U dvorani u kojoj je objavio kandidaturu Đapić je izvjesio zastavu HOS-a.

Đapić predlaže proširenje ovlasti predsjednika Republike Hrvatske, temeljem kojih bi predsjednik, uz ostalo, imenovao vodstvo obavještajne zajednice, veleposlanike te bi odobravao planove razvoja Hrvatske vojske. Smatra da bi predsjednik države morao potvrditi državne politike i ciljeve, te da bi, na prijedlog Hrvatskog sabora, treba imenovati i ravnatelja javnog medijskog servisa Hrvatske radiotelevizije.

Predsjednik stranke DESNO tvrdi da je njegova kandidatura jedina s predstavljenim programom i kako to ‘još nitko nije napravio’.

Đapić također smatra da ima prednost pred svim ostalim kandidatima jer, kako kaže, ima 30-godišnje iskustvo javnog djelovanja te je blisko surađivao s prvim hrvatskim predsjednikom Franjom Tuđmanom. Dugo godina je bio predsjednik HSP-a i osječki gradonačelnik.

Đapić je danas u Zagrebu također predstavio političke promjene koje bi proveo kao predsjednik, a koje se sastoje od dvije faze.

Video Đapićevog predstavljanja možete pogledati i ovdje:

U prvoj bi, ističe, potpuno nacionalno legitimizirao najvažnije državne institucije, proširenjem izbornog utjecaja hrvatskog naroda te bi političkim i institucionalnim sredstvima osigurao da hrvatski narod bude nositelj svake odluke svoje države. Sve bi te promjene zatražio od Hrvatskog sabora.

Đapić smatra da je hrvatska “rak rana” sadašnji Ustav RH. U drugoj se fazi zalaže za izradu novog Ustava, koji bi počivao na temeljima da je država eksplicitno definirana u normativnom dijelu Ustava kao nacionalna država hrvatskog naroda, bez nabrajanja nacionalnih manjina.

Smatra da će se manjinska prava ostvarivati isključivo u okviru hrvatske političke nacije i u jednakosti svih državljana.

U novom Ustavu Đapić bi definirao i model Republike, u rasponu od predsjedničkog sustava bez vlade, do potpunog parlamentarnog sustava, čime želi ojačati državu s vrlo jasnim sustavom odlučivanja i odgovornosti.

Nakon predstavljanja programa novinari su Đapića pitali hoće li, kao i 2014. godine, odustati pred kraj predsjedničke utrke i dati prednost još jednom Kolindi Grabar-Kitarović.

“U tom trenutku po klimi i istraživanjima Josipović je imao prednost pred Grabar-Kitarović te sam smatrao da tada moja kandidatura nanosi štetu njenoj kandidaturi. Nije mi žao što sam ju podržao. Bio sam uvijek spreman biti vodonoša u politici”, kazao je Đapić.

Komentirao je i dosadašnji rad predsjednice Grabar-Kitarović. Naglasio je da je bilo dobrih stvari, poput vanjskopolitičke inicijative Tri mora te jasan politički stav pri izbacivanju biste jugoslavenskog predsjednika Josipa Broza Tita iz Ureda predsjednice Republike Hrvatske.

“Zamjeram joj ‘dovođenje’ Aleksandra Vučića u Zagreb samo dva dana nakon izložbe o Jasenovcu u Ujedinjenim narodima, koju je postavila Republika Srbija”, rekao je Đapić. Dodao je da ako postane predsjednik, neće biti sličnih dolazaka Vučića u Hrvatsku.

Đapić smatra da nema predsjedničkog kandidata, uključujući i aktualnu predsjednicu Grabar-Kitarović, koji je bolji od njega.

Objasnio je i što je mislio pod ustavnim promjenama pri kojima bi manjinski zastupnici izgubili svojih osam mjesta u Saboru.

“Promjenom Ustava i ustavnog zakona nema manjinskih zastupnika, svi građani su hrvatski državljani, a državljani politički Hrvati. To znači da Milorad Pupovac može istaknuti svoju listu za Hrvatski sabor, ali na području Hrvatske mora dobiti 5 posto glasova”, objasnio je Đapić.

Smatra da će prava manjina zaštiti narod, jer se ne slaže s time da srpska manjina treba imati osigurane saborske zastupnike neovisno o tome jesu li uopće izašli na izbore.

Na pitanje jednog od okupljenih, hoće li kao predsjednik države otići na spomen područje logora u Jasenovcu, Đapić je odmah odgovorio da neće.

“Išao sam u Jasenovac više puta, ali ne na Spomen obilježja, već na podizanje Spomen ploče dobrovoljcima HOS-a i na neke političke tribine”, naglasio je Đapić.

Na predstavljanju je kraj govornice bila izvješena i zastava HOS-a.

“Suočeni smo s potpunom lažnom slikom stvarnosti u kojoj živimo i u kojoj kao narod nestajemo”, ocijenio je Đapić, zaključivši da narod samo kao Hrvati i katolici može sve ostvariti.

(direktno.hr, 28.09.2019)

Upravo je Anto Đapić, još dok je bio predsjednik Hrvatske stranke prava, najviše otvarao raspravu o tom dijelu hrvatske povijesti.

Stoga smo ga zamolili da nam opet objasni stavove stranke kojoj je na čelu, DESNO, budući da često podsjećaju na neadekvatne usporedbe tragedije na Bleiburgu i one u Jasenovcu.

”Mi u DESNO želimo još jednom, tragom naših već izgovorenih programskih poruka glede obilježavanja tragedije hrvatskog naroda od Bleiburga preko Križnih putova, pozvati hrvatski narod i svaku Hrvaticu i Hrvata na suočavanje s činjenicama zbog zaustavljanja dodatnog ponižavanja, kako žrtava kojih se prisjećamo, tako i našega naroda u cjelini. Naime, ponižavajuća je činjenica da se kompletan državni vrh bespogovorno poklanja besramnoj srpskoj krivotvorini pod krinkom žrtava Jasenovca, a da pokolj hrvatskog naroda višestruko dokazan, dokumentiran i urezan u duše pripadnika goleme većine našega naroda, komemorira građanska udruga, a da država izražava mizerno pokroviteljstvo preko bezimenih i sporednih izaslanika i šačicom novca”, smatra Đapić u izjavi za Direktno.

