izraz pojedinačnih volja zainteresiranih grupa i grupacija u Hrvatskoj. Nitko tko je stradao kroz hrvatsku povijest kao Hrvat ne može biti izvan nadležnosti i obveze državnog odnosa prema njemu, uspomeni na njega i značenju toga čina, stradanja, ili žrtve. Svaki čovjek koji je umro zbog toga što je bio Hrvat, ili zato što je želio postići i izboriti nacionalnu slobodu, svenacionalna je baština i nužan je svenacionalni odnos i poštovanje prema  svakom takvom čovjeku i njegovoj žrtvi.

2. Ne može se hrvatski narod danas ponašati i prisiljavati i dalje na održavanju svoga odnosa prema vlastitoj prošlosti kao u doba bivšega režima i SFRJ, svodeći ga sve više na neku vrstu ilegalnog ili polukriminalnog čina, izloženoga utjecajima različitih, sve češće i otvorenije neprijateljskih silnica te uz potpunu nezainteresiranost države. Državu imamo upravo zbog preuzimanja nadležnosti nad zaštitom nacionalnog imena i svih nacionalnih svetinja.

3. Neprihvatljivo je izlagati svoje nacionalne svetinje bilo kakvim utjecajima izvan potpune nacionalne kontrole, a pogotovo je neprihvatljivo 29 godina nakon uspostave samostalne Republike Hrvatske, ne imati ozakonjen, trajan i obavezujući državni odnos prema najvažnijim događajima u nacionalnoj prošlosti. Zbog toga će DESNO odmah pristupiti pripremama s najširim spektrom zainteresiranih nacionalnih i političkih inicijativa i sudionika u političkom životu zemlje te s najboljim znanstvenicima i pripadnicima društvenoga života hrvatskoga naroda u zemlji i svijetu, osmisliti kompletni zakonodavni okvir i rješenja za primjereno i obvezujuće ponašanje Republike Hrvatske prema hrvatskoj prošlosti i najvažnijim događajima. Komemoracija žrtvama Bleiburga i Križnog puta te istraživanje cjelovite istine oko Jasenovca bit će nosivi stupovi ove inicijative i programa te prvorazredne obveze države bez obzira na političku vlast.

4. Naš program temeljit će se na nekoliko sljedećih nosivih polazišta:

Ne može se istinski iskazati poštovanje prema žrtvama hrvatskog naroda na Bleiburgu i Križnom putu te tijekom ratnih zbivanja Drugog svjetskog rata i za vrijeme trajanja zločinačkog komunističkog jugoslavenskog režima, ako se ne zna cjelovita i znanstveno istražena i potvrđena istina o tim događajima. Žrtve se ne mogu komemorirati samo i jedino na skupan način, kada postoje mogućnosti i državni te nacionalni resursi za utvrđivanje svake pojedinačne ljudske sudbine i žrtve. Žrtvi se uz simbolički nacionalni predznak može i mora, gdje je god to moguće, dati i osobnost, ime i prezime.

Mi polazimo i od toga da se žrtvi ne može odati primjerena zahvalnost i štovanje samo povremenim komemoracijama, ili Sv. Misama, jer odnos prema žrtvi mora imati obilježje cjelovitoga odnosa prema svome identitetu, svojoj prošlosti te biti centralni dio vrijednosnog sustava ukupnoga društvenoga života jednoga naroda. Zato ćemo programski osigurati uz potporu hrvatskoga naroda da država Republika Hrvatska preuzme tu obvezu, osigura svu potrebnu logistiku i sredstva, institucije i međunarodnu suradnju i potporu da se odmah pristupi kompleksnim istraživanjima i u najžurnijem mogućem razdoblju pred hrvatski narod iznesu cjeloviti i istiniti odgovori.

S Republikom Austrijom odmah treba pristupiti međudržavnom uređivanju korištenja spomen kompleksa na Bleiburgu, osmisliti i izgraditi primjeren muzejski i edukativni kompleks, poglavito s izlošcima iz baštine Počasnog bleiburškog voda radi sačuvanja uspomene na iznimne ljude koji su uspostavili tu instituciju i sačuvali živim sjećanje na stradanje hrvatskoga naroda.

Dalje, treba osmisliti i izgraditi primjerene uvjete za uspostavljanje međunarodnog istraživačkog centra za istraživanje događaja na Bleiburgu i nakon toga na Križnim putovima te za istraživanje komunističkih zločina protiv srednjoeuropskih naroda, s naglaskom na stradanja i progone hrvatskoga naroda.

Osmisliti i izgraditi prihvatne sadržaje za prijem edukativnih ekskurzija iz Hrvatske i iz cijeloga svijeta te osigurati da u programima nastave povijesti osnovnih i srednjih škola jedna od stanica svih hrvatskih generacija bude Bleiburg s povijesnim kompleksom.

Dan 15. svibnja, koji je i danas naznačen Danom sjećanja na hrvatske žrtve, treba proglasiti službenim Danom sjećanja hrvatskog naroda prema žrtvama komunističko-jugoslavenskog zločinstva te obilježiti prigodnim državnim i društvenim događajima u svim državnim, društvenim i nacionalnim institucijama.

Također, moramo poduprijeti prijedlog monsinjora Vlade Košića, biskupa sisačkog, da se taj dan istovremeno u svim vremenskim zonama gdje žive Hrvati u katoličkim crkvama održavaju Sv. Mise zadušnice s prigodnim osvrtom i podsjećanjem na hrvatske žrtve i povijesne događaje, a Katoličku crkvu u Hrvatskoj pozvati da zajedno s Republikom Hrvatskom, najvišim državnim institucijama, predsjednikom Republike, Vladom i Saborom, svake godine u subotu najbližu danu 15. svibnja održi svenacionalnu komemoraciju u Zagrebu.

