U dvorani u kojoj je objavio kandidaturu Đapić je izvjesio zastavu HOS-a.

Đapić predlaže proširenje ovlasti predsjednika Republike Hrvatske, temeljem kojih bi predsjednik, uz ostalo, imenovao vodstvo obavještajne zajednice, veleposlanike te bi odobravao planove razvoja Hrvatske vojske. Smatra da bi predsjednik države morao potvrditi državne politike i ciljeve, te da bi, na prijedlog Hrvatskog sabora, treba imenovati i ravnatelja javnog medijskog servisa Hrvatske radiotelevizije.

Predsjednik stranke DESNO tvrdi da je njegova kandidatura jedina s predstavljenim programom i kako to ‘još nitko nije napravio’.

Đapić također smatra da ima prednost pred svim ostalim kandidatima jer, kako kaže, ima 30-godišnje iskustvo javnog djelovanja te je blisko surađivao s prvim hrvatskim predsjednikom Franjom Tuđmanom. Dugo godina je bio predsjednik HSP-a i osječki gradonačelnik.

Đapić je danas u Zagrebu također predstavio političke promjene koje bi proveo kao predsjednik, a koje se sastoje od dvije faze.

Video Đapićevog predstavljanja možete pogledati i ovdje:

U prvoj bi, ističe, potpuno nacionalno legitimizirao najvažnije državne institucije, proširenjem izbornog utjecaja hrvatskog naroda te bi političkim i institucionalnim sredstvima osigurao da hrvatski narod bude nositelj svake odluke svoje države. Sve bi te promjene zatražio od Hrvatskog sabora.

Đapić smatra da je hrvatska “rak rana” sadašnji Ustav RH. U drugoj se fazi zalaže za izradu novog Ustava, koji bi počivao na temeljima da je država eksplicitno definirana u normativnom dijelu Ustava kao nacionalna država hrvatskog naroda, bez nabrajanja nacionalnih manjina.

Smatra da će se manjinska prava ostvarivati isključivo u okviru hrvatske političke nacije i u jednakosti svih državljana.

U novom Ustavu Đapić bi definirao i model Republike, u rasponu od predsjedničkog sustava bez vlade, do potpunog parlamentarnog sustava, čime želi ojačati državu s vrlo jasnim sustavom odlučivanja i odgovornosti.

Nakon predstavljanja programa novinari su Đapića pitali hoće li, kao i 2014. godine, odustati pred kraj predsjedničke utrke i dati prednost još jednom Kolindi Grabar-Kitarović.

“U tom trenutku po klimi i istraživanjima Josipović je imao prednost pred Grabar-Kitarović te sam smatrao da tada moja kandidatura nanosi štetu njenoj kandidaturi. Nije mi žao što sam ju podržao. Bio sam uvijek spreman biti vodonoša u politici”, kazao je Đapić.

Komentirao je i dosadašnji rad predsjednice Grabar-Kitarović. Naglasio je da je bilo dobrih stvari, poput vanjskopolitičke inicijative Tri mora te jasan politički stav pri izbacivanju biste jugoslavenskog predsjednika Josipa Broza Tita iz Ureda predsjednice Republike Hrvatske.

“Zamjeram joj ‘dovođenje’ Aleksandra Vučića u Zagreb samo dva dana nakon izložbe o Jasenovcu u Ujedinjenim narodima, koju je postavila Republika Srbija”, rekao je Đapić. Dodao je da ako postane predsjednik, neće biti sličnih dolazaka Vučića u Hrvatsku.

Đapić smatra da nema predsjedničkog kandidata, uključujući i aktualnu predsjednicu Grabar-Kitarović, koji je bolji od njega.

Objasnio je i što je mislio pod ustavnim promjenama pri kojima bi manjinski zastupnici izgubili svojih osam mjesta u Saboru.

“Promjenom Ustava i ustavnog zakona nema manjinskih zastupnika, svi građani su hrvatski državljani, a državljani politički Hrvati. To znači da Milorad Pupovac može istaknuti svoju listu za Hrvatski sabor, ali na području Hrvatske mora dobiti 5 posto glasova”, objasnio je Đapić.

Smatra da će prava manjina zaštiti narod, jer se ne slaže s time da srpska manjina treba imati osigurane saborske zastupnike neovisno o tome jesu li uopće izašli na izbore.

Na pitanje jednog od okupljenih, hoće li kao predsjednik države otići na spomen područje logora u Jasenovcu, Đapić je odmah odgovorio da neće.

“Išao sam u Jasenovac više puta, ali ne na Spomen obilježja, već na podizanje Spomen ploče dobrovoljcima HOS-a i na neke političke tribine”, naglasio je Đapić.

Na predstavljanju je kraj govornice bila izvješena i zastava HOS-a.

“Suočeni smo s potpunom lažnom slikom stvarnosti u kojoj živimo i u kojoj kao narod nestajemo”, ocijenio je Đapić, zaključivši da narod samo kao Hrvati i katolici može sve ostvariti.

(direktno.hr, 28.09.2019)

Za zamjenika predsjednika podružnice izabran je  Stipan Vuković.

