Svoj stav o održavanju komemoracije u Bleiburgu su objavili i iz stranke DESNO. Priopćenje nazvano ‘Deklaracija o nacionalnom odnosu prema žrtvama Bleiburga i Križnom putu’ prenosimo u cijelosti.

“Sukladno našim programskim tezama iz Vukovara, osmišljenim kao poziv nacionalnim snagama hrvatskoga naroda na obnovu svoje nacionalne države i državnosti, želimo se očitovati o nužnom odnosu hrvatskog naroda i hrvatske države prema tragediji hrvatskog naroda, koju simbolizira predaja hrvatskih oružanih snaga na Bleiburgu, s nezapamćenim krvoprolićem i genocidom, koji je nakon toga proveden na Križnom putu, ali i sve do 1990. godine prošloga stoljeća nad hrvatskim narodom.

S time u svezi DESNO hrvatskom narodu proglašava svoje stavove:

1. Ne može odnos prema nacionalnim svetinjama, nacionalnoj prošlosti i identitetu biti plod civilnih improvizacija i izraz pojedinačnih volja zainteresiranih grupa i grupacija u Hrvatskoj. Nitko tko je stradao kroz hrvatsku povijest kao Hrvat ne može biti izvan nadležnosti i obveze državnog odnosa prema njemu, uspomeni na njega i značenju toga čina, stradanja, ili žrtve. Svaki čovjek koji je umro zbog toga što je bio Hrvat, ili zato što je želio postići i izboriti nacionalnu slobodu, svenacionalna je baština i nužan je svenacionalni odnos i poštovanje prema  svakom takvom čovjeku i njegovoj žrtvi.

2. Ne može se hrvatski narod danas ponašati i prisiljavati i dalje na održavanju svoga odnosa prema vlastitoj prošlosti kao u doba bivšega režima i SFRJ, svodeći ga sve više na neku vrstu ilegalnog ili polukriminalnog čina, izloženoga utjecajima različitih, sve češće i otvorenije neprijateljskih silnica te uz potpunu nezainteresiranost države. Državu imamo upravo zbog preuzimanja nadležnosti nad zaštitom nacionalnog imena i svih nacionalnih svetinja.

3. Neprihvatljivo je izlagati svoje nacionalne svetinje bilo kakvim utjecajima izvan potpune nacionalne kontrole, a pogotovo je neprihvatljivo 29 godina nakon uspostave samostalne Republike Hrvatske, ne imati ozakonjen, trajan i obavezujući državni odnos prema najvažnijim događajima u nacionalnoj prošlosti. Zbog toga će DESNO odmah pristupiti pripremama s najširim spektrom zainteresiranih nacionalnih i političkih inicijativa i sudionika u političkom životu zemlje te s najboljim znanstvenicima i pripadnicima društvenoga života hrvatskoga naroda u zemlji i svijetu, osmisliti kompletni zakonodavni okvir i rješenja za primjereno i obvezujuće ponašanje Republike Hrvatske prema hrvatskoj prošlosti i najvažnijim događajima. Komemoracija žrtvama Bleiburga i Križnog puta te istraživanje cjelovite istine oko Jasenovca bit će nosivi stupovi ove inicijative i programa te prvorazredne obveze države bez obzira na političku vlast.

4. Naš program temeljit će se na nekoliko sljedećih nosivih polazišta:

Ne može se istinski iskazati poštovanje prema žrtvama hrvatskog naroda na Bleiburgu i Križnom putu te tijekom ratnih zbivanja Drugog svjetskog rata i za vrijeme trajanja zločinačkog komunističkog jugoslavenskog režima, ako se ne zna cjelovita i znanstveno istražena i potvrđena istina o tim događajima. Žrtve se ne mogu komemorirati samo i jedino na skupan način, kada postoje mogućnosti i državni te nacionalni resursi za utvrđivanje svake pojedinačne ljudske sudbine i žrtve. Žrtvi se uz simbolički nacionalni predznak može i mora, gdje je god to moguće, dati i osobnost, ime i prezime.