Dana 15. svibnja u trenutku potpisa dokumenta o predaji hrvatske vojske na Bleiburgu, koji se može uzeti kao polazni čin masakra hrvatskog naroda, u znak odavanja poštovanja svim stradalima, cijela Hrvatska treba zastati, trebaju se oglasiti sva crkvena zvona, treba zastati sav raspoloživi javni promet u gradovima i naseljenim mjestima i minutom tišine pokloniti se žrtvi hrvatskoga naroda kroz povijest. Taj dan sve zastave na nacionalnim, javnim i državnim institucijama te javnim prospektima, na diplomatskim zgradama Republike Hrvatske, moraju biti spuštene na pola koplja. Mislimo pri tome na sve žrtve, a ovaj trenutak  izdvajamo jer je bio uvod u najveće stradanje hrvatskog naroda u povijesti.

Tražimo da se hitno osigura odgovarajući lokalitet te osmišljavanje i izgradnja svenacionalnog spomen kompleksa hrvatskoj žrtvi u Hrvatskoj, na kojemu će se tijekom procesa istraživanja recentnih događaja upisivati imena svih stradalih tijekom povijesne borbe za hrvatsku državnu samostalnost i slobodu i kod kojega će se nakon izgradnje održavati nacionalne komemoracije.

Počasni bleiburški vod treba sačuvati kao iznimno važnu instituciju i ujedno nacionalnu simboliku. No, tu instituciju treba ozakoniti posebnim Zakonom te osigurati da njegova uloga ostane zapamćena u nacionalnoj povijesti uz sadržaje muzejskog spomen kompleksa na Bleiburgu, a to također valja osigurati iznimno strogim i posebnim načinom odabira članova te regulacijom djelovanja te znamenite institucije. Počasni bleiburški vod neće moći ostati udruga građana, već ga se mora prometnuti u jedan od najvažnijih moralnih nacionalnih simbola i institucija.

Naša je zamisao da PBV ima najviše do dvadeset članova, da ga čine najugledniji živući pripadnici hrvatskog naroda te da izbor u članstvo prolazi najstrožu moguću svenacionalnu kontrolu, kako bi zauvijek baštinili slavne početke te organizacije i bili primjeren nacionalni odgovor sjećanju na žrtve koje su sačuvali od zaborava.

Mi u DESNO pozivamo hrvatski narod, državne institucije, sve političke stranke, inicijative, udruge građana i pogotovo hrvatske branitelje na potporu ovoj našoj Deklaraciji. Uvjereni smo da govorimo umom i srcem goleme većine hrvatskoga naroda, a Deklaracija je i nastala nakon višemjesečnih konzultacija s desetinama vrhunskih hrvatskih intelektualaca u zemlji i svijetu.

Želimo obavijestiti hrvatsku javnost i hrvatski narod u cjelini da nam je namjera o ovim stavovima odmah otvoriti razgovore sa svim zainteresiranim dionicima, pogotovo s državnim institucijama i nacionalnim političkim akterima i pokušati postići svenacionalno suglasje o ostvarivanju navedenih ciljeva. Ukoliko do kraja godine ne uspijemo u tome i ne osiguramo do početka proljeća 2020. godine ozakonjivanje ovih zahtjeva, spremni smo pristupiti osmišljavanju zakonodavne referendumske inicijative s navedenim sadržajem najkasnije u proljeće 2020. godine”, stoji u priopćenju stranke DESNO.

(direktno.hr, 17.05.2019.)

Upravo je Anto Đapić, još dok je bio predsjednik Hrvatske stranke prava, najviše otvarao raspravu o tom dijelu hrvatske povijesti.

Stoga smo ga zamolili da nam opet objasni stavove stranke kojoj je na čelu, DESNO, budući da često podsjećaju na neadekvatne usporedbe tragedije na Bleiburgu i one u Jasenovcu.

”Mi u DESNO želimo još jednom, tragom naših već izgovorenih programskih poruka glede obilježavanja tragedije hrvatskog naroda od Bleiburga preko Križnih putova, pozvati hrvatski narod i svaku Hrvaticu i Hrvata na suočavanje s činjenicama zbog zaustavljanja dodatnog ponižavanja, kako žrtava kojih se prisjećamo, tako i našega naroda u cjelini. Naime, ponižavajuća je činjenica da se kompletan državni vrh bespogovorno poklanja besramnoj srpskoj krivotvorini pod krinkom žrtava Jasenovca, a da pokolj hrvatskog naroda višestruko dokazan, dokumentiran i urezan u duše pripadnika goleme većine našega naroda, komemorira građanska udruga, a da država izražava mizerno pokroviteljstvo preko bezimenih i sporednih izaslanika i šačicom novca”, smatra Đapić u izjavi za Direktno.