U vodstvo stranke DESNO u gradu Osijeku izabrani su članovi predsjedništva: Ivana Dimić, Olivera Jozefčak, Mario Mišić, Vlado Jukić i Hrvoje Kralj.

Čestitamo svim izabranim dužnosnicima te im želimo  puno uspjeha u političkom radu.

Hrvatska u subotu 22. lipnja obilježava Dan antifašističke borbe, a središnje događanje će se održati u šumi Brezovica kraj Siska. Uoči samog obilježavanja oglasila se i stranka DESNO Ante Đapića.

Priopćenje stranke DESNO prenosimo u cijelosti.

 “Obzirom da bi državni praznici morali biti izraz najdublje vrijednosne simbolike hrvatskog naroda, mi u DESNO držimo svojom nacionalnom obvezom, uoči državnog praznika Dana antifašističke borbe 22. lipnja, uputiti sljedeću izjavu:

1. Ne može se simbolički i vrijednosni sustav suvremenog hrvatskog društva graditi na lažima. Dana 22. lipnja 1941. godine u Brezovici kod Siska nije bilo nikakve borbe protiv fašizma, nije bilo nikakvog odreda, niti je bilo ičega što bi današnja Hrvatska trebala vrednovati, a kamoli uspostavljati kao simbolički temelj državnosti. Sve ovo je, usprkos zaprekama, dokazala historiografija, pa je potpuno neprihvatljivo na državnoj razini ustrajati na tome.

2. Tih dana je skupina komunista pobjegla iz Zagreba solidarizirajući se sa Staljinom nakon Hitlerovoga udara na SSSR, te zbog straha od reakcije državnih institucija NDH. Ti ljudi nisu se okupili u Brezovici, bili su raštrkani u šumama Banovine i Korduna, nisu predstavljali ništa hrvatsko, nego su iskazali solidarnost s najzloglasnijom diktaturom u ljudskoj povijesti.

3. Ta skupina komunista, kao i cijeli pokret nastao na toj političkoj paradigmi po svojim posljedicama bio je izrazito zločinački prema hrvatskom narodu. On je tada označavao borbu protiv uspostavljene hrvatske države, a ne protiv navodnog fašizma, a služio je, usprkos osobnom romantizmu pripadnika toga pokreta u dijelovima Hrvatske, kao premosnica brutalnom i krvoločnom srpskom ustanku protiv NDH, kao i 49 godina kasnije, na potpuno istim vrjednosnim i političkim osnovama, za agresiju na Republiku Hrvatsku.

4. Zato je nama potpuno neprihvatljivo uzdizanje toga antihrvatskog, anticivilizacijskog i terorističkog čina u vrhunsku simboličku vrjednotu hrvatskog naroda. Taj čin smatramo teškim posrnućem u svakom pogledu i aktom izdaje temeljnih načela na kojima počiva hrvatska državnost.

 Zbog toga pozivamo hrvatski narod na svekoliki otpor takvoj moralnoj uzurpaciji naše državnosti i teškoj, višeznačnoj i razornoj povijesnoj krivotvorini. Obvezujemo se pred hrvatskim narodom ostvariti uvjete i moć s kojom ćemo te i slične prevare trajno ukloniti iz života i sjećanja našega naroda”, stoji u priopćenju.

(direktno.hr, 20.06.2019.)

Svoj stav o održavanju komemoracije u Bleiburgu su objavili i iz stranke DESNO. Priopćenje nazvano ‘Deklaracija o nacionalnom odnosu prema žrtvama Bleiburga i Križnom putu’ prenosimo u cijelosti.

“Sukladno našim programskim tezama iz Vukovara, osmišljenim kao poziv nacionalnim snagama hrvatskoga naroda na obnovu svoje nacionalne države i državnosti, želimo se očitovati o nužnom odnosu hrvatskog naroda i hrvatske države prema tragediji hrvatskog naroda, koju simbolizira predaja hrvatskih oružanih snaga na Bleiburgu, s nezapamćenim krvoprolićem i genocidom, koji je nakon toga proveden na Križnom putu, ali i sve do 1990. godine prošloga stoljeća nad hrvatskim narodom.

S time u svezi DESNO hrvatskom narodu proglašava svoje stavove:

1. Ne može odnos prema nacionalnim svetinjama, nacionalnoj prošlosti i identitetu biti plod civilnih improvizacija i izraz pojedinačnih volja zainteresiranih grupa i grupacija u Hrvatskoj. Nitko tko je stradao kroz hrvatsku povijest kao Hrvat ne može biti izvan nadležnosti i obveze državnog odnosa prema njemu, uspomeni na njega i značenju toga čina, stradanja, ili žrtve. Svaki čovjek koji je umro zbog toga što je bio Hrvat, ili zato što je želio postići i izboriti nacionalnu slobodu, svenacionalna je baština i nužan je svenacionalni odnos i poštovanje prema  svakom takvom čovjeku i njegovoj žrtvi.

