Hrvatska u subotu 22. lipnja obilježava Dan antifašističke borbe, a središnje događanje će se održati u šumi Brezovica kraj Siska. Uoči samog obilježavanja oglasila se i stranka DESNO Ante Đapića.

Priopćenje stranke DESNO prenosimo u cijelosti.

 “Obzirom da bi državni praznici morali biti izraz najdublje vrijednosne simbolike hrvatskog naroda, mi u DESNO držimo svojom nacionalnom obvezom, uoči državnog praznika Dana antifašističke borbe 22. lipnja, uputiti sljedeću izjavu:

1. Ne može se simbolički i vrijednosni sustav suvremenog hrvatskog društva graditi na lažima. Dana 22. lipnja 1941. godine u Brezovici kod Siska nije bilo nikakve borbe protiv fašizma, nije bilo nikakvog odreda, niti je bilo ičega što bi današnja Hrvatska trebala vrednovati, a kamoli uspostavljati kao simbolički temelj državnosti. Sve ovo je, usprkos zaprekama, dokazala historiografija, pa je potpuno neprihvatljivo na državnoj razini ustrajati na tome.

2. Tih dana je skupina komunista pobjegla iz Zagreba solidarizirajući se sa Staljinom nakon Hitlerovoga udara na SSSR, te zbog straha od reakcije državnih institucija NDH. Ti ljudi nisu se okupili u Brezovici, bili su raštrkani u šumama Banovine i Korduna, nisu predstavljali ništa hrvatsko, nego su iskazali solidarnost s najzloglasnijom diktaturom u ljudskoj povijesti.

3. Ta skupina komunista, kao i cijeli pokret nastao na toj političkoj paradigmi po svojim posljedicama bio je izrazito zločinački prema hrvatskom narodu. On je tada označavao borbu protiv uspostavljene hrvatske države, a ne protiv navodnog fašizma, a služio je, usprkos osobnom romantizmu pripadnika toga pokreta u dijelovima Hrvatske, kao premosnica brutalnom i krvoločnom srpskom ustanku protiv NDH, kao i 49 godina kasnije, na potpuno istim vrjednosnim i političkim osnovama, za agresiju na Republiku Hrvatsku.

4. Zato je nama potpuno neprihvatljivo uzdizanje toga antihrvatskog, anticivilizacijskog i terorističkog čina u vrhunsku simboličku vrjednotu hrvatskog naroda. Taj čin smatramo teškim posrnućem u svakom pogledu i aktom izdaje temeljnih načela na kojima počiva hrvatska državnost.

 Zbog toga pozivamo hrvatski narod na svekoliki otpor takvoj moralnoj uzurpaciji naše državnosti i teškoj, višeznačnoj i razornoj povijesnoj krivotvorini. Obvezujemo se pred hrvatskim narodom ostvariti uvjete i moć s kojom ćemo te i slične prevare trajno ukloniti iz života i sjećanja našega naroda”, stoji u priopćenju.

(direktno.hr, 20.06.2019.)

Svoj stav o održavanju komemoracije u Bleiburgu su objavili i iz stranke DESNO. Priopćenje nazvano ‘Deklaracija o nacionalnom odnosu prema žrtvama Bleiburga i Križnom putu’ prenosimo u cijelosti.

“Sukladno našim programskim tezama iz Vukovara, osmišljenim kao poziv nacionalnim snagama hrvatskoga naroda na obnovu svoje nacionalne države i državnosti, želimo se očitovati o nužnom odnosu hrvatskog naroda i hrvatske države prema tragediji hrvatskog naroda, koju simbolizira predaja hrvatskih oružanih snaga na Bleiburgu, s nezapamćenim krvoprolićem i genocidom, koji je nakon toga proveden na Križnom putu, ali i sve do 1990. godine prošloga stoljeća nad hrvatskim narodom.

S time u svezi DESNO hrvatskom narodu proglašava svoje stavove:

1. Ne može odnos prema nacionalnim svetinjama, nacionalnoj prošlosti i identitetu biti plod civilnih improvizacija i izraz pojedinačnih volja zainteresiranih grupa i grupacija u Hrvatskoj. Nitko tko je stradao kroz hrvatsku povijest kao Hrvat ne može biti izvan nadležnosti i obveze državnog odnosa prema njemu, uspomeni na njega i značenju toga čina, stradanja, ili žrtve. Svaki čovjek koji je umro zbog toga što je bio Hrvat, ili zato što je želio postići i izboriti nacionalnu slobodu, svenacionalna je baština i nužan je svenacionalni odnos i poštovanje prema  svakom takvom čovjeku i njegovoj žrtvi.