I nastavlja dalje:

”Sramotno je, uz svoju krvavo plaćenu državu i državnost, koja bi morala biti jamac slobode i zaštite te promicanja najfinijih osjećaja hrvatskog naroda, dopustiti međunarodnu kompromitaciju do kriminalizacije uspomene na jedno od najvećih stradanja među europskim narodima te isključivo ovisiti od interpretacija, koje iz neslužbenih, civilnih i neprijateljskih krugova dolaze pred austrijsku državu i regionalne uprave. Hrvatska država postoji upravo radi toga da ona s Republikom Austrijom rješava pitanja, pa i pitanje komemoracije na Bleiburgu. Ne može to raditi Počasni bleiburški vod, koji zavrijeđuje povijesno priznanje, kao što i austrijski narod i država zavrijeđuju povijesnu zahvalnost, jer su do uspostave samostalne hrvatske države, usprkos neprijateljstvu pa i opasnostima pred jugokomunističkim zločinačkim režimom, sačuvali živim sjećanje na tragediju na Bleiburgu. Zastupati hrvatsku žrtvu, svaku, a pogotovo žrtvu takvihrazmjera može i smije samo i isključivo hrvatska država. Ili ta država, ako je drugačije – nije država hrvatskog naroda”.

Zašto gušimo svoj nacionalni identitet?

Đapić nadalje pita državno vodstvo, ističući stav svoje stranke, ali i osobni:

”Smatramo da stav suprotan od ovoga čini hrvatsku državu nacionalno nepotrebnom, a sjećanje na žrtve relativizira te izlaže udarima organiziranih hrvatskih neprijatelja, dovodeći ponajvažniji element nacionalnog identiteta u izrazito ranjiv, pa i gubitnički status, dajući opravdanje državnom vodstvu za izbjegavanje povijesne nacionalne obveze preuzimanja komemoracije s najdubljim poštovanjem prema povijesti našega naroda. Ovim putem pozivamo Počasni bleiburški vod, sve hrvatske nacionalne institucije, Katoličku crkvu u Hrvatskoj i cjelokupan hrvatski narod, da svu svoju snagu, potencijale i moć usmjere na to da se država u Hrvatskoj počne ponašati kao hrvatska nacionalna država, da ta država štiti, njeguje i baštini sve nacionalne vrijednosti, da svaki političar eliminacijski polazi od toga i jamči za to, a da se sve one koji se drugačije ponašaju trajno udalji iz procesa odlučivanja o nacionalnim interesima. Ne smijemo, suočeni s politikama koje se ponašaju anacionalno i nedostojno hrvatskoj povjesnosti, odustajati od hrvatske države i povlačiti se u svojevrsnu ilegalnost ispod granica poniženja, prepuštajući državu onima koji nisu dostojni časti i slave hrvatskog naroda. Pogotovo se to odnosi na komemoraciju bleiburške tragedije”.

I na kraju, podsjeća, ali i upućuje poruku:
”Hrvatski narode, komemoriramo naše djedove, bake, naše sestre i braću, a ovo je naša država koju su oni platili krvlju sanjajući je i boreći se za nju. Kad i ako to zaboravimo, išli mi, ili ne išli na Bleiburg, nećemo biti dostojni žrtve, niti ćemo je s tim zaboravom poštivati”.

(direktno.hr, 7.05.2019.)

”Suočeni s neuspješnim pokušajem ujedinjenja svih nacionalnih, suverenističkih i slobodarskih inicijativa koje baštine slobodarstvo na temeljima Starčevićevoga državnog prava, ili prava na nacionalnu slobodu i državnu suverenost hrvatskoga naroda, uoči neposrednih euro parlamentarnih izbora mi u stranci DESNO hrvatskom narodu želimo poručiti slijedeće:

1. Temeljito smo razmišljali o našoj odgovornosti danas, uvažavajući iznimno visoke zahtjeve koje nose problemi s kojima je suočen naš hrvatski narod. U našem ekspertnom timu sastavljenom od niza vrhunskih hrvatskih stručnjaka, ali i prijatelja iz inozemstva, čije ste poruke, analize i stavove s kojima smo tijekom prošle godine redovito izlazili u javnost u svim bitnim pitanjima mogli čuti i mnogi prepoznali u njima istinske vrijednosti i interese našega naroda, prevladalo je realno mišljenje da u ovome trenutku sami i s organizacijskom infrastrukturom u stvaranju, s kojom raspolažemo, nismo u mogućnosti ostvariti pobjednički rezultat. S obzirom da naš put ne zastaje samo na ovim izborima, a mora biti isključivo pobjednički, odlučili smo u cilju stvaranja preduvjeta za pobjede u novim izazovima koji su pred našim narodom, ne izići na europarlamentarne izbore. Uz to želimo na taj način zaštiti i dijelove naših programskih ideja u srodnim političkim grupacijama od disperzije nacionalnog interesa.

2. DESNO nije osnovan, niti mu je cilj sudjelovati na političkoj sceni zbog taština, ili nazočnosti u javnosti nas koji upravljamo ovom političkom idejom i strankom. Mi smo se osobno i politički odavno ostvarili pa je ovo što radimo izraz obaveznosti prema našemu narodu u presudnim povijesnim okolnostima na koje nitko ne smije biti imun, niti ostati nezainteresiran. Naš cilj i svrha postojanja je okupiti pobjedničke snage, a prije toga ustanoviti pobjednički program i ideje oko kojih će se pobjednički ujediniti naš hrvatski narod i jednom za uvijek preuzeti bez rezervi svoju sudbinu u svoje ruke. To u ovome trenutku sami ne možemo, ponajprije jer na putu koji smo zacrtali ovi izbori i nisu bili najvažnije natjecanje, iako jesu važni za hrvatski narod.
3. Obzirom da ni nakon višekratnih pokušaja i razgovora s većinom kolegica i kolega na nacionalnom i kršćanskom spektru hrvatske političke scene nismo bili u mogućnosti okupiti za zajednički stol sve nositelje tih ideja i vrijednosti, niti zajednički pozvati u naš pokret stotine najboljih hrvatskih sinova i kćeri, mi smo realno procjenjujući svoje izglede u ovome trenutku odlučili ne izići na predstojeće europarlamentarne izbore.