Mi polazimo i od toga da se žrtvi ne može odati primjerena zahvalnost i štovanje samo povremenim komemoracijama, ili Sv. Misama, jer odnos prema žrtvi mora imati obilježje cjelovitoga odnosa prema svome identitetu, svojoj prošlosti te biti centralni dio vrijednosnog sustava ukupnoga društvenoga života jednoga naroda. Zato ćemo programski osigurati uz potporu hrvatskoga naroda da država Republika Hrvatska preuzme tu obvezu, osigura svu potrebnu logistiku i sredstva, institucije i međunarodnu suradnju i potporu da se odmah pristupi kompleksnim istraživanjima i u najžurnijem mogućem razdoblju pred hrvatski narod iznesu cjeloviti i istiniti odgovori.

S Republikom Austrijom odmah treba pristupiti međudržavnom uređivanju korištenja spomen kompleksa na Bleiburgu, osmisliti i izgraditi primjeren muzejski i edukativni kompleks, poglavito s izlošcima iz baštine Počasnog bleiburškog voda radi sačuvanja uspomene na iznimne ljude koji su uspostavili tu instituciju i sačuvali živim sjećanje na stradanje hrvatskoga naroda.

Dalje, treba osmisliti i izgraditi primjerene uvjete za uspostavljanje međunarodnog istraživačkog centra za istraživanje događaja na Bleiburgu i nakon toga na Križnim putovima te za istraživanje komunističkih zločina protiv srednjoeuropskih naroda, s naglaskom na stradanja i progone hrvatskoga naroda.

Osmisliti i izgraditi prihvatne sadržaje za prijem edukativnih ekskurzija iz Hrvatske i iz cijeloga svijeta te osigurati da u programima nastave povijesti osnovnih i srednjih škola jedna od stanica svih hrvatskih generacija bude Bleiburg s povijesnim kompleksom.

Dan 15. svibnja, koji je i danas naznačen Danom sjećanja na hrvatske žrtve, treba proglasiti službenim Danom sjećanja hrvatskog naroda prema žrtvama komunističko-jugoslavenskog zločinstva te obilježiti prigodnim državnim i društvenim događajima u svim državnim, društvenim i nacionalnim institucijama.

Također, moramo poduprijeti prijedlog monsinjora Vlade Košića, biskupa sisačkog, da se taj dan istovremeno u svim vremenskim zonama gdje žive Hrvati u katoličkim crkvama održavaju Sv. Mise zadušnice s prigodnim osvrtom i podsjećanjem na hrvatske žrtve i povijesne događaje, a Katoličku crkvu u Hrvatskoj pozvati da zajedno s Republikom Hrvatskom, najvišim državnim institucijama, predsjednikom Republike, Vladom i Saborom, svake godine u subotu najbližu danu 15. svibnja održi svenacionalnu komemoraciju u Zagrebu.

Dana 15. svibnja u trenutku potpisa dokumenta o predaji hrvatske vojske na Bleiburgu, koji se može uzeti kao polazni čin masakra hrvatskog naroda, u znak odavanja poštovanja svim stradalima, cijela Hrvatska treba zastati, trebaju se oglasiti sva crkvena zvona, treba zastati sav raspoloživi javni promet u gradovima i naseljenim mjestima i minutom tišine pokloniti se žrtvi hrvatskoga naroda kroz povijest. Taj dan sve zastave na nacionalnim, javnim i državnim institucijama te javnim prospektima, na diplomatskim zgradama Republike Hrvatske, moraju biti spuštene na pola koplja. Mislimo pri tome na sve žrtve, a ovaj trenutak  izdvajamo jer je bio uvod u najveće stradanje hrvatskog naroda u povijesti.

Tražimo da se hitno osigura odgovarajući lokalitet te osmišljavanje i izgradnja svenacionalnog spomen kompleksa hrvatskoj žrtvi u Hrvatskoj, na kojemu će se tijekom procesa istraživanja recentnih događaja upisivati imena svih stradalih tijekom povijesne borbe za hrvatsku državnu samostalnost i slobodu i kod kojega će se nakon izgradnje održavati nacionalne komemoracije.