2. Ne može se hrvatski narod danas ponašati i prisiljavati i dalje na održavanju svoga odnosa prema vlastitoj prošlosti kao u doba bivšega režima i SFRJ, svodeći ga sve više na neku vrstu ilegalnog ili polukriminalnog čina, izloženoga utjecajima različitih, sve češće i otvorenije neprijateljskih silnica te uz potpunu nezainteresiranost države. Državu imamo upravo zbog preuzimanja nadležnosti nad zaštitom nacionalnog imena i svih nacionalnih svetinja.

3. Neprihvatljivo je izlagati svoje nacionalne svetinje bilo kakvim utjecajima izvan potpune nacionalne kontrole, a pogotovo je neprihvatljivo 29 godina nakon uspostave samostalne Republike Hrvatske, ne imati ozakonjen, trajan i obavezujući državni odnos prema najvažnijim događajima u nacionalnoj prošlosti. Zbog toga će DESNO odmah pristupiti pripremama s najširim spektrom zainteresiranih nacionalnih i političkih inicijativa i sudionika u političkom životu zemlje te s najboljim znanstvenicima i pripadnicima društvenoga života hrvatskoga naroda u zemlji i svijetu, osmisliti kompletni zakonodavni okvir i rješenja za primjereno i obvezujuće ponašanje Republike Hrvatske prema hrvatskoj prošlosti i najvažnijim događajima. Komemoracija žrtvama Bleiburga i Križnog puta te istraživanje cjelovite istine oko Jasenovca bit će nosivi stupovi ove inicijative i programa te prvorazredne obveze države bez obzira na političku vlast.

4. Naš program temeljit će se na nekoliko sljedećih nosivih polazišta:

Ne može se istinski iskazati poštovanje prema žrtvama hrvatskog naroda na Bleiburgu i Križnom putu te tijekom ratnih zbivanja Drugog svjetskog rata i za vrijeme trajanja zločinačkog komunističkog jugoslavenskog režima, ako se ne zna cjelovita i znanstveno istražena i potvrđena istina o tim događajima. Žrtve se ne mogu komemorirati samo i jedino na skupan način, kada postoje mogućnosti i državni te nacionalni resursi za utvrđivanje svake pojedinačne ljudske sudbine i žrtve. Žrtvi se uz simbolički nacionalni predznak može i mora, gdje je god to moguće, dati i osobnost, ime i prezime.

Mi polazimo i od toga da se žrtvi ne može odati primjerena zahvalnost i štovanje samo povremenim komemoracijama, ili Sv. Misama, jer odnos prema žrtvi mora imati obilježje cjelovitoga odnosa prema svome identitetu, svojoj prošlosti te biti centralni dio vrijednosnog sustava ukupnoga društvenoga života jednoga naroda. Zato ćemo programski osigurati uz potporu hrvatskoga naroda da država Republika Hrvatska preuzme tu obvezu, osigura svu potrebnu logistiku i sredstva, institucije i međunarodnu suradnju i potporu da se odmah pristupi kompleksnim istraživanjima i u najžurnijem mogućem razdoblju pred hrvatski narod iznesu cjeloviti i istiniti odgovori.

S Republikom Austrijom odmah treba pristupiti međudržavnom uređivanju korištenja spomen kompleksa na Bleiburgu, osmisliti i izgraditi primjeren muzejski i edukativni kompleks, poglavito s izlošcima iz baštine Počasnog bleiburškog voda radi sačuvanja uspomene na iznimne ljude koji su uspostavili tu instituciju i sačuvali živim sjećanje na stradanje hrvatskoga naroda.

Dalje, treba osmisliti i izgraditi primjerene uvjete za uspostavljanje međunarodnog istraživačkog centra za istraživanje događaja na Bleiburgu i nakon toga na Križnim putovima te za istraživanje komunističkih zločina protiv srednjoeuropskih naroda, s naglaskom na stradanja i progone hrvatskoga naroda.

Osmisliti i izgraditi prihvatne sadržaje za prijem edukativnih ekskurzija iz Hrvatske i iz cijeloga svijeta te osigurati da u programima nastave povijesti osnovnih i srednjih škola jedna od stanica svih hrvatskih generacija bude Bleiburg s povijesnim kompleksom.

Dan 15. svibnja, koji je i danas naznačen Danom sjećanja na hrvatske žrtve, treba proglasiti službenim Danom sjećanja hrvatskog naroda prema žrtvama komunističko-jugoslavenskog zločinstva te obilježiti prigodnim državnim i društvenim događajima u svim državnim, društvenim i nacionalnim institucijama.