4. Iako je svrha organiziranja političkih stranaka sudjelovanje u političkim borbama i natjecanjima, mi mislimo da to ne smije u današnjim političkim okolnostima u Hrvatskoj biti jedino bitno. Nije vrijeme za sudjelovanje, vrijeme je za pobjede. Pobjede su egzistencijalna nužnost u ovome trenutku, jer nestajanje našega naroda i naše nacionalne slobode svakim danom sve više i sve opasnije. Onaj tko nije u stanju hrvatskom narodu jamčiti pobjedu, ne smije mu donositi ni poraze, jer porazi uništavaju duh nacije. Želimo ovdje istaći da su zato političke skupine nacionalista i suverenista preuzele golemu odgovornost, jer se ne može biti hrvatski nacionalist ili hrvatski suverenist, a biti samo sudionik i gubitnik. Borba za slobodu je usporediva s ratom u kojemu je radi konačnoga uspjeha i konačne pobjede potrebno znati i taktički odstupiti u datom trenutku. Mi tako vidimo odgovornost.

5. Kolegicama i kolegama iz srodnih nam političkih stranaka i grupacija nismo željeli nametati naš program, iako našim tezama koje smo promovirali u Vukovaru realno i po mnogima među njima, nema alternative, ali nismo pristajali ni na kompromise oko programskih teza, jer to ne bismo bili onda mi, niti se s temeljnim nacionalnim interesima smije raditi kompromis.

6. Mi smo čvrsto uvjereni da politički preporod hrvatskoga naroda ne treba tražiti, niti se smije usmjeravati na pripadajuće strukture glasača današnjih vladajućih stranaka. Pogrešno je svoje programske i političke poruke usmjeravati na tuđa biračka tijela, nastojati uvjeriti tuđe birače da njihovi predstavnici ne valjaju, a ni ne pokušati pristupiti milijunima ljudi koji čekaju dobru ponudu i dobra rješenja. U tim neuspješnim i uzaludnim pokušajima kriju se razlozi dosadašnjih političkih neuspjeha preporodnih snaga hrvatskoga naroda. Naš je pristup i u razgovoru s kolegama s nacionalno-suverenističkoga spektra bio i ostao, da je izvor hrvatskog nacionalnog preporoda u većini razočaranoga, deprimiranoga i stoga nezainteresiranoga hrvatskoga naroda koji ne izlazi na izbore. Tome hrvatskom narodu se mora pristupiti, potaknuti ga, ohrabriti i uvjeriti da je sloboda njegova odgovornost, a za to je nužno imati ljude i ideje koji to mogu. Mi ćemo okupiti takvu snagu, pokrenuti taj golemi dio hrvatskoga naroda, ostvariti potrebne pobjede, no, još uvijek to trenutno ne možemo sami u mjeri s kojom bismo bili zadovoljni.

7. Zato smo odlučili suočeni sa stavovima većine srodnih stranaka i njihovih lidera prepustiti im odgovornost, iako moramo javno reći da usprkos čitavoga niza stavova u njihovim programima koji su nam bliski, nitko među njima nema cjelovitu viziju nužnih programskih promjena državno-političkog poretka, kakvu mi imamo. Odlučili smo ne izazivati dodatno mrvljenje nacionalnog izbornog tijela i strpljivo nastaviti graditi našu infrastrukturu diljem Hrvatske i inozemstva među našim narodom, promovirajući naše teze i ideje u svakoj prilici i u svakom trenutku bez izuzetka i bez respekta prema nametnutim veličinama, tko god one ili oni bili. Kolegicama i kolegama koji su preuzeli odgovornost za hrvatsku nacionalnu ideju, suverenost i kršćanske vrednote u predstojećem političkom natjecanju želimo uspjeh, uz poruku da moraju biti svjesni da svatko mora snositi odgovornost za rezultate koje ostvari. U tom pogledu, mi nećemo doprinositi često i namjerno potaknutim sumnjama i kaosu na političkom prostoru, ali nećemo imati razumIjevanja za neuspjehe u pokušajima izvođenja hrvatskoga naroda na pobjednički put koji mu pripada. Neuspjeh i posrnuća nisu karakteristike našega naroda, vrijeme je da svi preuzmemo odgovornost, da neuspješni nestanu sa scene a uspješni nastave pobjednički put, jer za posrnuća nemamo vremena.

8. Ponovo želimo snažno istaknuti da se hrvatski narod u globalnim procesima jedino trajno može osigurati i zaštititi s nekoliko programskih uporišta koje smo naveli u našim Vukovarskim tezama. To su prije svih iznimno strog i jamstveni zakon o državljanstvu, koji će osigurati vječni politički i suvereni monopol hrvatskog naroda nad procesima u našim zemljama, zatim integrativni izborni sustav koji okuplja ukupan hrvatski narod, i konačno, kao vrijednosna vertikala državnoga i političkog poretka kršćanske vrijednosti. To su jedini mehanizmi zaštite i osiguranja procvata slobode našega naroda, a sve ostalo je samo nadgradnja.

