Svaki hrvatski državljanin mora znati tko su bili suvlasnici Uljanika, imenom i prezimenom, pored toga što se zna da je država imala udio od 25 posto. Moraju se javno objaviti imena i prezimena ljudi koji su u ime vlasnika sjedili u Nadzornom odboru, nadzirali poslovanje i zastupali interese svojih poslovnih stranaka. Zatim se mora znati kolike su naknade i u kojemu razdoblju dobivali za nadzor poslovanja Uljanika – poručio je Anto Đapić, čelnik stranke DESNO.

Da se Hrvatskoj ne bi , kako kaže, “na serijskoj vrpci nastavili događati ‘agrokori’ i ‘uljanici’, te zemlju i hrvatski narod držali prikovanima na začelju svih relevantnih ljestvica ukupne uspješnosti u međunarodnom okruženju”, u stranci DESNO iznijeli su deset zahtjeva oko slučaja Uljanik. – Moraju se javno znati imena i prezimena članova Uprave brodogradilišta po hijerarhijskoj skali, zatim imena i prezimena svih nadležnih direktora u hijerarhiji odlučivanja zadnjih godina od kada su stvoreni gubitci i brodogradilište takvim upravljanjem dovedeno u današnje stanje. Uz to, nužno je znati kolike su plaće primali članovi Uprave, jesu li isplaćivali menadžerske bonuse, tko im je i na temelju čega to odobrio, te jesu li plaće i bonusi bili sporazumno vezani za uspješnost kompanije ili ne – nastavio je Đapić. Nužno je objaviti, nastavlja, i imena pravnih osoba kooperanata, njihovih vlasnika “i eventualne organske veze s javnim i državnim institucijama i politikama, bilo državnim, bilo regionalnim i lokalnim”. – Vrlo je važno znati primjerice je li u trenutcima kada brodogradilište nije moglo ispoštovati obveze prema naručiteljima, državi, radnicima, međunarodnim partnerima i kreditorima, uredno financiralo obveze i narudžbe svojih ekskluzivnih kooperanata i koji su to kooperanti? Moraju se javno objaviti i imena ljudi koji su bili odgovorni za trošenje golemih strogo namjenskih jamstvenih sredstava države, zbog kojih je Republika Hrvatska emitirala tri milijarde jamstava i platila ih zbog Uljanikove nelikvidnosti tijekom prošle godine. Mora se znati s kojim ciljem, s kojom poslovnom namjerom i na temelju koje elaboracije su tražena jamstva, tko je potpisivao tu elaboraciju i stručno jamčio, tko je aplicirao, tko je donosio odluke u ime države o jamstvima i jesu li aplikacije prolazile stručnu ekspertizu vlada koje su donosile odluke, te tko je donosio odluke o nenamjenskom trošenju golemih nacionalnih sredstava u Uljaniku – navodi on.

Nužno je znati, nastavio je, tko su bili strateški partneri Uljanika i “kakve posljedice na njihov poslovni status je ostavila pustoš kojoj danas svjedočimo, te jesu li snosili materijalnu, financijsku i svaku organsku odgovornost za posljedice svoga upravljanja Uljanikom”. Država ne bi, stava su u ovoj stranci, smjela donijeti više ni jednu jedinu odluku o preuzimanju financijskih obveza pod pritiskom sindikalnih i političkih zahtjeva “jer pristankom na te zahtjeve država pristaje amnestirati i zataškati po svemu sudeći golemi kriminal i zlouporabe s jako teškim nacionalnim posljedicama”.

- U tom smislu, vjerodostojnost države danas se može jedino obraniti odlučnim ulaskom državnih istražnih i pravosudnih institucija pojačanih osvjedočenim međunarodnim ekspertima u Uljanik sa zadatkom otkriti odgovore na sva ova pitanja koja smo istakli, te jasnim odgovorom i oštrim postupanjem na svaku potvrđenu zlouporabu i kazneno djelo, bez izuzetka. Sve ispod toga je kompromis s pogubnim posljedicama – ističe.

(vecernji.hr, 26.03.2019.)