2. Ne može se hrvatski narod danas ponašati i prisiljavati i dalje na održavanju svoga odnosa prema vlastitoj prošlosti kao u doba bivšega režima i SFRJ, svodeći ga sve više na neku vrstu ilegalnog ili polukriminalnog čina, izloženoga utjecajima različitih, sve češće i otvorenije neprijateljskih silnica te uz potpunu nezainteresiranost države. Državu imamo upravo zbog preuzimanja nadležnosti nad zaštitom nacionalnog imena i svih nacionalnih svetinja.

3. Neprihvatljivo je izlagati svoje nacionalne svetinje bilo kakvim utjecajima izvan potpune nacionalne kontrole, a pogotovo je neprihvatljivo 29 godina nakon uspostave samostalne Republike Hrvatske, ne imati ozakonjen, trajan i obavezujući državni odnos prema najvažnijim događajima u nacionalnoj prošlosti. Zbog toga će DESNO odmah pristupiti pripremama s najširim spektrom zainteresiranih nacionalnih i političkih inicijativa i sudionika u političkom životu zemlje te s najboljim znanstvenicima i pripadnicima društvenoga života hrvatskoga naroda u zemlji i svijetu, osmisliti kompletni zakonodavni okvir i rješenja za primjereno i obvezujuće ponašanje Republike Hrvatske prema hrvatskoj prošlosti i najvažnijim događajima. Komemoracija žrtvama Bleiburga i Križnog puta te istraživanje cjelovite istine oko Jasenovca bit će nosivi stupovi ove inicijative i programa te prvorazredne obveze države bez obzira na političku vlast.

4. Naš program temeljit će se na nekoliko sljedećih nosivih polazišta:

Ne može se istinski iskazati poštovanje prema žrtvama hrvatskog naroda na Bleiburgu i Križnom putu te tijekom ratnih zbivanja Drugog svjetskog rata i za vrijeme trajanja zločinačkog komunističkog jugoslavenskog režima, ako se ne zna cjelovita i znanstveno istražena i potvrđena istina o tim događajima. Žrtve se ne mogu komemorirati samo i jedino na skupan način, kada postoje mogućnosti i državni te nacionalni resursi za utvrđivanje svake pojedinačne ljudske sudbine i žrtve. Žrtvi se uz simbolički nacionalni predznak može i mora, gdje je god to moguće, dati i osobnost, ime i prezime.

Mi polazimo i od toga da se žrtvi ne može odati primjerena zahvalnost i štovanje samo povremenim komemoracijama, ili Sv. Misama, jer odnos prema žrtvi mora imati obilježje cjelovitoga odnosa prema svome identitetu, svojoj prošlosti te biti centralni dio vrijednosnog sustava ukupnoga društvenoga života jednoga naroda. Zato ćemo programski osigurati uz potporu hrvatskoga naroda da država Republika Hrvatska preuzme tu obvezu, osigura svu potrebnu logistiku i sredstva, institucije i međunarodnu suradnju i potporu da se odmah pristupi kompleksnim istraživanjima i u najžurnijem mogućem razdoblju pred hrvatski narod iznesu cjeloviti i istiniti odgovori.

S Republikom Austrijom odmah treba pristupiti međudržavnom uređivanju korištenja spomen kompleksa na Bleiburgu, osmisliti i izgraditi primjeren muzejski i edukativni kompleks, poglavito s izlošcima iz baštine Počasnog bleiburškog voda radi sačuvanja uspomene na iznimne ljude koji su uspostavili tu instituciju i sačuvali živim sjećanje na stradanje hrvatskoga naroda.

Dalje, treba osmisliti i izgraditi primjerene uvjete za uspostavljanje međunarodnog istraživačkog centra za istraživanje događaja na Bleiburgu i nakon toga na Križnim putovima te za istraživanje komunističkih zločina protiv srednjoeuropskih naroda, s naglaskom na stradanja i progone hrvatskoga naroda.

Osmisliti i izgraditi prihvatne sadržaje za prijem edukativnih ekskurzija iz Hrvatske i iz cijeloga svijeta te osigurati da u programima nastave povijesti osnovnih i srednjih škola jedna od stanica svih hrvatskih generacija bude Bleiburg s povijesnim kompleksom.

Dan 15. svibnja, koji je i danas naznačen Danom sjećanja na hrvatske žrtve, treba proglasiti službenim Danom sjećanja hrvatskog naroda prema žrtvama komunističko-jugoslavenskog zločinstva te obilježiti prigodnim državnim i društvenim događajima u svim državnim, društvenim i nacionalnim institucijama.

Također, moramo poduprijeti prijedlog monsinjora Vlade Košića, biskupa sisačkog, da se taj dan istovremeno u svim vremenskim zonama gdje žive Hrvati u katoličkim crkvama održavaju Sv. Mise zadušnice s prigodnim osvrtom i podsjećanjem na hrvatske žrtve i povijesne događaje, a Katoličku crkvu u Hrvatskoj pozvati da zajedno s Republikom Hrvatskom, najvišim državnim institucijama, predsjednikom Republike, Vladom i Saborom, svake godine u subotu najbližu danu 15. svibnja održi svenacionalnu komemoraciju u Zagrebu.