Također, moramo poduprijeti prijedlog monsinjora Vlade Košića, biskupa sisačkog, da se taj dan istovremeno u svim vremenskim zonama gdje žive Hrvati u katoličkim crkvama održavaju Sv. Mise zadušnice s prigodnim osvrtom i podsjećanjem na hrvatske žrtve i povijesne događaje, a Katoličku crkvu u Hrvatskoj pozvati da zajedno s Republikom Hrvatskom, najvišim državnim institucijama, predsjednikom Republike, Vladom i Saborom, svake godine u subotu najbližu danu 15. svibnja održi svenacionalnu komemoraciju u Zagrebu.

Dana 15. svibnja u trenutku potpisa dokumenta o predaji hrvatske vojske na Bleiburgu, koji se može uzeti kao polazni čin masakra hrvatskog naroda, u znak odavanja poštovanja svim stradalima, cijela Hrvatska treba zastati, trebaju se oglasiti sva crkvena zvona, treba zastati sav raspoloživi javni promet u gradovima i naseljenim mjestima i minutom tišine pokloniti se žrtvi hrvatskoga naroda kroz povijest. Taj dan sve zastave na nacionalnim, javnim i državnim institucijama te javnim prospektima, na diplomatskim zgradama Republike Hrvatske, moraju biti spuštene na pola koplja. Mislimo pri tome na sve žrtve, a ovaj trenutak  izdvajamo jer je bio uvod u najveće stradanje hrvatskog naroda u povijesti.

Tražimo da se hitno osigura odgovarajući lokalitet te osmišljavanje i izgradnja svenacionalnog spomen kompleksa hrvatskoj žrtvi u Hrvatskoj, na kojemu će se tijekom procesa istraživanja recentnih događaja upisivati imena svih stradalih tijekom povijesne borbe za hrvatsku državnu samostalnost i slobodu i kod kojega će se nakon izgradnje održavati nacionalne komemoracije.

Počasni bleiburški vod treba sačuvati kao iznimno važnu instituciju i ujedno nacionalnu simboliku. No, tu instituciju treba ozakoniti posebnim Zakonom te osigurati da njegova uloga ostane zapamćena u nacionalnoj povijesti uz sadržaje muzejskog spomen kompleksa na Bleiburgu, a to također valja osigurati iznimno strogim i posebnim načinom odabira članova te regulacijom djelovanja te znamenite institucije. Počasni bleiburški vod neće moći ostati udruga građana, već ga se mora prometnuti u jedan od najvažnijih moralnih nacionalnih simbola i institucija.

Naša je zamisao da PBV ima najviše do dvadeset članova, da ga čine najugledniji živući pripadnici hrvatskog naroda te da izbor u članstvo prolazi najstrožu moguću svenacionalnu kontrolu, kako bi zauvijek baštinili slavne početke te organizacije i bili primjeren nacionalni odgovor sjećanju na žrtve koje su sačuvali od zaborava.

Mi u DESNO pozivamo hrvatski narod, državne institucije, sve političke stranke, inicijative, udruge građana i pogotovo hrvatske branitelje na potporu ovoj našoj Deklaraciji. Uvjereni smo da govorimo umom i srcem goleme većine hrvatskoga naroda, a Deklaracija je i nastala nakon višemjesečnih konzultacija s desetinama vrhunskih hrvatskih intelektualaca u zemlji i svijetu.

Želimo obavijestiti hrvatsku javnost i hrvatski narod u cjelini da nam je namjera o ovim stavovima odmah otvoriti razgovore sa svim zainteresiranim dionicima, pogotovo s državnim institucijama i nacionalnim političkim akterima i pokušati postići svenacionalno suglasje o ostvarivanju navedenih ciljeva. Ukoliko do kraja godine ne uspijemo u tome i ne osiguramo do početka proljeća 2020. godine ozakonjivanje ovih zahtjeva, spremni smo pristupiti osmišljavanju zakonodavne referendumske inicijative s navedenim sadržajem najkasnije u proljeće 2020. godine”, stoji u priopćenju stranke DESNO.

(direktno.hr, 17.05.2019.)

Podsjetimo, papa Franjo je, vraćajući se iz trodnevnog posjeta Bugarskoj i Sjevernoj Makedoniji u avionu razgovarao s novinarima. Tom je prigodom HRT-ova dopisnika Silvija Tomaševića zanimalo papino mišljenje o proglašenju Alojzija Stepinca svetim.

 “Stepinac je bio krepostan čovjek, stoga ga je Crkva proglasila blaženim. No u određenom trenutku u procesu kanonizacije postoje nejasne točke, povijesne točke. Molio sam se, promišljao sam to, tražio sam savjete i vidio da trebam zatražiti pomoć Irineja. On je velik patrijarh. Irinej je pomogao, napravili smo zajedničko povijesno povjerenstvo i surađivali smo. I Irineju i meni jedini je interes istina. I da ne pogriješimo. Čemu bi služilo proglašenje sveca ako tu istina nije jasna? Nikomu to ne bi služilo”, izjavio je papa Franjo.