I nastavlja dalje:

”Sramotno je, uz svoju krvavo plaćenu državu i državnost, koja bi morala biti jamac slobode i zaštite te promicanja najfinijih osjećaja hrvatskog naroda, dopustiti međunarodnu kompromitaciju do kriminalizacije uspomene na jedno od najvećih stradanja među europskim narodima te isključivo ovisiti od interpretacija, koje iz neslužbenih, civilnih i neprijateljskih krugova dolaze pred austrijsku državu i regionalne uprave. Hrvatska država postoji upravo radi toga da ona s Republikom Austrijom rješava pitanja, pa i pitanje komemoracije na Bleiburgu. Ne može to raditi Počasni bleiburški vod, koji zavrijeđuje povijesno priznanje, kao što i austrijski narod i država zavrijeđuju povijesnu zahvalnost, jer su do uspostave samostalne hrvatske države, usprkos neprijateljstvu pa i opasnostima pred jugokomunističkim zločinačkim režimom, sačuvali živim sjećanje na tragediju na Bleiburgu. Zastupati hrvatsku žrtvu, svaku, a pogotovo žrtvu takvihrazmjera može i smije samo i isključivo hrvatska država. Ili ta država, ako je drugačije – nije država hrvatskog naroda”.

Zašto gušimo svoj nacionalni identitet?

Đapić nadalje pita državno vodstvo, ističući stav svoje stranke, ali i osobni:

”Smatramo da stav suprotan od ovoga čini hrvatsku državu nacionalno nepotrebnom, a sjećanje na žrtve relativizira te izlaže udarima organiziranih hrvatskih neprijatelja, dovodeći ponajvažniji element nacionalnog identiteta u izrazito ranjiv, pa i gubitnički status, dajući opravdanje državnom vodstvu za izbjegavanje povijesne nacionalne obveze preuzimanja komemoracije s najdubljim poštovanjem prema povijesti našega naroda. Ovim putem pozivamo Počasni bleiburški vod, sve hrvatske nacionalne institucije, Katoličku crkvu u Hrvatskoj i cjelokupan hrvatski narod, da svu svoju snagu, potencijale i moć usmjere na to da se država u Hrvatskoj počne ponašati kao hrvatska nacionalna država, da ta država štiti, njeguje i baštini sve nacionalne vrijednosti, da svaki političar eliminacijski polazi od toga i jamči za to, a da se sve one koji se drugačije ponašaju trajno udalji iz procesa odlučivanja o nacionalnim interesima. Ne smijemo, suočeni s politikama koje se ponašaju anacionalno i nedostojno hrvatskoj povjesnosti, odustajati od hrvatske države i povlačiti se u svojevrsnu ilegalnost ispod granica poniženja, prepuštajući državu onima koji nisu dostojni časti i slave hrvatskog naroda. Pogotovo se to odnosi na komemoraciju bleiburške tragedije”.

I na kraju, podsjeća, ali i upućuje poruku:
”Hrvatski narode, komemoriramo naše djedove, bake, naše sestre i braću, a ovo je naša država koju su oni platili krvlju sanjajući je i boreći se za nju. Kad i ako to zaboravimo, išli mi, ili ne išli na Bleiburg, nećemo biti dostojni žrtve, niti ćemo je s tim zaboravom poštivati”.

(direktno.hr, 7.05.2019.)

Dana 7. travnja se navršava 27 godina utemeljenja tih slavnih postrojbi hrvatskog naroda, koje su uz goleme žrtve obranile životne prostore i pravo na slobodu koju i danas baštinimo i uživamo.

Mi iz stranke DESNO želimo još jednom naglasiti da je HVO bio neraskidiva sastavnica oružanih oslobodilačkih snaga ukupnog hrvatskog naroda, svakoga Hrvata bez izuzetka, i univerzalnog civilizacijskog prava na njegovu slobodu.

Zato izražavamo svoj ponos i prije svega svoju zahvalnost sinovima i kćerima našega naroda u BiH, a hrvatski narod u cjelini pozivamo da nikada ne zaborave najslavnije trenutke svoje prošlosti.

Bez oslonca na tu stijenu hrvatski narod nikada neće biti čvrst, nepobjediv i vječan.  Koliko god našu stijenu istine neprijateljske silnice šibale, vjetrovi i kiše ispirale, a u kojoj usprkos tome dok smo živi i gdje god nas životni putovi odveli, jedino možemo imati čvrst oslonac, mi smo nepobjediv narod ako su naša sjećanja i ponos ta stijena.
A bila je, bit će i tako mora ostati, napisao je Predsjednik stranke DESNO, Anto Đapić.

(kamenjar.com, 7.04.2019.)

Stranka Desno pozvala je državni vrh Republike Hrvatske da se, kako su priopćili, trajno obračuna s velikosrpstvom i četništvom.

- Pozivamo državni vrh, osobito predsjednika Vlade Andreja Plenkovića, predsjednicu Kolindu Grabar-Kitarović, Sabor, sve parlamentarne stranke i sve nacionalne inicijative u Hrvatskoj, bilo političke, bilo civilne i institucionalne, da se jednom zauvijek hrvatski narod i Republika Hrvatska započne obračunavati i da se trajno obračuna s velikosrpstvom i četništvom. Ako nam svima nije bilo dovoljno nacionalno pamćenje, nevjerojatna zla koja su u ime velikosrpstva počinili srpski vojni i paravojni, a uvijek državni počinitelji, ako nam nije dovoljno poštivati svoje žrtve i ako nam nije opomena i poziv na akciju bez kompromisa to što i danas četnička i velikosrpska politička ideja i protagonisti legalno djeluju u Hrvatskoj u vidu SDSS-a i svih pripadajućih srpskih institucija na čelu sa SPC-om, te svakodnevno promeću teške optužbe protiv hrvatskoga naroda, onda je razvoj velikosrpstva i četništva i međunarodni teroristički problem te i nama poziv da shvatimo s kakvim zlom imamo posla. To je postalo, nakon masakra na Novom Zelandu i naša međunarodna obveza, naglašava je u priopćenju stranke Desno.

Dodaju kako Hrvatska odmah mora najstrože sankcionirati svaku zamisao velikosrpstva, svaki pokušaj relativizacije srpskih zločina, svaki pokušaj iskrivljavanja povijesti i svaki pokušaj unutarnjeg i međunarodnog krivotvorenja hrvatske prošlosti te kampanju protiv pripadnika hrvatskoga naroda.