Počasni bleiburški vod treba sačuvati kao iznimno važnu instituciju i ujedno nacionalnu simboliku. No, tu instituciju treba ozakoniti posebnim Zakonom te osigurati da njegova uloga ostane zapamćena u nacionalnoj povijesti uz sadržaje muzejskog spomen kompleksa na Bleiburgu, a to također valja osigurati iznimno strogim i posebnim načinom odabira članova te regulacijom djelovanja te znamenite institucije. Počasni bleiburški vod neće moći ostati udruga građana, već ga se mora prometnuti u jedan od najvažnijih moralnih nacionalnih simbola i institucija.

Naša je zamisao da PBV ima najviše do dvadeset članova, da ga čine najugledniji živući pripadnici hrvatskog naroda te da izbor u članstvo prolazi najstrožu moguću svenacionalnu kontrolu, kako bi zauvijek baštinili slavne početke te organizacije i bili primjeren nacionalni odgovor sjećanju na žrtve koje su sačuvali od zaborava.

Mi u DESNO pozivamo hrvatski narod, državne institucije, sve političke stranke, inicijative, udruge građana i pogotovo hrvatske branitelje na potporu ovoj našoj Deklaraciji. Uvjereni smo da govorimo umom i srcem goleme većine hrvatskoga naroda, a Deklaracija je i nastala nakon višemjesečnih konzultacija s desetinama vrhunskih hrvatskih intelektualaca u zemlji i svijetu.

Želimo obavijestiti hrvatsku javnost i hrvatski narod u cjelini da nam je namjera o ovim stavovima odmah otvoriti razgovore sa svim zainteresiranim dionicima, pogotovo s državnim institucijama i nacionalnim političkim akterima i pokušati postići svenacionalno suglasje o ostvarivanju navedenih ciljeva. Ukoliko do kraja godine ne uspijemo u tome i ne osiguramo do početka proljeća 2020. godine ozakonjivanje ovih zahtjeva, spremni smo pristupiti osmišljavanju zakonodavne referendumske inicijative s navedenim sadržajem najkasnije u proljeće 2020. godine”, stoji u priopćenju stranke DESNO.

(direktno.hr, 17.05.2019.)

Upravo je Anto Đapić, još dok je bio predsjednik Hrvatske stranke prava, najviše otvarao raspravu o tom dijelu hrvatske povijesti.

Stoga smo ga zamolili da nam opet objasni stavove stranke kojoj je na čelu, DESNO, budući da često podsjećaju na neadekvatne usporedbe tragedije na Bleiburgu i one u Jasenovcu.

”Mi u DESNO želimo još jednom, tragom naših već izgovorenih programskih poruka glede obilježavanja tragedije hrvatskog naroda od Bleiburga preko Križnih putova, pozvati hrvatski narod i svaku Hrvaticu i Hrvata na suočavanje s činjenicama zbog zaustavljanja dodatnog ponižavanja, kako žrtava kojih se prisjećamo, tako i našega naroda u cjelini. Naime, ponižavajuća je činjenica da se kompletan državni vrh bespogovorno poklanja besramnoj srpskoj krivotvorini pod krinkom žrtava Jasenovca, a da pokolj hrvatskog naroda višestruko dokazan, dokumentiran i urezan u duše pripadnika goleme većine našega naroda, komemorira građanska udruga, a da država izražava mizerno pokroviteljstvo preko bezimenih i sporednih izaslanika i šačicom novca”, smatra Đapić u izjavi za Direktno.