Upravo je ta izjava izazvala mnoštvo reakcija, ali i ogorčenosti među vjernicima, čak i ne samo među njima.

Jeli papa time zapravo odgodio dugoočekivani proces Stepinčeve kanonizacije? Ili jednostavno želi imati apsolutno sve dostupne informacije prije negoli stavi svoj potpis na taj akt? I je li uopće patrijarh Irinej prava osoba za takvu ”konzultaciju”?

 O tome smo razgovarali s predsjednikom stranke DESNO, ali i deklariranim vjernikom, Antom Đapićem, koji ne krije nezadovoljstvo ovom izjavom, ali poziva i na razum i ”spuštanje lopte”.

 ”Podsjećam da sam bio prvi političar koji je javno reagirao kada je formirana Mješovita komisija hrvatskih katoličkih i srpskih pravoslavnih stručnjaka za zajedničko razmatranje lika zagrebačkog nadbiskupa Alojzija Stepinca prije nekoliko godina, jer sam osjetio opasnost, a već je pokrenuza kauza za proglašenje Stepinca svecem. Sada to izlazi iz teološkog područja i ulazi u političko.

No, ono što je nepobitna činjenica jest da je blaženi kardinal Stepinac proganjan i postao je mučenik zbog svojega čvrstog stava i ostajanja uz Svetu Stolicu. Naime, njegov glavni krimen nije bio taj što je bio zagrebački nadbiskup, već upravo to što nije htio prekinuti veze sa Svetom Stolicom! Dakle, ako je itko mučenik zbog Svete Stolice, onda je to upravo blaženi kardinal Stepinac i nedopustiva je licitacija njegovim imenom i djelom!”, kategoričan je Đapić.

 Kaže da je već formiranje te Mješovite komisije sastavljene od predstavnika Katoličke i Pravoslavne crkve bila presedan koji je upozoravao na ”zaokret vatikanske politike prema Hrvatskoj” i dodaje: ”Ne znam kome nije upalo u oči da papa Franjo, kada je bio u posjetu Sarajevu, 2015. godine, na svetoj misi nije ni jednom rječju spomenuo hrvatski narod u BiH koji ga je oduševljeno dočekao! ”.

 Franjina izjava – velika uvreda hrvatskim biskupima

Uvjeren je da je izjava pape Franje o tome da se zbog Stepinca morao konzultirati s patrijarhom Irinejem, ”kojega papa smatra, kako kaže, velikim patrijarhom’, zapravo – uvreda hrvatskim biskupima koji su svojim pismom Irineju od 18. studenog 2018. godine snažno, hrabro i jasno upozorili na njegovo ponašanje, kao i ponašanje Srpske pravoslavne crkve prema Katoličkoj crkvi i hrvatskom narodu. Jer, Franjino iskazivanje vjere u istinitost Irinejevog postupanja prema kardinalu Stepincu, a ignorirajući stavove hrvatskih biskupa i kardinala, govori o problemu koji će hrvatski biskupi morati rješavati”.

 Također podsjeća i da je povijesna činjenica kako su hrvatski narod i Sveta Stolica te papinstvo čvrsto povezani. ”To nam daje za pravo, a hrvatskom katoličkom vodstvu i obvezu na ozbiljno reagiranje i upozorenje kako Irinej nikada i nikako ne može biti adresa s koje će se raspravljati o svetosti hrvatskih svetaca. Očito je da nakon pape Poljaka i Nijemca, koji su itekako valorizirali i cijenili doprinos hrvatskog naroda i Katoličke crkve, danas imamo drugačiju politiku Vatikana prema Katoličkoj crkvi u Hrvatsa i Hrvatskoj. No, to je i prilika da se naša crkva ‘resetira’ i presloži te iziđe iz sigurnosti katedrala i kao blaženi Stepinac obrati svoj narod te da se izbori i za svoj status unutar Katoličke crkve”, smatra Anto Đapić.

 Zašto ne provesti ova dva prijedloga?

Dodaje i sljedeće:

 ”Ne treba stvar dramatizirati, već s alatima i instrumentima koji su mjesnoj crkvi na raspolaganju, osnaži hrvatski narod, primjerice, kroz dva prijedloga. Prvi je da se proglasi godina blaženog Stepinca, obilježavanjem misama, molitvama, ali i naukom o njegovom životu i djelu, kako bi mlade generacije znale za veličinu ovog istinskog sveca. I drugo – iz ove je perspektive vidljivo da je zabrana održavanja mise hrvatskim biskupima na Bleiburgu dio istog ovog problema”.