 – Vrijeme je da svakome tko ima velikosrpske zamisli i namjere bude jasno da će u Hrvatskoj polomiti zube i teško stradati za svaki pokušaj. Hrvatska odmah mora putem svoje diplomatske mreže, a na temelju suglasja svih nacionalnih i državnih institucija pokrenuti sustavnu međunarodnu akciju kriminalizacije velikosrpstva, četništva, prvenstveno se pozivajući na nebrojene Rezolucije UN-a tijekom devedesetih godina prošloga stoljeća, zatim na presude ICJ u sporovima Hrvatske i BiH protiv Srbije, te pogotovo u okolnostima posebnoga svjetskog senzibiliteta nakon stravičnog zločina na Novom Zelandu, a prije toga u Norveškoj i Švedskoj – dodaju iz stranke te nastavljaju: – Hrvatska mora odmah bez kompromisa potaknuti međunarodne institucije, a ponajprije saveznike u NATO i EU na političko prisiljavanje Srbije za preuzimanje potpune i bezuvjetne odgovornosti za zločine i agresije na susjedne narode, a što se nas tiče, na Hrvatsku i BiH, jer su nam to neposredni nacionalni interesi, na stvaranje najčvršćeg sanitarnog koridora oko Srbije sve do trenutka ispunjavanja ovih civilizacijskih zahtjeva. Jedino tako se može stvarno pomoći srpskom narodu i od Srbije trajno načiniti pristojnoga i prihvatljivoga susjeda i članicu civilizacijskoga kruga kojemu Hrvatska pripada.

Hrvatski narod mora konačno i zauvijek znati na koga se može osloniti u svojoj zemlji, a koga i zašto treba kazniti i uništiti u političkom smislu, stoji još u priopćenju.

- Odnos prema ovim zahtjevima je crta izdaje zemlje. Zbog toga očekujemo javno izjašnjavanje o našim zahtjevima, jer je razina ugroze velikosrpstvom i duhom zločina protiv hrvatskoga naroda u formi tzv. antifašizma poprimila razorne dimenzije koje prijete trajnim uništenjem našega naroda, zaključuje se u priopćenju koje potpisuje Anto Đapić, predsjednik stranke Desno.

(m.vecernji.hr, 18.03.2019.)

– Hrvatske žrtve križnog puta treba komemorirati s misnim slavljem u Zagrebu, i to počevši od ove godine, a u Bleiburgu napraviti muzej križnog puta najviše vrijednosti – poručio je Anto Đapić, čelnik stranke Desno.

Podsjetio je kako je upravo on ’90.-ih godina predložio Hrvatskom Saboru pokroviteljstvo nad komemoracijom u Bleiburgu, što je i zaživjelo 1995..

 – Pokroviteljstvo nas više ne može zadovoljiti, jer nakon što je hrvatska država stvorena, obranjena, definirana, Hrvatska treba napraviti krupan iskorak u odnosu prema svojoj žrtvi i zaštiti svoje identifikacije, dostojanstva i ponosa. Svi znate moje stavove oko političkog srpstva u Hrvatskoj, i zločina nad našom zemljom, ali kao katolik i vjernik, uvijek ću se zalagati da predstavnik srpske pravoslavne crkve može držati vjerske obrede i nad najgorim zločincima, ukoliko su sahranjeni u Hrvatskoj. Jer, to je pitanje iznad politike, to je pitanje ljudskog dostojanstva i odnosa prema mrtvima – poručio je on.

Odluka austrijskih biskupa o zabrani mise na Beliburgu za njega nije, dodao je, potpuno neočekivana.

– No, iznenađeni smo činjenicom da se biskupi usuđuju zabranjivati mise, to nije u duhu ni kanonskog prava, ni kršćanskog poslanja. Podsjećam i da je jedan njemački biskup zabranio misu za generala Praljka. Trebali bismo biti iznenađeni samo oko toga da se to tolerira u Vatikanu. Jer, ovaj je potez žestoki napad i na katoličke biskupe u Hrvatskoj, koji su se snažno suprostavili svetosavskom ponašanju patrijarha Irineja, koji ih je optužio i za ustaštvo. Posljedica je to i izlaska katoličke crkve u Hrvata iz rovova, koja posljednjih mjeseci pokazuje snažne znakove preuzimanja odgovornosti za zaštitu hrvatskih interesa, entiteta i zajedništva. I u tom pravcu smatramo da je ključno istaknuti kako je ovo velika šansa za Hrvatsku, za katoličku crkvu i biskupe u našoj zemlji, da snažno izađu iz rovova i da komemoracija za žrtve križnog puta hrvatskog naroda bude u Zagrebu, sada i ubuduće. Ne možemo niti smijemo, niti hrvatska država niti katolički biskupi, doći u poziciju da održavanje mise ovisi o raspoloženju nekoga drugoga. Radi se o našoj žrtvi i identitetu i moramo dokazati da imamo snage preuzeti odgovornost – stava je on.

Sve je, naglasio je, na katoličkoj crkvi.

– Ne podupiremo ni izjavu predsjednice koja je rekla kako je ona, kao Hrvatica i katolkinja, žalosna. Ne, ona mora poduzimati korake, mora javno progovoriti što misli o našem prijeldogu i ohrabriti naše biskupe da to učinimo. Boji li se netko da bi na toj misi ove godine bilo pola milijuna ljudi? Uvjeren sam da bi – izjavio je Đapić.

Predložio je i da se međudržavnim ugovorom Austrije i Hrvatske definira prostor na kojem bi se u Bleiburgu uredio provorazredni nacionalni muzej, “na najvišim standardima hrvatske znanosti, i da kroz hodočašća, ekskurzije i edukaciju sve generacije našeg naroda mogu tamo doći i spoznati što se s nama događalo”.

Vrijeme je da se komemoracija za hrvatsku žrtvu, koja simbolizira bleiburško polje, preseli u Hrvatsku i Zagreb, jer gdje god da kopate u Zagrebu, tamo su žrtve komunističkog terora i ubijanja, a da ne podupiremo to da se, zlouporabom demokracije, u Hrvatskoj veličaju zločinci koji su ubijali 1945. naovamo. Pozvana je taj korak učiniti katolička crkva, biskupi hrvatski, na čeli s kardinalom Bozanićem – zaključio je.