Stoga pozivamo sudionike predstojećih izbora, ponajprije stranke sa srodnog nacionalnog i suverenističkog spektra, baštinike hrvatskog državnog prava, da naglasak stave na ovim temeljima, a hrvatskom narodu poručujemo iziđite na izbore i pokušajte prepoznati ljude i ideje koji vas nisu do sada prevarili i koji jamče bar djelomičan uspjeh. Ne dajte se, ni politički akteri ni narode hrvatski, uvući u priču o europskim politikama i vrijednostima, jer niti smije biti europskih politika kojima će hrvatski interesi biti podčinjeni, niti može biti europskih vrijednosti izvan hrvatskih nacionalnih interesa. Mnogi će možda očekivati da mi u ovoj prigodi pozovemo tisuće svojih pristaša i birača da nekome daju svoje povjerenje, no to bi bilo nepoštivanje slobodne volje ljudi na koje računamo na našem političkom putu. Tim ljudima se i mi svakodnevno dokazujemo, pa to očekujemo od svakoga. Neka se svatko s političke scene potrudi prići našemu narodu i uvjeriti ga da je njegova politička ponuda dovoljno dobra i motivirajuća a da su ljudi koji ju nude vrijedni poštovanja i potpore.

(direktno.hr, 9.04.2019.)

Dana 7. travnja se navršava 27 godina utemeljenja tih slavnih postrojbi hrvatskog naroda, koje su uz goleme žrtve obranile životne prostore i pravo na slobodu koju i danas baštinimo i uživamo.

Mi iz stranke DESNO želimo još jednom naglasiti da je HVO bio neraskidiva sastavnica oružanih oslobodilačkih snaga ukupnog hrvatskog naroda, svakoga Hrvata bez izuzetka, i univerzalnog civilizacijskog prava na njegovu slobodu.

Zato izražavamo svoj ponos i prije svega svoju zahvalnost sinovima i kćerima našega naroda u BiH, a hrvatski narod u cjelini pozivamo da nikada ne zaborave najslavnije trenutke svoje prošlosti.

Bez oslonca na tu stijenu hrvatski narod nikada neće biti čvrst, nepobjediv i vječan.  Koliko god našu stijenu istine neprijateljske silnice šibale, vjetrovi i kiše ispirale, a u kojoj usprkos tome dok smo živi i gdje god nas životni putovi odveli, jedino možemo imati čvrst oslonac, mi smo nepobjediv narod ako su naša sjećanja i ponos ta stijena.
A bila je, bit će i tako mora ostati, napisao je Predsjednik stranke DESNO, Anto Đapić.

(kamenjar.com, 7.04.2019.)

Svaki hrvatski državljanin mora znati tko su bili suvlasnici Uljanika, imenom i prezimenom, pored toga što se zna da je država imala udio od 25 posto. Moraju se javno objaviti imena i prezimena ljudi koji su u ime vlasnika sjedili u Nadzornom odboru, nadzirali poslovanje i zastupali interese svojih poslovnih stranaka. Zatim se mora znati kolike su naknade i u kojemu razdoblju dobivali za nadzor poslovanja Uljanika – poručio je Anto Đapić, čelnik stranke DESNO.

Da se Hrvatskoj ne bi , kako kaže, “na serijskoj vrpci nastavili događati ‘agrokori’ i ‘uljanici’, te zemlju i hrvatski narod držali prikovanima na začelju svih relevantnih ljestvica ukupne uspješnosti u međunarodnom okruženju”, u stranci DESNO iznijeli su deset zahtjeva oko slučaja Uljanik. – Moraju se javno znati imena i prezimena članova Uprave brodogradilišta po hijerarhijskoj skali, zatim imena i prezimena svih nadležnih direktora u hijerarhiji odlučivanja zadnjih godina od kada su stvoreni gubitci i brodogradilište takvim upravljanjem dovedeno u današnje stanje. Uz to, nužno je znati kolike su plaće primali članovi Uprave, jesu li isplaćivali menadžerske bonuse, tko im je i na temelju čega to odobrio, te jesu li plaće i bonusi bili sporazumno vezani za uspješnost kompanije ili ne – nastavio je Đapić. Nužno je objaviti, nastavlja, i imena pravnih osoba kooperanata, njihovih vlasnika “i eventualne organske veze s javnim i državnim institucijama i politikama, bilo državnim, bilo regionalnim i lokalnim”. – Vrlo je važno znati primjerice je li u trenutcima kada brodogradilište nije moglo ispoštovati obveze prema naručiteljima, državi, radnicima, međunarodnim partnerima i kreditorima, uredno financiralo obveze i narudžbe svojih ekskluzivnih kooperanata i koji su to kooperanti? Moraju se javno objaviti i imena ljudi koji su bili odgovorni za trošenje golemih strogo namjenskih jamstvenih sredstava države, zbog kojih je Republika Hrvatska emitirala tri milijarde jamstava i platila ih zbog Uljanikove nelikvidnosti tijekom prošle godine. Mora se znati s kojim ciljem, s kojom poslovnom namjerom i na temelju koje elaboracije su tražena jamstva, tko je potpisivao tu elaboraciju i stručno jamčio, tko je aplicirao, tko je donosio odluke u ime države o jamstvima i jesu li aplikacije prolazile stručnu ekspertizu vlada koje su donosile odluke, te tko je donosio odluke o nenamjenskom trošenju golemih nacionalnih sredstava u Uljaniku – navodi on.

Nužno je znati, nastavio je, tko su bili strateški partneri Uljanika i “kakve posljedice na njihov poslovni status je ostavila pustoš kojoj danas svjedočimo, te jesu li snosili materijalnu, financijsku i svaku organsku odgovornost za posljedice svoga upravljanja Uljanikom”. Država ne bi, stava su u ovoj stranci, smjela donijeti više ni jednu jedinu odluku o preuzimanju financijskih obveza pod pritiskom sindikalnih i političkih zahtjeva “jer pristankom na te zahtjeve država pristaje amnestirati i zataškati po svemu sudeći golemi kriminal i zlouporabe s jako teškim nacionalnim posljedicama”.