Đapić drži i kako je sada jedinstvena prilika biskupskim konferencijama Hrvatske i BiH za preuzimanje odgovornosti i vodstvo, obilježavanjem bleiburške tragedije i Križnog puta hrvatskog naroda namjenskim misama i to već ove, 2019. godine, u svim crkvama u Hrvatskoj i BiH. ”Tako bi se uz nazočnost milijuna hrvatskih vjernika pokazala i volja hrvatskog naroda i po ovom pitanju, kada već službena politika bježi od toga kao vrag od tamjana”.

I na kraju, na naš upit što smatra da je razlog koji je ponukao papu Franju na navedenu izjavu, predsjednik stranke DESNO odgovara:

 ”Najvjerojatnije je riječ o tome da je ovakav papin stav oko Stepinca i suradnja s patrijarhom Irinejem njegova politika ekumenizma, koja je dovela i do tragikomične scene u Bugarskoj i poniženja pape od strane bugarske Pravoslavne crkve. Ne želim ulaziti u papine poteze, ali jasno moramo poručiti da je Hrvatska prečesto bila kolateralna žrtva raznih izama – fašizma, nacizma, komunizma pa ne želimo biti ni kolaterala lažnog ekumenizma”.

(direktno.hr, 9.05.2019.)

Upravo je Anto Đapić, još dok je bio predsjednik Hrvatske stranke prava, najviše otvarao raspravu o tom dijelu hrvatske povijesti.

Stoga smo ga zamolili da nam opet objasni stavove stranke kojoj je na čelu, DESNO, budući da često podsjećaju na neadekvatne usporedbe tragedije na Bleiburgu i one u Jasenovcu.

”Mi u DESNO želimo još jednom, tragom naših već izgovorenih programskih poruka glede obilježavanja tragedije hrvatskog naroda od Bleiburga preko Križnih putova, pozvati hrvatski narod i svaku Hrvaticu i Hrvata na suočavanje s činjenicama zbog zaustavljanja dodatnog ponižavanja, kako žrtava kojih se prisjećamo, tako i našega naroda u cjelini. Naime, ponižavajuća je činjenica da se kompletan državni vrh bespogovorno poklanja besramnoj srpskoj krivotvorini pod krinkom žrtava Jasenovca, a da pokolj hrvatskog naroda višestruko dokazan, dokumentiran i urezan u duše pripadnika goleme većine našega naroda, komemorira građanska udruga, a da država izražava mizerno pokroviteljstvo preko bezimenih i sporednih izaslanika i šačicom novca”, smatra Đapić u izjavi za Direktno.

I nastavlja dalje:

”Sramotno je, uz svoju krvavo plaćenu državu i državnost, koja bi morala biti jamac slobode i zaštite te promicanja najfinijih osjećaja hrvatskog naroda, dopustiti međunarodnu kompromitaciju do kriminalizacije uspomene na jedno od najvećih stradanja među europskim narodima te isključivo ovisiti od interpretacija, koje iz neslužbenih, civilnih i neprijateljskih krugova dolaze pred austrijsku državu i regionalne uprave. Hrvatska država postoji upravo radi toga da ona s Republikom Austrijom rješava pitanja, pa i pitanje komemoracije na Bleiburgu. Ne može to raditi Počasni bleiburški vod, koji zavrijeđuje povijesno priznanje, kao što i austrijski narod i država zavrijeđuju povijesnu zahvalnost, jer su do uspostave samostalne hrvatske države, usprkos neprijateljstvu pa i opasnostima pred jugokomunističkim zločinačkim režimom, sačuvali živim sjećanje na tragediju na Bleiburgu. Zastupati hrvatsku žrtvu, svaku, a pogotovo žrtvu takvihrazmjera može i smije samo i isključivo hrvatska država. Ili ta država, ako je drugačije – nije država hrvatskog naroda”.

Zašto gušimo svoj nacionalni identitet?

Đapić nadalje pita državno vodstvo, ističući stav svoje stranke, ali i osobni:

”Smatramo da stav suprotan od ovoga čini hrvatsku državu nacionalno nepotrebnom, a sjećanje na žrtve relativizira te izlaže udarima organiziranih hrvatskih neprijatelja, dovodeći ponajvažniji element nacionalnog identiteta u izrazito ranjiv, pa i gubitnički status, dajući opravdanje državnom vodstvu za izbjegavanje povijesne nacionalne obveze preuzimanja komemoracije s najdubljim poštovanjem prema povijesti našega naroda. Ovim putem pozivamo Počasni bleiburški vod, sve hrvatske nacionalne institucije, Katoličku crkvu u Hrvatskoj i cjelokupan hrvatski narod, da svu svoju snagu, potencijale i moć usmjere na to da se država u Hrvatskoj počne ponašati kao hrvatska nacionalna država, da ta država štiti, njeguje i baštini sve nacionalne vrijednosti, da svaki političar eliminacijski polazi od toga i jamči za to, a da se sve one koji se drugačije ponašaju trajno udalji iz procesa odlučivanja o nacionalnim interesima. Ne smijemo, suočeni s politikama koje se ponašaju anacionalno i nedostojno hrvatskoj povjesnosti, odustajati od hrvatske države i povlačiti se u svojevrsnu ilegalnost ispod granica poniženja, prepuštajući državu onima koji nisu dostojni časti i slave hrvatskog naroda. Pogotovo se to odnosi na komemoraciju bleiburške tragedije”.