(m.vecernji.hr, 11.03.2019.)

Đapićevo priopćenje u kojem je reagirao na Pupovčev istup prenosimo u cijelosti.

“Bolno je, sramotno i tegobno do poniženja više reagirati na izjave i političko-programske provokacije Milorada Pupovca, srpskoga političara u samostalnoj Hrvatskoj. Jer, čovjek koji ni po čemu nikada ne bi zavrijedio više od podsmijeha i sažaljenja, egzotična politička figura poraženoga velikosrpskoga sna koji se kao kula od karata raspao Olujom, dvadeset i tri godine nakon Oluje kako sam kaže i kako državna politika šuti i to mu omogućava – drži ključeve Hrvatske u rukama.

Značaj Pupovca utoliko je ekvivalent potpunoga posrnuća hrvatske državnosti i svih nacionalnih politika, inicijativa, institucija, svih udruga, pa do zadnjega Hrvata koji diše bilo gdje na kugli zemaljskoj. I njegov današnji značaj izdaja je svih stoljetnih snova stotina tisuća i milijuna Hrvata koji su umrli sanjajući svoju slobodnu državu.

Kada danas u samostalnoj Hrvatskoj srpski političar, koji nikada nije ni skrivao da je isključivo srpski političar na radnome mjestu i na račun hrvatske države, šalje dramatičnu programsku poruku : „U Hrvatskoj se i dalje drže otvorena vrata za ustaško naslijeđe“, onda ta poruka nije ni ideološka, ni svjetonazorska, nije ni stranačka ni izraz manjinske političke volje. Niti spada pod najširi spektar ljudskih prava i slobodnoga mišljenja. Niti se odnosi svojim sadržajem i namjerama na Drugi Svjetski rat i NDH, to je poruka koja na bizantinski način ozloglašava oslobodilački Domovinski rat i same temelje suvremene hrvatske države, primjenjujući prokušanu matricu epohalnoga krivotvorenja identiteta hrvatskoga naroda.

 To je ubojiti program, konstatacija i poruka da će on i slični preuzeti ključeve hrvatskih vrata i na tim vratima izvršiti selekciju prema svojim normativima, tko smije a tko ne smije živjeti, raditi i upravljati  u Hrvatskoj, i Hrvatskom.

 Iako mnogi, što ne znajući, što opsjednuti mitovima o  tuđim moćima i veličinama, što zbog nedostatka minimuma osobne hrabrosti, što zbog nedostatka svijesti o sebi i svome narodu odustaju od političke i javne bitke  za  Za dom spremni, iako mnogi među njima nastoje kompromisima zadovoljiti nezajažljivu avet srpske mitomanske i bizantske krivotvorine i zla, pokušavaju ili ignoriranjem ili povlačenjem potisnuti ovo pitanje, iako snaga silnica koje nasrću na Hrvatsku upravo preko pokušaja kriminalizacije  Za dom spremni  izgleda nepobjedivo, upravo je danas vrijeme zastati i kazati – dosta.

 Nema dalje.

Svima onima koji ne shvaćaju koliko je opasno ovo što Pupovac godinama radi, koji ne razumiju da  kompleks krivotvorina koji se već  danas neposredno nakon oslobodilačkoga Domovinskoga rata primjenjuje na Hrvatsku, nije ništa drugo nego matrica koja se primjenjivala na razdržavljenje hrvatskoga naroda još od stupanja u Kraljevinu SHS, želimo poručiti – zlo se ne može zaustaviti popuštanjem, niti zadovoljavanjem njegovih trenutnih zahtjeva.

 Potpuno je nebitno pod čijom su se fotografijom  sastajali HOS-ovci ili bilo koji vojnici hrvatskih vojnih i policijskih snaga, dragovoljačkih postrojbi i skupina domobrana po hrvatskim selima u Hrvatskoj i BiH, tražeći snagu i motivaciju za obranu od srpske agresije. Licitirao Pupovac s Pavelićom ili s nekim drugim, valja mu jedinstveno, a prije svega njegovim naredbodavcima u Srbiji reći – ovo je Hrvatska, branili smo se od vaše agresije kako smo znali i kako smo mogli. Mi smo se borili za život i slobodu,vi ste nam to htjeli oduzeti.

 Tu započinje i završava sve.

Na tom saznanju se imaju stvarati pravila u suvremenoj Hrvatskoj i odnosi u hrvatskom društvu.

Hrvatska danas, sve hrvatske generacije koje baštine vitešku obranu svoje zemlje, junaštvo svojih očeva i djedova, svoje braće i prijatelja, mora znati da su vitezovi HOS-a i sve što simbolizira te ljude, stečevina i dragocjenost ukupnog hrvatskog naroda.  Rijetka povijesna dragocjenost, koje se ne bi, i nije, odrekao nikada kroz povijest ni jedan narod. To se odnosi na svakoga hrvatskog ratnika, junaka koji je branio ovu zemlju i narod od srpske agresije, pod kojim god znakom, s kojom god pjesmom na usnama i s kojom god simbolikom. To se odnosi na današnje hrvatske junake u udrugama, a pogotovo se odnosi kao ispit časti na njihove vojskovođe koji o tome nikako ne bi smjeli šutjeti. Da ne bi bilo zabune, ne govorim o vojskovođama HOS-a, nego svim živućim vojskovođama oslobodilačkih vojnih i policijskih snaga Republike Hrvatske. Dopustimo li da nam zlo  uđe u krvotok simbolike, da nam podjeli junake i poginule heroje na prihvatljive i neprihvatljive, dopustimo li da nam poražena politika i neprijatelji koji ju zastupaju u današnjim okolnostima arbitrira u tome, odrekli smo se Hrvatske i nismo dostojni zvati se narodom. Jer HOS i njegov pozdrav bio je i ostao – Hrvatska. Naša, jedina i neponovljiva.

 Zato pozivam Plenkovića i HDZ, pozivam hrvatske ratne generale i ratne pobjednike, zato pozivam sve Hrvatice i Hrvate, sve inicijative, udruge i stranke, pozivam sve hrvatske skupine, dragovoljce,  ratnike i junake, zastanimo!