I nastavlja dalje:

”Sramotno je, uz svoju krvavo plaćenu državu i državnost, koja bi morala biti jamac slobode i zaštite te promicanja najfinijih osjećaja hrvatskog naroda, dopustiti međunarodnu kompromitaciju do kriminalizacije uspomene na jedno od najvećih stradanja među europskim narodima te isključivo ovisiti od interpretacija, koje iz neslužbenih, civilnih i neprijateljskih krugova dolaze pred austrijsku državu i regionalne uprave. Hrvatska država postoji upravo radi toga da ona s Republikom Austrijom rješava pitanja, pa i pitanje komemoracije na Bleiburgu. Ne može to raditi Počasni bleiburški vod, koji zavrijeđuje povijesno priznanje, kao što i austrijski narod i država zavrijeđuju povijesnu zahvalnost, jer su do uspostave samostalne hrvatske države, usprkos neprijateljstvu pa i opasnostima pred jugokomunističkim zločinačkim režimom, sačuvali živim sjećanje na tragediju na Bleiburgu. Zastupati hrvatsku žrtvu, svaku, a pogotovo žrtvu takvihrazmjera može i smije samo i isključivo hrvatska država. Ili ta država, ako je drugačije – nije država hrvatskog naroda”.

Zašto gušimo svoj nacionalni identitet?

Đapić nadalje pita državno vodstvo, ističući stav svoje stranke, ali i osobni:

”Smatramo da stav suprotan od ovoga čini hrvatsku državu nacionalno nepotrebnom, a sjećanje na žrtve relativizira te izlaže udarima organiziranih hrvatskih neprijatelja, dovodeći ponajvažniji element nacionalnog identiteta u izrazito ranjiv, pa i gubitnički status, dajući opravdanje državnom vodstvu za izbjegavanje povijesne nacionalne obveze preuzimanja komemoracije s najdubljim poštovanjem prema povijesti našega naroda. Ovim putem pozivamo Počasni bleiburški vod, sve hrvatske nacionalne institucije, Katoličku crkvu u Hrvatskoj i cjelokupan hrvatski narod, da svu svoju snagu, potencijale i moć usmjere na to da se država u Hrvatskoj počne ponašati kao hrvatska nacionalna država, da ta država štiti, njeguje i baštini sve nacionalne vrijednosti, da svaki političar eliminacijski polazi od toga i jamči za to, a da se sve one koji se drugačije ponašaju trajno udalji iz procesa odlučivanja o nacionalnim interesima. Ne smijemo, suočeni s politikama koje se ponašaju anacionalno i nedostojno hrvatskoj povjesnosti, odustajati od hrvatske države i povlačiti se u svojevrsnu ilegalnost ispod granica poniženja, prepuštajući državu onima koji nisu dostojni časti i slave hrvatskog naroda. Pogotovo se to odnosi na komemoraciju bleiburške tragedije”.

I na kraju, podsjeća, ali i upućuje poruku:
”Hrvatski narode, komemoriramo naše djedove, bake, naše sestre i braću, a ovo je naša država koju su oni platili krvlju sanjajući je i boreći se za nju. Kad i ako to zaboravimo, išli mi, ili ne išli na Bleiburg, nećemo biti dostojni žrtve, niti ćemo je s tim zaboravom poštivati”.

(direktno.hr, 7.05.2019.)

– Hrvatske žrtve križnog puta treba komemorirati s misnim slavljem u Zagrebu, i to počevši od ove godine, a u Bleiburgu napraviti muzej križnog puta najviše vrijednosti – poručio je Anto Đapić, čelnik stranke Desno.

Podsjetio je kako je upravo on ’90.-ih godina predložio Hrvatskom Saboru pokroviteljstvo nad komemoracijom u Bleiburgu, što je i zaživjelo 1995..

 – Pokroviteljstvo nas više ne može zadovoljiti, jer nakon što je hrvatska država stvorena, obranjena, definirana, Hrvatska treba napraviti krupan iskorak u odnosu prema svojoj žrtvi i zaštiti svoje identifikacije, dostojanstva i ponosa. Svi znate moje stavove oko političkog srpstva u Hrvatskoj, i zločina nad našom zemljom, ali kao katolik i vjernik, uvijek ću se zalagati da predstavnik srpske pravoslavne crkve može držati vjerske obrede i nad najgorim zločincima, ukoliko su sahranjeni u Hrvatskoj. Jer, to je pitanje iznad politike, to je pitanje ljudskog dostojanstva i odnosa prema mrtvima – poručio je on.