I na kraju, podsjeća, ali i upućuje poruku:
”Hrvatski narode, komemoriramo naše djedove, bake, naše sestre i braću, a ovo je naša država koju su oni platili krvlju sanjajući je i boreći se za nju. Kad i ako to zaboravimo, išli mi, ili ne išli na Bleiburg, nećemo biti dostojni žrtve, niti ćemo je s tim zaboravom poštivati”.

(direktno.hr, 7.05.2019.)

”Suočeni s neuspješnim pokušajem ujedinjenja svih nacionalnih, suverenističkih i slobodarskih inicijativa koje baštine slobodarstvo na temeljima Starčevićevoga državnog prava, ili prava na nacionalnu slobodu i državnu suverenost hrvatskoga naroda, uoči neposrednih euro parlamentarnih izbora mi u stranci DESNO hrvatskom narodu želimo poručiti slijedeće:

1. Temeljito smo razmišljali o našoj odgovornosti danas, uvažavajući iznimno visoke zahtjeve koje nose problemi s kojima je suočen naš hrvatski narod. U našem ekspertnom timu sastavljenom od niza vrhunskih hrvatskih stručnjaka, ali i prijatelja iz inozemstva, čije ste poruke, analize i stavove s kojima smo tijekom prošle godine redovito izlazili u javnost u svim bitnim pitanjima mogli čuti i mnogi prepoznali u njima istinske vrijednosti i interese našega naroda, prevladalo je realno mišljenje da u ovome trenutku sami i s organizacijskom infrastrukturom u stvaranju, s kojom raspolažemo, nismo u mogućnosti ostvariti pobjednički rezultat. S obzirom da naš put ne zastaje samo na ovim izborima, a mora biti isključivo pobjednički, odlučili smo u cilju stvaranja preduvjeta za pobjede u novim izazovima koji su pred našim narodom, ne izići na europarlamentarne izbore. Uz to želimo na taj način zaštiti i dijelove naših programskih ideja u srodnim političkim grupacijama od disperzije nacionalnog interesa.

2. DESNO nije osnovan, niti mu je cilj sudjelovati na političkoj sceni zbog taština, ili nazočnosti u javnosti nas koji upravljamo ovom političkom idejom i strankom. Mi smo se osobno i politički odavno ostvarili pa je ovo što radimo izraz obaveznosti prema našemu narodu u presudnim povijesnim okolnostima na koje nitko ne smije biti imun, niti ostati nezainteresiran. Naš cilj i svrha postojanja je okupiti pobjedničke snage, a prije toga ustanoviti pobjednički program i ideje oko kojih će se pobjednički ujediniti naš hrvatski narod i jednom za uvijek preuzeti bez rezervi svoju sudbinu u svoje ruke. To u ovome trenutku sami ne možemo, ponajprije jer na putu koji smo zacrtali ovi izbori i nisu bili najvažnije natjecanje, iako jesu važni za hrvatski narod.
3. Obzirom da ni nakon višekratnih pokušaja i razgovora s većinom kolegica i kolega na nacionalnom i kršćanskom spektru hrvatske političke scene nismo bili u mogućnosti okupiti za zajednički stol sve nositelje tih ideja i vrijednosti, niti zajednički pozvati u naš pokret stotine najboljih hrvatskih sinova i kćeri, mi smo realno procjenjujući svoje izglede u ovome trenutku odlučili ne izići na predstojeće europarlamentarne izbore.

4. Iako je svrha organiziranja političkih stranaka sudjelovanje u političkim borbama i natjecanjima, mi mislimo da to ne smije u današnjim političkim okolnostima u Hrvatskoj biti jedino bitno. Nije vrijeme za sudjelovanje, vrijeme je za pobjede. Pobjede su egzistencijalna nužnost u ovome trenutku, jer nestajanje našega naroda i naše nacionalne slobode svakim danom sve više i sve opasnije. Onaj tko nije u stanju hrvatskom narodu jamčiti pobjedu, ne smije mu donositi ni poraze, jer porazi uništavaju duh nacije. Želimo ovdje istaći da su zato političke skupine nacionalista i suverenista preuzele golemu odgovornost, jer se ne može biti hrvatski nacionalist ili hrvatski suverenist, a biti samo sudionik i gubitnik. Borba za slobodu je usporediva s ratom u kojemu je radi konačnoga uspjeha i konačne pobjede potrebno znati i taktički odstupiti u datom trenutku. Mi tako vidimo odgovornost.