Dana 15. svibnja u trenutku potpisa dokumenta o predaji hrvatske vojske na Bleiburgu, koji se može uzeti kao polazni čin masakra hrvatskog naroda, u znak odavanja poštovanja svim stradalima, cijela Hrvatska treba zastati, trebaju se oglasiti sva crkvena zvona, treba zastati sav raspoloživi javni promet u gradovima i naseljenim mjestima i minutom tišine pokloniti se žrtvi hrvatskoga naroda kroz povijest. Taj dan sve zastave na nacionalnim, javnim i državnim institucijama te javnim prospektima, na diplomatskim zgradama Republike Hrvatske, moraju biti spuštene na pola koplja. Mislimo pri tome na sve žrtve, a ovaj trenutak  izdvajamo jer je bio uvod u najveće stradanje hrvatskog naroda u povijesti.

Tražimo da se hitno osigura odgovarajući lokalitet te osmišljavanje i izgradnja svenacionalnog spomen kompleksa hrvatskoj žrtvi u Hrvatskoj, na kojemu će se tijekom procesa istraživanja recentnih događaja upisivati imena svih stradalih tijekom povijesne borbe za hrvatsku državnu samostalnost i slobodu i kod kojega će se nakon izgradnje održavati nacionalne komemoracije.

Počasni bleiburški vod treba sačuvati kao iznimno važnu instituciju i ujedno nacionalnu simboliku. No, tu instituciju treba ozakoniti posebnim Zakonom te osigurati da njegova uloga ostane zapamćena u nacionalnoj povijesti uz sadržaje muzejskog spomen kompleksa na Bleiburgu, a to također valja osigurati iznimno strogim i posebnim načinom odabira članova te regulacijom djelovanja te znamenite institucije. Počasni bleiburški vod neće moći ostati udruga građana, već ga se mora prometnuti u jedan od najvažnijih moralnih nacionalnih simbola i institucija.

Naša je zamisao da PBV ima najviše do dvadeset članova, da ga čine najugledniji živući pripadnici hrvatskog naroda te da izbor u članstvo prolazi najstrožu moguću svenacionalnu kontrolu, kako bi zauvijek baštinili slavne početke te organizacije i bili primjeren nacionalni odgovor sjećanju na žrtve koje su sačuvali od zaborava.

Mi u DESNO pozivamo hrvatski narod, državne institucije, sve političke stranke, inicijative, udruge građana i pogotovo hrvatske branitelje na potporu ovoj našoj Deklaraciji. Uvjereni smo da govorimo umom i srcem goleme većine hrvatskoga naroda, a Deklaracija je i nastala nakon višemjesečnih konzultacija s desetinama vrhunskih hrvatskih intelektualaca u zemlji i svijetu.

Želimo obavijestiti hrvatsku javnost i hrvatski narod u cjelini da nam je namjera o ovim stavovima odmah otvoriti razgovore sa svim zainteresiranim dionicima, pogotovo s državnim institucijama i nacionalnim političkim akterima i pokušati postići svenacionalno suglasje o ostvarivanju navedenih ciljeva. Ukoliko do kraja godine ne uspijemo u tome i ne osiguramo do početka proljeća 2020. godine ozakonjivanje ovih zahtjeva, spremni smo pristupiti osmišljavanju zakonodavne referendumske inicijative s navedenim sadržajem najkasnije u proljeće 2020. godine”, stoji u priopćenju stranke DESNO.

(direktno.hr, 17.05.2019.)

Podsjetimo, papa Franjo je, vraćajući se iz trodnevnog posjeta Bugarskoj i Sjevernoj Makedoniji u avionu razgovarao s novinarima. Tom je prigodom HRT-ova dopisnika Silvija Tomaševića zanimalo papino mišljenje o proglašenju Alojzija Stepinca svetim.

 “Stepinac je bio krepostan čovjek, stoga ga je Crkva proglasila blaženim. No u određenom trenutku u procesu kanonizacije postoje nejasne točke, povijesne točke. Molio sam se, promišljao sam to, tražio sam savjete i vidio da trebam zatražiti pomoć Irineja. On je velik patrijarh. Irinej je pomogao, napravili smo zajedničko povijesno povjerenstvo i surađivali smo. I Irineju i meni jedini je interes istina. I da ne pogriješimo. Čemu bi služilo proglašenje sveca ako tu istina nije jasna? Nikomu to ne bi služilo”, izjavio je papa Franjo.

Upravo je ta izjava izazvala mnoštvo reakcija, ali i ogorčenosti među vjernicima, čak i ne samo među njima.

Jeli papa time zapravo odgodio dugoočekivani proces Stepinčeve kanonizacije? Ili jednostavno želi imati apsolutno sve dostupne informacije prije negoli stavi svoj potpis na taj akt? I je li uopće patrijarh Irinej prava osoba za takvu ”konzultaciju”?

 O tome smo razgovarali s predsjednikom stranke DESNO, ali i deklariranim vjernikom, Antom Đapićem, koji ne krije nezadovoljstvo ovom izjavom, ali poziva i na razum i ”spuštanje lopte”.