- U tom smislu, vjerodostojnost države danas se može jedino obraniti odlučnim ulaskom državnih istražnih i pravosudnih institucija pojačanih osvjedočenim međunarodnim ekspertima u Uljanik sa zadatkom otkriti odgovore na sva ova pitanja koja smo istakli, te jasnim odgovorom i oštrim postupanjem na svaku potvrđenu zlouporabu i kazneno djelo, bez izuzetka. Sve ispod toga je kompromis s pogubnim posljedicama – ističe.

(vecernji.hr, 26.03.2019.)

Stranka Desno pozvala je državni vrh Republike Hrvatske da se, kako su priopćili, trajno obračuna s velikosrpstvom i četništvom.

- Pozivamo državni vrh, osobito predsjednika Vlade Andreja Plenkovića, predsjednicu Kolindu Grabar-Kitarović, Sabor, sve parlamentarne stranke i sve nacionalne inicijative u Hrvatskoj, bilo političke, bilo civilne i institucionalne, da se jednom zauvijek hrvatski narod i Republika Hrvatska započne obračunavati i da se trajno obračuna s velikosrpstvom i četništvom. Ako nam svima nije bilo dovoljno nacionalno pamćenje, nevjerojatna zla koja su u ime velikosrpstva počinili srpski vojni i paravojni, a uvijek državni počinitelji, ako nam nije dovoljno poštivati svoje žrtve i ako nam nije opomena i poziv na akciju bez kompromisa to što i danas četnička i velikosrpska politička ideja i protagonisti legalno djeluju u Hrvatskoj u vidu SDSS-a i svih pripadajućih srpskih institucija na čelu sa SPC-om, te svakodnevno promeću teške optužbe protiv hrvatskoga naroda, onda je razvoj velikosrpstva i četništva i međunarodni teroristički problem te i nama poziv da shvatimo s kakvim zlom imamo posla. To je postalo, nakon masakra na Novom Zelandu i naša međunarodna obveza, naglašava je u priopćenju stranke Desno.

Dodaju kako Hrvatska odmah mora najstrože sankcionirati svaku zamisao velikosrpstva, svaki pokušaj relativizacije srpskih zločina, svaki pokušaj iskrivljavanja povijesti i svaki pokušaj unutarnjeg i međunarodnog krivotvorenja hrvatske prošlosti te kampanju protiv pripadnika hrvatskoga naroda.

 – Vrijeme je da svakome tko ima velikosrpske zamisli i namjere bude jasno da će u Hrvatskoj polomiti zube i teško stradati za svaki pokušaj. Hrvatska odmah mora putem svoje diplomatske mreže, a na temelju suglasja svih nacionalnih i državnih institucija pokrenuti sustavnu međunarodnu akciju kriminalizacije velikosrpstva, četništva, prvenstveno se pozivajući na nebrojene Rezolucije UN-a tijekom devedesetih godina prošloga stoljeća, zatim na presude ICJ u sporovima Hrvatske i BiH protiv Srbije, te pogotovo u okolnostima posebnoga svjetskog senzibiliteta nakon stravičnog zločina na Novom Zelandu, a prije toga u Norveškoj i Švedskoj – dodaju iz stranke te nastavljaju: – Hrvatska mora odmah bez kompromisa potaknuti međunarodne institucije, a ponajprije saveznike u NATO i EU na političko prisiljavanje Srbije za preuzimanje potpune i bezuvjetne odgovornosti za zločine i agresije na susjedne narode, a što se nas tiče, na Hrvatsku i BiH, jer su nam to neposredni nacionalni interesi, na stvaranje najčvršćeg sanitarnog koridora oko Srbije sve do trenutka ispunjavanja ovih civilizacijskih zahtjeva. Jedino tako se može stvarno pomoći srpskom narodu i od Srbije trajno načiniti pristojnoga i prihvatljivoga susjeda i članicu civilizacijskoga kruga kojemu Hrvatska pripada.

Hrvatski narod mora konačno i zauvijek znati na koga se može osloniti u svojoj zemlji, a koga i zašto treba kazniti i uništiti u političkom smislu, stoji još u priopćenju.

- Odnos prema ovim zahtjevima je crta izdaje zemlje. Zbog toga očekujemo javno izjašnjavanje o našim zahtjevima, jer je razina ugroze velikosrpstvom i duhom zločina protiv hrvatskoga naroda u formi tzv. antifašizma poprimila razorne dimenzije koje prijete trajnim uništenjem našega naroda, zaključuje se u priopćenju koje potpisuje Anto Đapić, predsjednik stranke Desno.

(m.vecernji.hr, 18.03.2019.)

Srpsko-svetosavski patrijarh Irinej poručuje putem medija hrvatskim biskupima i hrvatskom narodu – dokažite da niste ustaše! Priopćenjem se oglasio predsjednik stranke DESNO Anto Đapić. Prenosimo ga u cijelosti:

Zašto bi bilo tko iz hrvatskog naroda njemu dokazivao da nije ustaša? Patrijarh Irinej tragično ne shvaća okolnosti i činjenicu da hrvatski narod ima svoju državu. I usprkos slabostima te države, zna odgovoriti na izazove.