Ovo je trenutak Plenkoviću koji povijesno luči zastupanje naroda od izdaje hrvatskoga naroda. Ovo je trenutak vi svi ostali, kad ničija veličina ili ostvareni benefiti ne bi smjeli biti važniji od svijesti i odlučnosti zastati i reći ponovo i zauvijek – dosta je.

Ovo je Hrvatska!

Mi, hrvatski narod mora odlučiti što su naši simboli, naše vrijednosti, naš znamen. Svako odgađanje, svaka kolebljivost, svaki novi kompromis s bizantinskim zlom koje nam razdire  zemlju i narod i to putem naše neodlučnosti, posrnuća i neznanja, izdaja je najviših vrijednosti našega naroda.

Za dom spremni je stijena suvremene hrvatske državnosti, stijena na kojoj Hrvatska opstaje ili nestaje.

 A mi suvremenici smo svi odgovorni za to, ovisno o svojim mogućnostima i pozicijama s kojih smo dužni zaštiti svoj narod i svoju slobodu”, stoji u priopćenju predsjednika stranke DESNO Ante Đapića.

(direktno.hr, 27.02.2019.)

“Nemamo ništa protiv da Plenković podučava svoje članstvo ili da obračunava na njemu svojstven način s nedoraslom saborskom i izvansaborskom konkurencijom, niti nas u DESNO briga tko će među njima ostaviti bolji javni dojam, koristeći osvojene medijske pozicije kao svoje oglasne ploče. Ali, tako i s jedne i druge strane relativizirati i banalizirati pojam suvereniteta hrvatskoga naroda, koliko god bili u ovome trenutku izvan dominantnih političkih utjecaja, nećemo nikome dopustiti.

Koliko god vikao da je suverenist.

Polazimo do temeljne kršćanske paradigme –I Riječ postade tijelom! Bilo to danas, sutra, bilo kad bilo, naše će se riječi morati materijalizirati, jer su istinite, jer ih hrvatski narod razumije i u to se uvjeravamo svaki dan usprkos žestokih osporavanja i s lijevog i s navodnog nacionalnog spektra.

Zato ih i izgovaramo.

 1. Suverenitet nije vladati zemljom. Suverenitet nije, kako Plenković poručuje,  iskoristiti EU fondove i izgraditi Pelješki most, LNG, prugu, jednu ili njih deset, suverenitet nije nekakav projekt Slavonija, a još je manje suverenitet ulupati bez ikakve odgovornosti desetine milijardi kuna  istrgnutih iz džepova hrvatskih ljudi u pokrivanje prilično izvjesne goleme pljačke u brodogradilištima, pod izlikom socijalne senzibilnosti prema zaposlenima na nekonkuretnim radnim mjestima.  Suverenitet nije političkom voljom otimati  ljudima koji stvaraju potvrđenu tržišnu vrijednost i davati onima koji to ne rade i možda nikada neće raditi. Tako se postaje gubitnik, a ne suveren. Niti je izraz suvereniteta pristupanje Schengenu, uvođenje Eura, niti je bilo pristupanje NATO savezu, niti EU, niti su te organizacije pozvane štititi hrvatski nacionalni suverenitet.  Nemamo li svijest o tome da sami odlučujemo o svome suverenitetu i da ga sami štitimo, nitko nam koliko god bio moćan ne može niti hoće pomoći. To su sve sekundarne činjenice bez presudnog značenja za suverenost naroda i koliko se god Plenković trudio ismijati svoju konkurenciju podukom o suverenitetu danas, pozivajući se na uspjehe ili politike koje vode k ostvarenju tih ciljeva, na taj način se dovodi na istu poziciju na kojoj su na žalost i oni koje osporava i ismijava.

 2. Plenkovićeva poduka tzv.suverenistima da nemaju elementarno znanje o djelovanju institucija i da se ne znaju odnositi prema institucijama, može proći njegovoj današnjoj saborskoj i na žalost u većini izvansaborskoj konkurenciji, koji sa strahopoštovanjem pristupaju pojmu institucije bez svijesti i znanja o stvarnoj svrsi i značenju institucija, ali nama ne. Labirint današnjih unutarhrvatskih i pogotovo europskih institucija ne treba znanje o djelovanju u njima i kroz njih, nego svijest i znanje o njihovom redefiniranju i u najvećoj mjeri njihovom ukidanju, jer umjesto da služe ljudima i narodima postale su instrumenti nadzora i upravljanja njima. Institucije služe suverenim narodima i suverenistima, a ne oni njima.

3. Izrazi istinskog suvereniteta su, bez kompleksa sve nazvati imenom i prezimenom, ne ponašati se kao povijesni krivac pred nevaljalcima i zločincima i njihovim nasljednicima, imati svijest o valjanosti i veličanstvenosti svoga naroda i pokazivati ju u svakom trenutku, ponašati se pobjednički, zaštiti svoju djecu od  pokušaja nakaznoga obrazovanja i odgoja na posve neznanstvenim i antihrvatskim ideologenima, zaštititi svoje ratne junake od kriminalizacije i progona kako u Hrvatskoj, tako i na svakom dijelu Zemlje.  Svijest i znanje o suverenitetu je znati ispod kojih se granica u komunikaciji sa svijetom – ne može ići nikad. Svijest o suverenitetu je i saznanje da svijet cijeni takav stav.

4. Plenković poručuje da je današnji pojam i sadržaj suvereniteta bitno drugačiji nego nazad 30 godina, te da nije suverenitet ono što je bio u XX. ili XIX. stoljeću.  Opasna pogrješka, još opasnija zabluda. Temeljni sadržaj suvereniteta nisu pruge i mostovi, jer su to gradili i okupatori i kolonizatori Hrvatske kroz stoljeća, svi kolonizatori tolikih zemalja svijeta. Tom logikom dovodimo se na područje iznimno opasne teze koja već trideset godina od političkog razvlašćivanja komunističkog jugoslavenskog  poretka razara današnje hrvatske društvo i relativizira smisao borbe za svoju samostalnu državu, teze da je hrvatski narod u SFRJ bio suveren narod, što upravo Plenkovićevu poruku  o zaslugama HDZ-a izvrgava podsmijehu. Jer, kakve su zasluge HDZ-a u obnovi samostalne države, ako smo u SFRJ bili suvereni, a iz poruka Andreja Plenkovića ispada da jesmo, jer smo gradili mostove, pruge, gradove i ceste, zgrade i  tvornice.