5. Kolegicama i kolegama iz srodnih nam političkih stranaka i grupacija nismo željeli nametati naš program, iako našim tezama koje smo promovirali u Vukovaru realno i po mnogima među njima, nema alternative, ali nismo pristajali ni na kompromise oko programskih teza, jer to ne bismo bili onda mi, niti se s temeljnim nacionalnim interesima smije raditi kompromis.

6. Mi smo čvrsto uvjereni da politički preporod hrvatskoga naroda ne treba tražiti, niti se smije usmjeravati na pripadajuće strukture glasača današnjih vladajućih stranaka. Pogrešno je svoje programske i političke poruke usmjeravati na tuđa biračka tijela, nastojati uvjeriti tuđe birače da njihovi predstavnici ne valjaju, a ni ne pokušati pristupiti milijunima ljudi koji čekaju dobru ponudu i dobra rješenja. U tim neuspješnim i uzaludnim pokušajima kriju se razlozi dosadašnjih političkih neuspjeha preporodnih snaga hrvatskoga naroda. Naš je pristup i u razgovoru s kolegama s nacionalno-suverenističkoga spektra bio i ostao, da je izvor hrvatskog nacionalnog preporoda u većini razočaranoga, deprimiranoga i stoga nezainteresiranoga hrvatskoga naroda koji ne izlazi na izbore. Tome hrvatskom narodu se mora pristupiti, potaknuti ga, ohrabriti i uvjeriti da je sloboda njegova odgovornost, a za to je nužno imati ljude i ideje koji to mogu. Mi ćemo okupiti takvu snagu, pokrenuti taj golemi dio hrvatskoga naroda, ostvariti potrebne pobjede, no, još uvijek to trenutno ne možemo sami u mjeri s kojom bismo bili zadovoljni.

7. Zato smo odlučili suočeni sa stavovima većine srodnih stranaka i njihovih lidera prepustiti im odgovornost, iako moramo javno reći da usprkos čitavoga niza stavova u njihovim programima koji su nam bliski, nitko među njima nema cjelovitu viziju nužnih programskih promjena državno-političkog poretka, kakvu mi imamo. Odlučili smo ne izazivati dodatno mrvljenje nacionalnog izbornog tijela i strpljivo nastaviti graditi našu infrastrukturu diljem Hrvatske i inozemstva među našim narodom, promovirajući naše teze i ideje u svakoj prilici i u svakom trenutku bez izuzetka i bez respekta prema nametnutim veličinama, tko god one ili oni bili. Kolegicama i kolegama koji su preuzeli odgovornost za hrvatsku nacionalnu ideju, suverenost i kršćanske vrednote u predstojećem političkom natjecanju želimo uspjeh, uz poruku da moraju biti svjesni da svatko mora snositi odgovornost za rezultate koje ostvari. U tom pogledu, mi nećemo doprinositi često i namjerno potaknutim sumnjama i kaosu na političkom prostoru, ali nećemo imati razumIjevanja za neuspjehe u pokušajima izvođenja hrvatskoga naroda na pobjednički put koji mu pripada. Neuspjeh i posrnuća nisu karakteristike našega naroda, vrijeme je da svi preuzmemo odgovornost, da neuspješni nestanu sa scene a uspješni nastave pobjednički put, jer za posrnuća nemamo vremena.

8. Ponovo želimo snažno istaknuti da se hrvatski narod u globalnim procesima jedino trajno može osigurati i zaštititi s nekoliko programskih uporišta koje smo naveli u našim Vukovarskim tezama. To su prije svih iznimno strog i jamstveni zakon o državljanstvu, koji će osigurati vječni politički i suvereni monopol hrvatskog naroda nad procesima u našim zemljama, zatim integrativni izborni sustav koji okuplja ukupan hrvatski narod, i konačno, kao vrijednosna vertikala državnoga i političkog poretka kršćanske vrijednosti. To su jedini mehanizmi zaštite i osiguranja procvata slobode našega naroda, a sve ostalo je samo nadgradnja.