Ja želim u ime pokreta DESNO poručiti Irineju:

1. Nama, hrvatskom narodu, hrvatskim nacionalistima, suverenistima i katolicima je više nego dovoljno danas biti Hrvat i katolik. To je naša prepoznatljivost, naša ulaznica i naše ime u suvremenoj civilizaciji. Ne moramo ga se sramiti, mi nismo nanosili niti nanosimo zlo nikome, legitimirali smo se pred svijetom kao civiliziran, miran, uljudan i snažan Stepinčev narod nepobjedivoga duha. S nama je koračala naša Katolička crkva. S druge strane upravo je SPC bio korifej neviđene povijesne sramote srpskoga naroda, čija je država pod utjecajem duha zla istoga toga SPC-a pred cijelim civiliziranim svijetom osramotila svoj narod generacijama unaprijed i još uvijek ne odustaje od veličanja zla.

2. Irinej, dalje prste od hrvatskog naroda, ostat ćete bez njih. Dalje prste od Hrvata s hrvatskih povijesnih prostora jer naša snaga ne zastaje samo na državnim granicama, pri čemu mislim i na Vojvodinu, Bosnu i Hercegovinu, dalje prste od naših sudržavljana u Hrvatskoj, srpskog etničkog podrijetla, jer ste im nanijeli više zla nego je moguće trajno opraštati. Nisu hrvatski Srbi vaša briga, oni su briga hrvatskog naroda i nemaju nas se razloga bojati. Vas i sličnih se moraju bojati, jer ste im takvim načinom brige o njima ugrozili i zemlju, i zrak, i kruh i život, ugrozili ste im opstanak, ne hrvatskom zloćom nego vašom zloćom i zlim nastojanjima.

3. Bude li trebalo biti ustaša za spas hrvatskoga naroda, bit ćemo. Povijesne okolnosti su iznudile ustaški odgovor prvenstveno svetosavskom zlu, uvjereni smo da više takvih okolnosti neće biti,ali ne odričemo se nikakvoga odgovora vama i takvima. Dalje prste od hrvatskog naroda –ostat ćete bez njih.

4. Ne računajte na izdajnike u Hrvatskoj, na slabosti države u nastajanju, na ostatke agentura i ucjenjenih nesretnika, jer na takvima se ne gradi uspjeh, niti pobjeda. Njihovo vrijeme je odbrojano, samo toga nisu svjesni, kao što očito je ni vi niste. Kad vam se čini da ste jaki a mi slabi, tada ste u nevolji. A to vrijeme je upravo sad.

5. Vama i takvima hrvatski narod ne smije, niti treba bilo što dokazivati. Niti će više ikada. A vi, koliko zbog sebe, toliko i još više zbog svoga srpskog naroda, koga niste dostojni zbog svega što mu činite trajno ga potičući na mržnju i zlo, ako je još mrvica kršćanskoga ostalo u vama, pokajte se za zlo koje činite i zatražite oprost od hrvatskog naroda. Dat ćemo vam ga. No nećemo biti beskrajno strpljivi ni milostivi, puno smo vam puta opraštali i svemu dođe kraj.

Ne računajte na milost koju smo vam ukazali nakon blistave vojne pobjede devedesetih, naša milost je iscurila zbog vašega ustrajavanja na zlu, neće je više biti.

6. Hrvatskim Srbima ,braći pravoslavcima želim također reći – klonite se zaštitnika Irineja, Vučića, Dačića, klonite se zastupstva Pupovca i gomile nesretnih tzv. antifašista, jer vas vode u propast. Nitko vas ne može zaštititi ako ne prihvatite zagrljaj i bratstvo svoje hrvatske i katoličke braće u Hrvatskoj nacionalnoj državi. Svi koji vam propovijedaju i zagovaraju prava nadmoći nad hrvatskim čovjekom u njegovom domu, koja vam ne pripadaju, koja se nikada više neće vratiti nakon nestanka Kraljevine, nakon kraha komunističke Jugoslavije i vojnoga debakla u Domovinskom oslobodilačkom ratu hrvatskoga naroda, lažu vas i guraju u propast. Neka vam uzori budu junaci koji su s hrvatskim narodom branili Hrvatsku od srpske državne agresije, a ne zločinci koji su nasrnuli na hrvatski narod. Vama je jedina šansa hrvatski narod, jer mu po povijesnim i životnim okolnostima pripadate. Ako hoćete. Nemojte opet griješiti i biti roblje zlih ideja i nakana, jer zlo koje vas iskorištava uvijek ostaje izvan dosega pravde, a i vama ljudski, uljudno i kršćanski poručujemo – klonite se zla i prihvatite ispruženu ruku svoga hrvatskoga naroda.

Novih prilika neće biti.

Jer, ovo je Hrvatska!

(direktno.hr, 11.02.2019.)