 Nemojte banalizirati stvari.

 5. U Hrvatskoj je jedini suveren hrvatski narod, a njegov suverenitet smije tumačiti samo i jedino onaj tko prođe kroz ocjenjivački proces ukupnog hrvatskog naroda. U postojećem državno-političkom poretku to nije nitko, jer nitko nije prošao taj ocjenjivački sud! Zato mi nismo još uvijek suveren narod, niti je današnja država u Hrvatskoj izraz nacionalne suverenosti, a to nam nikako ne može nadoknaditi članstvo u NATO ili EU.

 Zato bi jedino smio spominjati hrvatski nacionalni suverenitet onaj tko javno, jasno i glasno u svakoj prilici, na vlasti i u opoziciji zagovara državno-pravni i politički poredak s uključenom političkom voljom svakoga živućega punoljetnog hrvatskog čovjeka, tko je spreman u izborni sustav i prije toga u sustav državljanstva odmah prići uključivanju ukupnog hrvatskog naroda bez obzira gdje živi, bez diskriminacije i podjela na iseljenike, etničke Hrvate, Srbe, Bošnjake, Rome i ostale.  Hrvatski suverenist mora imati svijest o identitetu svoga naroda, o njegovoj kršćanskoj kralježnici i u svakoj prigodi zagovarati i provoditi uvrštavanje toga pretežitog identiteta kao najstrože čuvanu dragocjenost i ustavnu kategoriju. Da vidimo onda, neka se po ovim pitanjima razvrsta pred očima ukupnog hrvatskog naroda i Plenković, ali i njegovi nazovi oponenti s ljevice, iz MOST-a i sa svih nacionalnih pozicija, koji ne smiju ni progovoriti o ovim pitanjima. S tom razlikom što su svi koji su obnašali vlast, sudjelovali u saborskim većinama imali prigodu ovo primjeniti i materijalizirati, pa njih treba ocjenjivati po tome koliko su se tako praktično ponašali kao zakonodavac, a oni koji nisu – neka se javno očituju pred hrvatskim narodom bez mogućnosti različitog interpretiranja. Suverenist se ne plaši iznijeti ovakve stavove, jer upravo ovi stavovi su stečevine ukupnih povijesnih znanja i iskustava ne samo hrvatskoga naroda, nego svih slobodnih i suverenih naroda svijeta.

 6. Nama niti smije, niti može EU biti jamac našega suvereniteta, niti to smije niti može biti NATO, ali ni GREWIO, niti UN s Marakeškim sporazumom, niti nam smije jamac suvereniteta biti nekakav strateški savez s dojučerašnjim agresorima u SDSS-u, niti nekakva tolerancija ili suradnja sa SPC-om ili ovakvom Srbijom. Niti će nam ojačati suverenitet uvođenje Eura, niti pristupanje Schengenu. NATO i EU su savezi nama bliskih nacija i njihovih država, koji mogu biti samo nadgradnja onome što jesmo, a ne smisao i svrha našega postojanja.

 7. Mi u stranci DESNO očekujemo od svih političkih inicijativa, stranaka i saveza, posebno onih koji se nazivaju suverenistima da se jasno i javno očituju pred hrvatskim narodom o slijedećim pitanjima:

 – Smije li Europska Unija kao prvotno zamišljena zajednica suverenih država i naroda, imati svoj parlament i nije li postojanje Europskog parlamenta proces izgradnje naddržave, proces stvaranja europskog građanina i sutra državljanina, pri čemu je, ako se ti procesi nastave neizostavno brisanje državnoga prava europskih naroda, pa  i hrvatskog?

 – Smije li hrvatski suverenist zastupati nužnost europskih oružanih snaga?

 – Može li se biti suverenist u Europskom parlamentu i pri pokušaju kreiranja tzv.europskih politika, a u Hrvatskoj ne imati jasan stav o isključivom pravu hrvatskoga naroda na definiranje svoje prošlosti, svoga kulturnog i ukupnog identiteta,  na način da u svakoj prigodi u Hrvatskoj doslovno svaki čovjek može unaprijed znati kako će se tko među političarima postaviti prema tim pitanjima?

 – Može li se biti hrvatski suverenist i promovirati suverenističke politike u Europskom parlamentu a ne imati čvrst, jasan i prepoznat stav da u BiH hrvatski narod mora imati svoju republiku, svoj teritorij, svoj narod i svoju vlast, te da bez toga nema nikakve zajedničke države BiH?

 – Može li se biti hrvatski suverenist a odustajati od nacionalne politike svođenja povijesnih računa sa Srbijom, počevši od povrata kompletne nacionalne kulturne i arhivske vrijednosti otete tjekom XX.stoljeća, prije i tjekom agresije, te obaveznog zahtjeva za isplatu ratne štete hrvatskom narodu, do humanitarnih pitanja poginulih i nestalih, ili civilizacijske nužnosti na kojoj počiva međunarodni poredak – najstrožega kažnjavanja nositelja i izvršitelja politike koja je osmislila i pokrenula agresiju i zločine nad hrvatskim narodom?

 – Može li se biti hrvatski suverenist a u Hrvatskoj mirno gledati histeričan medijski, politički i civilni nasrtaj na Katoličku crkvu, njezine vrednote, simbole i promotore, te bez jasnoga očitovanja o tome  da nije moguća nikakva zajednička europska civilizacijska vrijednost bez jedinoga zajedničkoga temelja svih europskih naroda –kršćanstva?

 – Može li se biti hrvatski suverenist a zanemarivati ili podupirati suludu politiku migracija koje su već danas postale višedesetljetni problem generacijama europskih naroda s golemim rizicima i na samoj granici uništenja europskih naroda i onoga što je zajedničko Europi?

 Ovo su pitanja za suvereniste uoči predstojećih euro parlamentarnih izbora, ali i pitanja za svaki dan pred hrvatskim narodom.

 I odgovori na njih dat će jasnu sliku tko se smije a tko ne nazivati suverenistom, kao što su u tolikim prigodama do sada mogli dati svi sudionici hrvatskog političkog i javnog života, onima koji traže racionalne odgovore.