 ”Podsjećam da sam bio prvi političar koji je javno reagirao kada je formirana Mješovita komisija hrvatskih katoličkih i srpskih pravoslavnih stručnjaka za zajedničko razmatranje lika zagrebačkog nadbiskupa Alojzija Stepinca prije nekoliko godina, jer sam osjetio opasnost, a već je pokrenuza kauza za proglašenje Stepinca svecem. Sada to izlazi iz teološkog područja i ulazi u političko.

No, ono što je nepobitna činjenica jest da je blaženi kardinal Stepinac proganjan i postao je mučenik zbog svojega čvrstog stava i ostajanja uz Svetu Stolicu. Naime, njegov glavni krimen nije bio taj što je bio zagrebački nadbiskup, već upravo to što nije htio prekinuti veze sa Svetom Stolicom! Dakle, ako je itko mučenik zbog Svete Stolice, onda je to upravo blaženi kardinal Stepinac i nedopustiva je licitacija njegovim imenom i djelom!”, kategoričan je Đapić.

 Kaže da je već formiranje te Mješovite komisije sastavljene od predstavnika Katoličke i Pravoslavne crkve bila presedan koji je upozoravao na ”zaokret vatikanske politike prema Hrvatskoj” i dodaje: ”Ne znam kome nije upalo u oči da papa Franjo, kada je bio u posjetu Sarajevu, 2015. godine, na svetoj misi nije ni jednom rječju spomenuo hrvatski narod u BiH koji ga je oduševljeno dočekao! ”.

 Franjina izjava – velika uvreda hrvatskim biskupima

Uvjeren je da je izjava pape Franje o tome da se zbog Stepinca morao konzultirati s patrijarhom Irinejem, ”kojega papa smatra, kako kaže, velikim patrijarhom’, zapravo – uvreda hrvatskim biskupima koji su svojim pismom Irineju od 18. studenog 2018. godine snažno, hrabro i jasno upozorili na njegovo ponašanje, kao i ponašanje Srpske pravoslavne crkve prema Katoličkoj crkvi i hrvatskom narodu. Jer, Franjino iskazivanje vjere u istinitost Irinejevog postupanja prema kardinalu Stepincu, a ignorirajući stavove hrvatskih biskupa i kardinala, govori o problemu koji će hrvatski biskupi morati rješavati”.

 Također podsjeća i da je povijesna činjenica kako su hrvatski narod i Sveta Stolica te papinstvo čvrsto povezani. ”To nam daje za pravo, a hrvatskom katoličkom vodstvu i obvezu na ozbiljno reagiranje i upozorenje kako Irinej nikada i nikako ne može biti adresa s koje će se raspravljati o svetosti hrvatskih svetaca. Očito je da nakon pape Poljaka i Nijemca, koji su itekako valorizirali i cijenili doprinos hrvatskog naroda i Katoličke crkve, danas imamo drugačiju politiku Vatikana prema Katoličkoj crkvi u Hrvatsa i Hrvatskoj. No, to je i prilika da se naša crkva ‘resetira’ i presloži te iziđe iz sigurnosti katedrala i kao blaženi Stepinac obrati svoj narod te da se izbori i za svoj status unutar Katoličke crkve”, smatra Anto Đapić.

 Zašto ne provesti ova dva prijedloga?

Dodaje i sljedeće:

 ”Ne treba stvar dramatizirati, već s alatima i instrumentima koji su mjesnoj crkvi na raspolaganju, osnaži hrvatski narod, primjerice, kroz dva prijedloga. Prvi je da se proglasi godina blaženog Stepinca, obilježavanjem misama, molitvama, ali i naukom o njegovom životu i djelu, kako bi mlade generacije znale za veličinu ovog istinskog sveca. I drugo – iz ove je perspektive vidljivo da je zabrana održavanja mise hrvatskim biskupima na Bleiburgu dio istog ovog problema”.

Đapić drži i kako je sada jedinstvena prilika biskupskim konferencijama Hrvatske i BiH za preuzimanje odgovornosti i vodstvo, obilježavanjem bleiburške tragedije i Križnog puta hrvatskog naroda namjenskim misama i to već ove, 2019. godine, u svim crkvama u Hrvatskoj i BiH. ”Tako bi se uz nazočnost milijuna hrvatskih vjernika pokazala i volja hrvatskog naroda i po ovom pitanju, kada već službena politika bježi od toga kao vrag od tamjana”.

I na kraju, na naš upit što smatra da je razlog koji je ponukao papu Franju na navedenu izjavu, predsjednik stranke DESNO odgovara:

 ”Najvjerojatnije je riječ o tome da je ovakav papin stav oko Stepinca i suradnja s patrijarhom Irinejem njegova politika ekumenizma, koja je dovela i do tragikomične scene u Bugarskoj i poniženja pape od strane bugarske Pravoslavne crkve. Ne želim ulaziti u papine poteze, ali jasno moramo poručiti da je Hrvatska prečesto bila kolateralna žrtva raznih izama – fašizma, nacizma, komunizma pa ne želimo biti ni kolaterala lažnog ekumenizma”.

(direktno.hr, 9.05.2019.)