Odluka austrijskih biskupa o zabrani mise na Beliburgu za njega nije, dodao je, potpuno neočekivana.

– No, iznenađeni smo činjenicom da se biskupi usuđuju zabranjivati mise, to nije u duhu ni kanonskog prava, ni kršćanskog poslanja. Podsjećam i da je jedan njemački biskup zabranio misu za generala Praljka. Trebali bismo biti iznenađeni samo oko toga da se to tolerira u Vatikanu. Jer, ovaj je potez žestoki napad i na katoličke biskupe u Hrvatskoj, koji su se snažno suprostavili svetosavskom ponašanju patrijarha Irineja, koji ih je optužio i za ustaštvo. Posljedica je to i izlaska katoličke crkve u Hrvata iz rovova, koja posljednjih mjeseci pokazuje snažne znakove preuzimanja odgovornosti za zaštitu hrvatskih interesa, entiteta i zajedništva. I u tom pravcu smatramo da je ključno istaknuti kako je ovo velika šansa za Hrvatsku, za katoličku crkvu i biskupe u našoj zemlji, da snažno izađu iz rovova i da komemoracija za žrtve križnog puta hrvatskog naroda bude u Zagrebu, sada i ubuduće. Ne možemo niti smijemo, niti hrvatska država niti katolički biskupi, doći u poziciju da održavanje mise ovisi o raspoloženju nekoga drugoga. Radi se o našoj žrtvi i identitetu i moramo dokazati da imamo snage preuzeti odgovornost – stava je on.

Sve je, naglasio je, na katoličkoj crkvi.

– Ne podupiremo ni izjavu predsjednice koja je rekla kako je ona, kao Hrvatica i katolkinja, žalosna. Ne, ona mora poduzimati korake, mora javno progovoriti što misli o našem prijeldogu i ohrabriti naše biskupe da to učinimo. Boji li se netko da bi na toj misi ove godine bilo pola milijuna ljudi? Uvjeren sam da bi – izjavio je Đapić.

Predložio je i da se međudržavnim ugovorom Austrije i Hrvatske definira prostor na kojem bi se u Bleiburgu uredio provorazredni nacionalni muzej, “na najvišim standardima hrvatske znanosti, i da kroz hodočašća, ekskurzije i edukaciju sve generacije našeg naroda mogu tamo doći i spoznati što se s nama događalo”.

Vrijeme je da se komemoracija za hrvatsku žrtvu, koja simbolizira bleiburško polje, preseli u Hrvatsku i Zagreb, jer gdje god da kopate u Zagrebu, tamo su žrtve komunističkog terora i ubijanja, a da ne podupiremo to da se, zlouporabom demokracije, u Hrvatskoj veličaju zločinci koji su ubijali 1945. naovamo. Pozvana je taj korak učiniti katolička crkva, biskupi hrvatski, na čeli s kardinalom Bozanićem – zaključio je.

(m.vecernji.hr, 11.03.2019.)

Demokratski savez nacionalne obnove dostavio je priopćenje koje glasi:

Članovi stranke DESNO su u velikom broju nazočili 71. komemoraciji Bleiburške tragedije, očekujući kako će službeni govor predsjednika Hrvatskog sabora, dr. Željka Reinera, biti na tragu jednog istinskog iznošenja činjenica, dokaza i jasne poruke što se na Bleiburškom polju događalo.

Međutim, moramo istaknuti da smo ostali duboko razočarani. Činjenica je kako je njegov govor koncipiran kao da se obraća međunarodnoj zajednici, srpskom ministru u Beogradu, Aleksandru Vulinu, ili pak dr. Miloradu Pupovcu, koji je u isto vrijeme bio na Petrovoj gori, osuđujući sve koji su se našli na Bleiburškom polju.
Vulin i dr. Pupovac su se brutalno okomili na sve nazočne na Bleiburgu kao i na državne dužnosnike, koji su bili na Bleiburškom polju, optužujući ih kako su se opredijelili za ustašku državu, odnosno za ustaštvo, a time i za fašizam te da međunarodna zajednica i Europska unija trebaju hitno na to reagirati.