Ne može se biti hrvatski suverenist a šutjeti na politički i diplomatski ispad američkog veleposlanika Kohorsta o pozdravu „Za dom spremni“ ili o tolikim provokacijama i bezobrazlucima iz Srbije ili SPC-a.

Želimo na kraju poručiti svima na političkoj sceni, počevši od Plenkovića i HDZ-a do deklarirane hrvatske desnice – ovo su ključna testna pitanja i izjasnite se pred hrvatskim narodom, posebno vi koji niste imali prilike vladati i koji nudite promjene nacionalne politike, jer ove na vlasti svi znademo, koliko god sami o sebi govorili.

 Jedino tako će vas prepoznati, a ne po tome tko koga više osporava ili ismijava”, piše u priopćenju stranke DESNO.

 Podsjećamo, premijer Plenković rekao je kako se  Hrvatska, kao i cijela Europa, nalazi u složenom međunarodnom kontekstu, a istaknuo je i da su HDZ-ovim konkurentima na krajnjem desnom spektru u izborima za Europski parlament “puna usta suverenizma”. Pri tome, kazao je, svojom retorikom uglavnom ciljaju na glasače HDZ-a.

 Koncept suverenizma, kakvim ga žele prikazati stranke na krajnje desnom spektru, zakasnio je oko 30 godina i pokazuje neznanje o današnjem trenutku i položaju Hrvatske, ocijenio je Plenković.

(direktno.hr, 25.02.2019.)

Dobra je vijest da je vlada Republike Hrvatske, kako su najavili u suradnji s Vladinim savjetom za Hrvate izvan Republike Hrvatske i na temelju višestruko izraženih zahtjeva i prijedloga toga Savjeta,odlučila ići u promjene Zakona o državljanstvu.
Izuzetno je loša vijest da ova informacija gotovo da i nije bila vijest tijekom zadnja dva mjeseca od kada je MUP na svojim stranicama objavio radnu verziju prijedloga izmjena Zakona o državljanstvu, i pozvao hrvatski narod i sve zainteresirane na javnu raspravu. To ukazuje na golemi deficit javnoga senzibiliteta za temeljna državno-politička i nacionalna pitanja, a posebno zabrinjava da su potpuni nedostatak interesa o ovome pitanju iskazali i mediji i stručne institucije i pogotovo tzv. suverenističke političke opcije u Hrvatskoj.To nas u DESNO gotovo pa plaši, rekao je predsjednik Stranke Anto Đapić. Dobra je namjera da se konačno pokaže senzibilitet za temeljno pravo milijuna pripadnika hrvatskoga naroda iseljenih tijekom zadnja dva stoljeća s hrvatskih životnih prostora, najčešće pod izravnim pritiscima antihrvatskih režima koji su vladali Hrvatskom praktično do 1990.godine. Po svim temeljnim međunarodno-pravnim standardima golema većina od tih oko četiri milijuna Hrvata i njhovih potomaka mogu se svesti pod međunarodno-pravnu kategoriju tzv. ranjivih skupina,a prema sudskoj praksi Suda za ljudska prava u Strasbourgu, o čemu je toliko puta pisao znameniti hrvatski znanstvenik u Francuskoj profesor emeritus Marc Gjidara.Nije li presuda Perkoviću i Mustaću u Meunchenu upravo kazneno-pravna potvrda zloćudnosti tih režima i argument ranjivosti milijuna Hrvata i ukupnog hrvatskog naroda?Jest, ističe Đapić.

„Naglašavam da status ranjive skupine istodobno znači ultimativni poziv matičnim državama, u ovome slučaju Republici Hrvatskoj da odmah svojim ustavno-zakonskim rješenjima ispravi sve elemente te ranjivosti i pripadnicima tih skupina vrati pravno-politički i osobni status koji im je oduzet i koji im pripada. A temelj s kojega jedino mogu ostvariti sva svoja ljudska prava u okviru svoje nacionalne države je – državljanstvo, preko kojega postaju članovi hrvatske političke nacije.
Dobro je da se tim ljudima omogućuje brzo i efikasno pristupanje u hrvatsku političku naciju, uklanjajući barijere poznavanja jezika i čitavoga niza drugih elemenata koji se podrazumijevaju za ljude i pripadnike naroda koji nisu stoljećima bili odsječeni od svoje matične domovine.
Dobro je da se poseban senzibilitet iskazuje prema djeci rođenoj u obiteljima izvan Hrvatske u kojima je jedan roditelj pripadnik hrvatskoga naroda i hrvatske političke nacije,otvarajući im mogućnost automatskoga stjecanja prava na državljanstvo.
Dobro je da je u prijedlogu Zakona predviđen i institut oduzimanja državljanstva, jer postoje svi uvjeti za preispitivanje posve nekritičkoga korištenja zakonskih rješenja za pristupanje hrvatskom državljanstvu i ljudima,pa i grupama,pri čemu najviše mislim na pripadnike agresorskih institucija i snaga tjekom srpsko-crnogorske agresije na Hrvatsku,ali i na pripadnike bošnjačkog naroda iz BiH koji su raznim diskrecijskim smicalicama postali hrvatski državljani, iako su otvoreni zagovornici progona i majorizacije Hrvata u BiH.