Dobra je vijest da je vlada Republike Hrvatske, kako su najavili u suradnji s Vladinim savjetom za Hrvate izvan Republike Hrvatske i na temelju višestruko izraženih zahtjeva i prijedloga toga Savjeta,odlučila ići u promjene Zakona o državljanstvu.
Izuzetno je loša vijest da ova informacija gotovo da i nije bila vijest tijekom zadnja dva mjeseca od kada je MUP na svojim stranicama objavio radnu verziju prijedloga izmjena Zakona o državljanstvu, i pozvao hrvatski narod i sve zainteresirane na javnu raspravu. To ukazuje na golemi deficit javnoga senzibiliteta za temeljna državno-politička i nacionalna pitanja, a posebno zabrinjava da su potpuni nedostatak interesa o ovome pitanju iskazali i mediji i stručne institucije i pogotovo tzv. suverenističke političke opcije u Hrvatskoj.To nas u DESNO gotovo pa plaši, rekao je predsjednik Stranke Anto Đapić. Dobra je namjera da se konačno pokaže senzibilitet za temeljno pravo milijuna pripadnika hrvatskoga naroda iseljenih tijekom zadnja dva stoljeća s hrvatskih životnih prostora, najčešće pod izravnim pritiscima antihrvatskih režima koji su vladali Hrvatskom praktično do 1990.godine. Po svim temeljnim međunarodno-pravnim standardima golema većina od tih oko četiri milijuna Hrvata i njhovih potomaka mogu se svesti pod međunarodno-pravnu kategoriju tzv. ranjivih skupina,a prema sudskoj praksi Suda za ljudska prava u Strasbourgu, o čemu je toliko puta pisao znameniti hrvatski znanstvenik u Francuskoj profesor emeritus Marc Gjidara.Nije li presuda Perkoviću i Mustaću u Meunchenu upravo kazneno-pravna potvrda zloćudnosti tih režima i argument ranjivosti milijuna Hrvata i ukupnog hrvatskog naroda?Jest, ističe Đapić.

„Naglašavam da status ranjive skupine istodobno znači ultimativni poziv matičnim državama, u ovome slučaju Republici Hrvatskoj da odmah svojim ustavno-zakonskim rješenjima ispravi sve elemente te ranjivosti i pripadnicima tih skupina vrati pravno-politički i osobni status koji im je oduzet i koji im pripada. A temelj s kojega jedino mogu ostvariti sva svoja ljudska prava u okviru svoje nacionalne države je – državljanstvo, preko kojega postaju članovi hrvatske političke nacije.
Dobro je da se tim ljudima omogućuje brzo i efikasno pristupanje u hrvatsku političku naciju, uklanjajući barijere poznavanja jezika i čitavoga niza drugih elemenata koji se podrazumijevaju za ljude i pripadnike naroda koji nisu stoljećima bili odsječeni od svoje matične domovine.
Dobro je da se poseban senzibilitet iskazuje prema djeci rođenoj u obiteljima izvan Hrvatske u kojima je jedan roditelj pripadnik hrvatskoga naroda i hrvatske političke nacije,otvarajući im mogućnost automatskoga stjecanja prava na državljanstvo.
Dobro je da je u prijedlogu Zakona predviđen i institut oduzimanja državljanstva, jer postoje svi uvjeti za preispitivanje posve nekritičkoga korištenja zakonskih rješenja za pristupanje hrvatskom državljanstvu i ljudima,pa i grupama,pri čemu najviše mislim na pripadnike agresorskih institucija i snaga tjekom srpsko-crnogorske agresije na Hrvatsku,ali i na pripadnike bošnjačkog naroda iz BiH koji su raznim diskrecijskim smicalicama postali hrvatski državljani, iako su otvoreni zagovornici progona i majorizacije Hrvata u BiH.

Ne može se uklanjanje pristupnih barijera u poznavanju jezika, matične povijesti i društvenoga uređenja smatrati trajnom činjenicom i ozakonjenim stanjem, bez dodatnih obaveza države ali i pristupnika u hrvatsko državljanstvo. Naime, u prijedlogu zakona, država ne smije odustati od tih elementa integracije hrvatskoga političkog naroda, pa je nužno predvidjeti obavezu države da pristupnicima u hrvatsku političku naciju, bez obzira gdje žive, što rade,kakav im je imovinsko-socijalni status,osigura nakon pristupanja u hrvatsko državljanstvo učenje i ovladavanje hrvatskim jezikom,temeljnim znanjima iz hrvatske nacionalne povijesti i društvenoga uređenja. To mora ostati zakonska obaveza države i pripadnika hrvatskoga naroda.U suprotnom, država se praktično i zakonski odriče svojih identitetskih temelja, a to se nikada ne smije uraditi.
Hrvatsko državljanstvo je temeljni nacionalni identifikacijski i pravni institut koji stoji u samim temeljima hrvatske državnosti i države. Državljanstvo,pogotovo malobrojni i ranjeni narodi kao što je Hrvatski,moraju štititi kao najveću moguću dragocjenost. Zato je iznimno bitno o tome raspravljati na najširoj platformi,zato je iznimno bitno da o tome raspravljaju najbolji umovi koje imamo, zato se ne smije rasprava o tome voditi samo u okviru birokratske ili administracijske strukture”, naglasio je Anto Đapić.
„Bit stvari, a bez kojih ove izmjene Zakona o državljanstvu nemaju krajnju svrhu, jest radikalna izmjena ustavno-zakonskih rješenja o izbornom pravu hrvatskoga čovjeka,koje će verificirati smisao pristupanja institutu hrvatskoga državljanstva, i omogućiti milijunima ljudi izvan Hrvatske upravljati sudbinom svoje nacionalne državnosti i slobode. A to nije moguće bez izjednačavanja prava svim hrvatskim državljanima u izbornom procesu, bez jamstva da ta prava mogu ostvariti, te bez rješenja koja će ponuditi iste efekte na sastav zakonodavnog doma hrvatskoga naroda. A to nije moguće bez jedne izborne jedinice, bez ukidanja diskriminacijskih prava i lista,kao što su XI. i XII, te bez dopisnog i elektronskog glasovanja.
Tek s takvim izmjenama izbornoga zakonodavstva, ova namjera olakšavanja pristupa u hrvatsko državljanstvo milijunima pripadnika hrvatskoga naroda –dobiva puni smisao”, rekao je predsjednik stranke Desno Anto Đapić.

(HRT, Radio Osijek, 05.02.2019.)