Govor dr. Reinera bio je nadalje osmišljen kao da je znao što će Vulin i dr. Pupovac kasnije o tome govoriti; ostavio je, naime, dojam kao da se ispričava što je ondje došao, spominjući pritom ustaške zločine i zločinački karakter ustaškog režima te naglašavajuci da je došao samo radi žrtava.
Ističemo da na Bleiburgu i Križnom putu nisu bile imaginarne žrtve; ondje su bili hrvatski vojnici i hrvatski civili iz Nezavisne Države Hrvatske (NDH) – i onome kome smeta i sam spomen na NDH i na hrvatske vojnike nema što tražiti u Bleiburgu. Tamo dolaze oni, koji odaju počast hrvatskim vojnicima, jer onome kome smetaju ti vojnici, koji su dali život za hrvatsku državu, smetaju i hrvatski vojnici i dragovoljci iz Domovinskog rata (1991.-1995.).

U današnjim hrvatskim udžbenicima – kada se govori o akciji “Oluja” u Domovinskom ratu – govori se u kontekstu velike hrvatske pobjede, ali i o incidentima i pojedinim zločinima, koji su se dogodili tijekom “Oluje”. Država, koja drži do sebe, na takav način ne postupa kada govori o najsvjetlijim trenutcima svoje povijesti .

Nakon 71 godine ispiranja mozga hrvatskom narodu i jedne brutalne kampanje agitpropovske i velikosrpske politike, očekivali smo od nove hrvatske vlasti kako će doći do promjena u poimanju takve politike o tome dijelu hrvatske povijesti. Međutim, vladajuće politike govore o tome na način da ne bi povrijedili beogradsku čaršiju i četničku vlast što je gotovo nevjerojatno.

Govor predsjednika Sabora, dr. Reinera, u Bleiburgu smatramo stoga posve promašenim i nedoličnim; smatramo da konačno treba početi razbijati srpske mitove o NDH i Ustaškom pokretu jer onaj tko optužuje da je svaki hrvatski vojnik bio zločinac, korak je do toga da kaže da je i svaki ratnik i dragovoljac u Domovinskom ratu bio zločinac. To nam opet znači biti u getu poraženog naroda kao i proteklih 70 godina – a tome ćemo se oštro suprotstaviti!

Nisu nam dovoljne samo izjave pojedinih HDZ-ovih dužnosnika kako treba maknuti ime zločinca Josipa Broza Tita sa trgova i ulica, nego nam trebaju konkretna djela. Vladajući trebaju donositi nove zakone, mijenjati postojeće zakone i spriječiti veličanje komunističke ideologije i totalitarizma u Hrvatskoj.
Ne smijemo dopustiti da o tome samo govore za potrebe izborne kampanje, a kada ona završi pokušavaju svim silama spriječiti svaki oblik kritike i razgovora, stoji u priopćenju koje potpisuje Anto Đapić, predsjednik Demokratskog saveza nacionalne obnove (DESNO).

(novilist.hr, 19.05.2016.)

Među uzvanicima su bili predsjednik stranke, Anto Đapić, te dopredsjednik stranke, Vedran Novokmet.

Đapića su se dojmile riječi banjalučkog biskupa, Franje Komarice, ali se kritički osvrnuo na govor predsjednika Hrvatskog sabora, dr. Željka Reinera: “Držim da mu govor nije bio doličan mjestu gdje se nalazimo, ali ću više o tome reći na sljedećoj tiskovnoj.”

Unatoč tome što je povremeno padala jaka kiša, svi su članovi bili dobro raspoloženi i sretni što su prisustvovali ovom događaju.

Evo nekoliko dojmova!