Ne može se uklanjanje pristupnih barijera u poznavanju jezika, matične povijesti i društvenoga uređenja smatrati trajnom činjenicom i ozakonjenim stanjem, bez dodatnih obaveza države ali i pristupnika u hrvatsko državljanstvo. Naime, u prijedlogu zakona, država ne smije odustati od tih elementa integracije hrvatskoga političkog naroda, pa je nužno predvidjeti obavezu države da pristupnicima u hrvatsku političku naciju, bez obzira gdje žive, što rade,kakav im je imovinsko-socijalni status,osigura nakon pristupanja u hrvatsko državljanstvo učenje i ovladavanje hrvatskim jezikom,temeljnim znanjima iz hrvatske nacionalne povijesti i društvenoga uređenja. To mora ostati zakonska obaveza države i pripadnika hrvatskoga naroda.U suprotnom, država se praktično i zakonski odriče svojih identitetskih temelja, a to se nikada ne smije uraditi.
Hrvatsko državljanstvo je temeljni nacionalni identifikacijski i pravni institut koji stoji u samim temeljima hrvatske državnosti i države. Državljanstvo,pogotovo malobrojni i ranjeni narodi kao što je Hrvatski,moraju štititi kao najveću moguću dragocjenost. Zato je iznimno bitno o tome raspravljati na najširoj platformi,zato je iznimno bitno da o tome raspravljaju najbolji umovi koje imamo, zato se ne smije rasprava o tome voditi samo u okviru birokratske ili administracijske strukture”, naglasio je Anto Đapić.
„Bit stvari, a bez kojih ove izmjene Zakona o državljanstvu nemaju krajnju svrhu, jest radikalna izmjena ustavno-zakonskih rješenja o izbornom pravu hrvatskoga čovjeka,koje će verificirati smisao pristupanja institutu hrvatskoga državljanstva, i omogućiti milijunima ljudi izvan Hrvatske upravljati sudbinom svoje nacionalne državnosti i slobode. A to nije moguće bez izjednačavanja prava svim hrvatskim državljanima u izbornom procesu, bez jamstva da ta prava mogu ostvariti, te bez rješenja koja će ponuditi iste efekte na sastav zakonodavnog doma hrvatskoga naroda. A to nije moguće bez jedne izborne jedinice, bez ukidanja diskriminacijskih prava i lista,kao što su XI. i XII, te bez dopisnog i elektronskog glasovanja.
Tek s takvim izmjenama izbornoga zakonodavstva, ova namjera olakšavanja pristupa u hrvatsko državljanstvo milijunima pripadnika hrvatskoga naroda –dobiva puni smisao”, rekao je predsjednik stranke Desno Anto Đapić.

(HRT, Radio Osijek, 05.02.2019.)

Na konferenciji za novinare Đapić je rekao kako Vučićev posjet pokazuje da Hrvatska “mora podvući vrlo jasnu crtu ispod politike prema Srbiji, a isto se odnosi i na pitanja u BiH, jer je jasno da se ona ne može braniti pričom o nužnosti suradnje i razgovora, budući se “ispod tih floskula krije nemoć i bezidejnost naše politike”.

Da bi Hrvatska mogla napraviti ozbiljan iskorak nužno je napraviti svojevrsni hrvatski nacionalni memorandum prema Srbiji i BiH te definirati politiku prema tim državama, kao temelj za trajno rješavanje srpsko-hrvatskih odnosa te hrvatskog statusa i interesa u BIH, pri čemu je nužno jasno odrediti stajališta hrvatske politike prema srpskim, ali i bošnjačkim interesima, istaknuo je Đapić.

Smatra kako bi Vlada žurno morala formirati interdisciplinarni tim stručnjaka i prići izradi toga memoranduma, a također formirati tim vrhunskih pravnika s ciljem pokretanja tužbe za naknadu ratne štete od Srbije.

Đapić je podsjetio na presudu stalnog Međunarodnog suda u Haagu u tužbi Hrvatske protiv Srbije, u kojoj piše da je Srbija bila agresor na Hrvatsku, pri čemu se služila genocidnim radnjama, dok je srbijanska tužba protiv Hrvatske odbijena kao neutemeljena.

Đapić smatra kako je Vučićev posjet poraz hrvatske politike, u kojem je jedina svijetla točka bilo ponašanje premijera Andreja Plenkovića, koji je Vučića primio “suzdržano i korektno” te otvorio relevantne teme, poput ratnih odšteta.

Na upit novinara kako komentira izjavu predsjednice Grabar-Kitarović kako se ne smije dopustiti da politiku diktiraju pojedinci s rubova političkog spektra, Đapić je rekao kako je ta “izjava za odbaciti” te “jedna u nizu njezinih nespretnosti” vezanih uz ovaj posjet.

Ne znam na koga je točno mislila, ali i takve političke pojavnosti imaju pravo na javno iskazivanje svojih političkih stajališta. Kompletna nacionalna desnica ju je podržala za predsjednicu države, ona je izbore u Hrvatskoj dobila za nekoliko tisuća glasova, i bez takve potpore ona to ne bi bila, istaknuo je Đapić. Drži kako će se predsjednica države sve češće suočavati s činjenicom da će biti sve više glasova kritike njezine politike.

(REPUBLIKA.eu, 14.02.2018.)

Đapić je na konferenciji za novinare u Osijeku kazao kako je snažna verbalna agresija Srbije prema Hrvatskoj počela osnutkom mješovite katoličko-pravoslavne komisije za preispitivanje uloge i položaja blaženog kardinala Alojzija Stepinca, pri čemu “najviši srbijanski državni dužnosnici vode neviđenu kampanju prema hrvatskim svetinjama, koja je prešla svaku mjeru”.

“Nas ne iznenađuju njihove reakcije, već nedostatak jasnog i čvrstoga stava hrvatske politike, koja je vrlo tolerantno promatrala ulazak Srpske napredne stranke u Europsku pučku stranku i olako je odustala od blokade pristupnih pregovora Srbije s EU u poglavljima pravosuđa i obrazovanja”, istaknuo je Đapić.

Ne smije se, dodao je, dopustiti nesmetano vrijeđanje i omalovažavanje hrvatskih vrijednosti, već se tome mora stati na kraj, a službena hrvatska politika mora znati odlučno i čvrsto tome se suprotstaviti. Đapić od Hrvatske biskupske konferencije očekuje jasnije stavove kada je u pitanju kanonizacija kardinala Stepinca, a od hrvatske Vlade da povuče veleposlanika iz Beogada, jer medijske izjave koje se upućuju prema vodećim srbijanskim dužnosnicima Aleksandru Vučiću i Ivici Dačiću smatra nedostatnima za konkretnu hrvatsku akciju.

“Hrvatska ima druge snažne instrumente kojima može zauzdati takvo ponašanje Srbije prema Hrvatskoj”, poručio je.

U verbalnoj agresiji na Hrvatsku, drži Đapić, već godinama sudjeluje i srpski tjednik “Novosti” kojeg financira hrvatsko Ministarstvo kulture, a iz kojega “sustavno napadaju hrvatske vrijednosti”.

Stoga je u Hrvatskoj, ističe, potrebno “pomesti i napraviti reda, posebno u kontekstu da se ne financiraju one inicijative, udruge i časopisi koji već godinama blate hrvatske vrijednosti” (autor:HINA).

(24sata.hr, 15.02.2017.)