Upravo je Anto Đapić, još dok je bio predsjednik Hrvatske stranke prava, najviše otvarao raspravu o tom dijelu hrvatske povijesti.

Stoga smo ga zamolili da nam opet objasni stavove stranke kojoj je na čelu, DESNO, budući da često podsjećaju na neadekvatne usporedbe tragedije na Bleiburgu i one u Jasenovcu.

”Mi u DESNO želimo još jednom, tragom naših već izgovorenih programskih poruka glede obilježavanja tragedije hrvatskog naroda od Bleiburga preko Križnih putova, pozvati hrvatski narod i svaku Hrvaticu i Hrvata na suočavanje s činjenicama zbog zaustavljanja dodatnog ponižavanja, kako žrtava kojih se prisjećamo, tako i našega naroda u cjelini. Naime, ponižavajuća je činjenica da se kompletan državni vrh bespogovorno poklanja besramnoj srpskoj krivotvorini pod krinkom žrtava Jasenovca, a da pokolj hrvatskog naroda višestruko dokazan, dokumentiran i urezan u duše pripadnika goleme većine našega naroda, komemorira građanska udruga, a da država izražava mizerno pokroviteljstvo preko bezimenih i sporednih izaslanika i šačicom novca”, smatra Đapić u izjavi za Direktno.

I nastavlja dalje:

”Sramotno je, uz svoju krvavo plaćenu državu i državnost, koja bi morala biti jamac slobode i zaštite te promicanja najfinijih osjećaja hrvatskog naroda, dopustiti međunarodnu kompromitaciju do kriminalizacije uspomene na jedno od najvećih stradanja među europskim narodima te isključivo ovisiti od interpretacija, koje iz neslužbenih, civilnih i neprijateljskih krugova dolaze pred austrijsku državu i regionalne uprave. Hrvatska država postoji upravo radi toga da ona s Republikom Austrijom rješava pitanja, pa i pitanje komemoracije na Bleiburgu. Ne može to raditi Počasni bleiburški vod, koji zavrijeđuje povijesno priznanje, kao što i austrijski narod i država zavrijeđuju povijesnu zahvalnost, jer su do uspostave samostalne hrvatske države, usprkos neprijateljstvu pa i opasnostima pred jugokomunističkim zločinačkim režimom, sačuvali živim sjećanje na tragediju na Bleiburgu. Zastupati hrvatsku žrtvu, svaku, a pogotovo žrtvu takvihrazmjera može i smije samo i isključivo hrvatska država. Ili ta država, ako je drugačije – nije država hrvatskog naroda”.

Zašto gušimo svoj nacionalni identitet?

Đapić nadalje pita državno vodstvo, ističući stav svoje stranke, ali i osobni:

”Smatramo da stav suprotan od ovoga čini hrvatsku državu nacionalno nepotrebnom, a sjećanje na žrtve relativizira te izlaže udarima organiziranih hrvatskih neprijatelja, dovodeći ponajvažniji element nacionalnog identiteta u izrazito ranjiv, pa i gubitnički status, dajući opravdanje državnom vodstvu za izbjegavanje povijesne nacionalne obveze preuzimanja komemoracije s najdubljim poštovanjem prema povijesti našega naroda. Ovim putem pozivamo Počasni bleiburški vod, sve hrvatske nacionalne institucije, Katoličku crkvu u Hrvatskoj i cjelokupan hrvatski narod, da svu svoju snagu, potencijale i moć usmjere na to da se država u Hrvatskoj počne ponašati kao hrvatska nacionalna država, da ta država štiti, njeguje i baštini sve nacionalne vrijednosti, da svaki političar eliminacijski polazi od toga i jamči za to, a da se sve one koji se drugačije ponašaju trajno udalji iz procesa odlučivanja o nacionalnim interesima. Ne smijemo, suočeni s politikama koje se ponašaju anacionalno i nedostojno hrvatskoj povjesnosti, odustajati od hrvatske države i povlačiti se u svojevrsnu ilegalnost ispod granica poniženja, prepuštajući državu onima koji nisu dostojni časti i slave hrvatskog naroda. Pogotovo se to odnosi na komemoraciju bleiburške tragedije”.

I na kraju, podsjeća, ali i upućuje poruku:
”Hrvatski narode, komemoriramo naše djedove, bake, naše sestre i braću, a ovo je naša država koju su oni platili krvlju sanjajući je i boreći se za nju. Kad i ako to zaboravimo, išli mi, ili ne išli na Bleiburg, nećemo biti dostojni žrtve, niti ćemo je s tim zaboravom poštivati”.

(direktno.hr, 7.05.2019.)

mir, ljubav i radost u Vaša srca i Vaše domove!

Sretan I blagoslovljen

USKRS!

Predsjednik DESNO

Anto Đapić, dipl. iur.

”Suočeni s neuspješnim pokušajem ujedinjenja svih nacionalnih, suverenističkih i slobodarskih inicijativa koje baštine slobodarstvo na temeljima Starčevićevoga državnog prava, ili prava na nacionalnu slobodu i državnu suverenost hrvatskoga naroda, uoči neposrednih euro parlamentarnih izbora mi u stranci DESNO hrvatskom narodu želimo poručiti slijedeće:

1. Temeljito smo razmišljali o našoj odgovornosti danas, uvažavajući iznimno visoke zahtjeve koje nose problemi s kojima je suočen naš hrvatski narod. U našem ekspertnom timu sastavljenom od niza vrhunskih hrvatskih stručnjaka, ali i prijatelja iz inozemstva, čije ste poruke, analize i stavove s kojima smo tijekom prošle godine redovito izlazili u javnost u svim bitnim pitanjima mogli čuti i mnogi prepoznali u njima istinske vrijednosti i interese našega naroda, prevladalo je realno mišljenje da u ovome trenutku sami i s organizacijskom infrastrukturom u stvaranju, s kojom raspolažemo, nismo u mogućnosti ostvariti pobjednički rezultat. S obzirom da naš put ne zastaje samo na ovim izborima, a mora biti isključivo pobjednički, odlučili smo u cilju stvaranja preduvjeta za pobjede u novim izazovima koji su pred našim narodom, ne izići na europarlamentarne izbore. Uz to želimo na taj način zaštiti i dijelove naših programskih ideja u srodnim političkim grupacijama od disperzije nacionalnog interesa.

2. DESNO nije osnovan, niti mu je cilj sudjelovati na političkoj sceni zbog taština, ili nazočnosti u javnosti nas koji upravljamo ovom političkom idejom i strankom. Mi smo se osobno i politički odavno ostvarili pa je ovo što radimo izraz obaveznosti prema našemu narodu u presudnim povijesnim okolnostima na koje nitko ne smije biti imun, niti ostati nezainteresiran. Naš cilj i svrha postojanja je okupiti pobjedničke snage, a prije toga ustanoviti pobjednički program i ideje oko kojih će se pobjednički ujediniti naš hrvatski narod i jednom za uvijek preuzeti bez rezervi svoju sudbinu u svoje ruke. To u ovome trenutku sami ne možemo, ponajprije jer na putu koji smo zacrtali ovi izbori i nisu bili najvažnije natjecanje, iako jesu važni za hrvatski narod.
3. Obzirom da ni nakon višekratnih pokušaja i razgovora s većinom kolegica i kolega na nacionalnom i kršćanskom spektru hrvatske političke scene nismo bili u mogućnosti okupiti za zajednički stol sve nositelje tih ideja i vrijednosti, niti zajednički pozvati u naš pokret stotine najboljih hrvatskih sinova i kćeri, mi smo realno procjenjujući svoje izglede u ovome trenutku odlučili ne izići na predstojeće europarlamentarne izbore.

4. Iako je svrha organiziranja političkih stranaka sudjelovanje u političkim borbama i natjecanjima, mi mislimo da to ne smije u današnjim političkim okolnostima u Hrvatskoj biti jedino bitno. Nije vrijeme za sudjelovanje, vrijeme je za pobjede. Pobjede su egzistencijalna nužnost u ovome trenutku, jer nestajanje našega naroda i naše nacionalne slobode svakim danom sve više i sve opasnije. Onaj tko nije u stanju hrvatskom narodu jamčiti pobjedu, ne smije mu donositi ni poraze, jer porazi uništavaju duh nacije. Želimo ovdje istaći da su zato političke skupine nacionalista i suverenista preuzele golemu odgovornost, jer se ne može biti hrvatski nacionalist ili hrvatski suverenist, a biti samo sudionik i gubitnik. Borba za slobodu je usporediva s ratom u kojemu je radi konačnoga uspjeha i konačne pobjede potrebno znati i taktički odstupiti u datom trenutku. Mi tako vidimo odgovornost.

5. Kolegicama i kolegama iz srodnih nam političkih stranaka i grupacija nismo željeli nametati naš program, iako našim tezama koje smo promovirali u Vukovaru realno i po mnogima među njima, nema alternative, ali nismo pristajali ni na kompromise oko programskih teza, jer to ne bismo bili onda mi, niti se s temeljnim nacionalnim interesima smije raditi kompromis.

6. Mi smo čvrsto uvjereni da politički preporod hrvatskoga naroda ne treba tražiti, niti se smije usmjeravati na pripadajuće strukture glasača današnjih vladajućih stranaka. Pogrešno je svoje programske i političke poruke usmjeravati na tuđa biračka tijela, nastojati uvjeriti tuđe birače da njihovi predstavnici ne valjaju, a ni ne pokušati pristupiti milijunima ljudi koji čekaju dobru ponudu i dobra rješenja. U tim neuspješnim i uzaludnim pokušajima kriju se razlozi dosadašnjih političkih neuspjeha preporodnih snaga hrvatskoga naroda. Naš je pristup i u razgovoru s kolegama s nacionalno-suverenističkoga spektra bio i ostao, da je izvor hrvatskog nacionalnog preporoda u većini razočaranoga, deprimiranoga i stoga nezainteresiranoga hrvatskoga naroda koji ne izlazi na izbore. Tome hrvatskom narodu se mora pristupiti, potaknuti ga, ohrabriti i uvjeriti da je sloboda njegova odgovornost, a za to je nužno imati ljude i ideje koji to mogu. Mi ćemo okupiti takvu snagu, pokrenuti taj golemi dio hrvatskoga naroda, ostvariti potrebne pobjede, no, još uvijek to trenutno ne možemo sami u mjeri s kojom bismo bili zadovoljni.

7. Zato smo odlučili suočeni sa stavovima većine srodnih stranaka i njihovih lidera prepustiti im odgovornost, iako moramo javno reći da usprkos čitavoga niza stavova u njihovim programima koji su nam bliski, nitko među njima nema cjelovitu viziju nužnih programskih promjena državno-političkog poretka, kakvu mi imamo. Odlučili smo ne izazivati dodatno mrvljenje nacionalnog izbornog tijela i strpljivo nastaviti graditi našu infrastrukturu diljem Hrvatske i inozemstva među našim narodom, promovirajući naše teze i ideje u svakoj prilici i u svakom trenutku bez izuzetka i bez respekta prema nametnutim veličinama, tko god one ili oni bili. Kolegicama i kolegama koji su preuzeli odgovornost za hrvatsku nacionalnu ideju, suverenost i kršćanske vrednote u predstojećem političkom natjecanju želimo uspjeh, uz poruku da moraju biti svjesni da svatko mora snositi odgovornost za rezultate koje ostvari. U tom pogledu, mi nećemo doprinositi često i namjerno potaknutim sumnjama i kaosu na političkom prostoru, ali nećemo imati razumIjevanja za neuspjehe u pokušajima izvođenja hrvatskoga naroda na pobjednički put koji mu pripada. Neuspjeh i posrnuća nisu karakteristike našega naroda, vrijeme je da svi preuzmemo odgovornost, da neuspješni nestanu sa scene a uspješni nastave pobjednički put, jer za posrnuća nemamo vremena.

8. Ponovo želimo snažno istaknuti da se hrvatski narod u globalnim procesima jedino trajno može osigurati i zaštititi s nekoliko programskih uporišta koje smo naveli u našim Vukovarskim tezama. To su prije svih iznimno strog i jamstveni zakon o državljanstvu, koji će osigurati vječni politički i suvereni monopol hrvatskog naroda nad procesima u našim zemljama, zatim integrativni izborni sustav koji okuplja ukupan hrvatski narod, i konačno, kao vrijednosna vertikala državnoga i političkog poretka kršćanske vrijednosti. To su jedini mehanizmi zaštite i osiguranja procvata slobode našega naroda, a sve ostalo je samo nadgradnja.

Stoga pozivamo sudionike predstojećih izbora, ponajprije stranke sa srodnog nacionalnog i suverenističkog spektra, baštinike hrvatskog državnog prava, da naglasak stave na ovim temeljima, a hrvatskom narodu poručujemo iziđite na izbore i pokušajte prepoznati ljude i ideje koji vas nisu do sada prevarili i koji jamče bar djelomičan uspjeh. Ne dajte se, ni politički akteri ni narode hrvatski, uvući u priču o europskim politikama i vrijednostima, jer niti smije biti europskih politika kojima će hrvatski interesi biti podčinjeni, niti može biti europskih vrijednosti izvan hrvatskih nacionalnih interesa. Mnogi će možda očekivati da mi u ovoj prigodi pozovemo tisuće svojih pristaša i birača da nekome daju svoje povjerenje, no to bi bilo nepoštivanje slobodne volje ljudi na koje računamo na našem političkom putu. Tim ljudima se i mi svakodnevno dokazujemo, pa to očekujemo od svakoga. Neka se svatko s političke scene potrudi prići našemu narodu i uvjeriti ga da je njegova politička ponuda dovoljno dobra i motivirajuća a da su ljudi koji ju nude vrijedni poštovanja i potpore.

(direktno.hr, 9.04.2019.)

Dana 7. travnja se navršava 27 godina utemeljenja tih slavnih postrojbi hrvatskog naroda, koje su uz goleme žrtve obranile životne prostore i pravo na slobodu koju i danas baštinimo i uživamo.

Mi iz stranke DESNO želimo još jednom naglasiti da je HVO bio neraskidiva sastavnica oružanih oslobodilačkih snaga ukupnog hrvatskog naroda, svakoga Hrvata bez izuzetka, i univerzalnog civilizacijskog prava na njegovu slobodu.

Zato izražavamo svoj ponos i prije svega svoju zahvalnost sinovima i kćerima našega naroda u BiH, a hrvatski narod u cjelini pozivamo da nikada ne zaborave najslavnije trenutke svoje prošlosti.

Bez oslonca na tu stijenu hrvatski narod nikada neće biti čvrst, nepobjediv i vječan.  Koliko god našu stijenu istine neprijateljske silnice šibale, vjetrovi i kiše ispirale, a u kojoj usprkos tome dok smo živi i gdje god nas životni putovi odveli, jedino možemo imati čvrst oslonac, mi smo nepobjediv narod ako su naša sjećanja i ponos ta stijena.
A bila je, bit će i tako mora ostati, napisao je Predsjednik stranke DESNO, Anto Đapić.

(kamenjar.com, 7.04.2019.)