Stoga pozivamo sudionike predstojećih izbora, ponajprije stranke sa srodnog nacionalnog i suverenističkog spektra, baštinike hrvatskog državnog prava, da naglasak stave na ovim temeljima, a hrvatskom narodu poručujemo iziđite na izbore i pokušajte prepoznati ljude i ideje koji vas nisu do sada prevarili i koji jamče bar djelomičan uspjeh. Ne dajte se, ni politički akteri ni narode hrvatski, uvući u priču o europskim politikama i vrijednostima, jer niti smije biti europskih politika kojima će hrvatski interesi biti podčinjeni, niti može biti europskih vrijednosti izvan hrvatskih nacionalnih interesa. Mnogi će možda očekivati da mi u ovoj prigodi pozovemo tisuće svojih pristaša i birača da nekome daju svoje povjerenje, no to bi bilo nepoštivanje slobodne volje ljudi na koje računamo na našem političkom putu. Tim ljudima se i mi svakodnevno dokazujemo, pa to očekujemo od svakoga. Neka se svatko s političke scene potrudi prići našemu narodu i uvjeriti ga da je njegova politička ponuda dovoljno dobra i motivirajuća a da su ljudi koji ju nude vrijedni poštovanja i potpore.

(direktno.hr, 9.04.2019.)

Dana 7. travnja se navršava 27 godina utemeljenja tih slavnih postrojbi hrvatskog naroda, koje su uz goleme žrtve obranile životne prostore i pravo na slobodu koju i danas baštinimo i uživamo.

Mi iz stranke DESNO želimo još jednom naglasiti da je HVO bio neraskidiva sastavnica oružanih oslobodilačkih snaga ukupnog hrvatskog naroda, svakoga Hrvata bez izuzetka, i univerzalnog civilizacijskog prava na njegovu slobodu.

Zato izražavamo svoj ponos i prije svega svoju zahvalnost sinovima i kćerima našega naroda u BiH, a hrvatski narod u cjelini pozivamo da nikada ne zaborave najslavnije trenutke svoje prošlosti.

Bez oslonca na tu stijenu hrvatski narod nikada neće biti čvrst, nepobjediv i vječan.  Koliko god našu stijenu istine neprijateljske silnice šibale, vjetrovi i kiše ispirale, a u kojoj usprkos tome dok smo živi i gdje god nas životni putovi odveli, jedino možemo imati čvrst oslonac, mi smo nepobjediv narod ako su naša sjećanja i ponos ta stijena.
A bila je, bit će i tako mora ostati, napisao je Predsjednik stranke DESNO, Anto Đapić.

(kamenjar.com, 7.04.2019.)

Stranka Desno pozvala je državni vrh Republike Hrvatske da se, kako su priopćili, trajno obračuna s velikosrpstvom i četništvom.

- Pozivamo državni vrh, osobito predsjednika Vlade Andreja Plenkovića, predsjednicu Kolindu Grabar-Kitarović, Sabor, sve parlamentarne stranke i sve nacionalne inicijative u Hrvatskoj, bilo političke, bilo civilne i institucionalne, da se jednom zauvijek hrvatski narod i Republika Hrvatska započne obračunavati i da se trajno obračuna s velikosrpstvom i četništvom. Ako nam svima nije bilo dovoljno nacionalno pamćenje, nevjerojatna zla koja su u ime velikosrpstva počinili srpski vojni i paravojni, a uvijek državni počinitelji, ako nam nije dovoljno poštivati svoje žrtve i ako nam nije opomena i poziv na akciju bez kompromisa to što i danas četnička i velikosrpska politička ideja i protagonisti legalno djeluju u Hrvatskoj u vidu SDSS-a i svih pripadajućih srpskih institucija na čelu sa SPC-om, te svakodnevno promeću teške optužbe protiv hrvatskoga naroda, onda je razvoj velikosrpstva i četništva i međunarodni teroristički problem te i nama poziv da shvatimo s kakvim zlom imamo posla. To je postalo, nakon masakra na Novom Zelandu i naša međunarodna obveza, naglašava je u priopćenju stranke Desno.

Dodaju kako Hrvatska odmah mora najstrože sankcionirati svaku zamisao velikosrpstva, svaki pokušaj relativizacije srpskih zločina, svaki pokušaj iskrivljavanja povijesti i svaki pokušaj unutarnjeg i međunarodnog krivotvorenja hrvatske prošlosti te kampanju protiv pripadnika hrvatskoga naroda.

 – Vrijeme je da svakome tko ima velikosrpske zamisli i namjere bude jasno da će u Hrvatskoj polomiti zube i teško stradati za svaki pokušaj. Hrvatska odmah mora putem svoje diplomatske mreže, a na temelju suglasja svih nacionalnih i državnih institucija pokrenuti sustavnu međunarodnu akciju kriminalizacije velikosrpstva, četništva, prvenstveno se pozivajući na nebrojene Rezolucije UN-a tijekom devedesetih godina prošloga stoljeća, zatim na presude ICJ u sporovima Hrvatske i BiH protiv Srbije, te pogotovo u okolnostima posebnoga svjetskog senzibiliteta nakon stravičnog zločina na Novom Zelandu, a prije toga u Norveškoj i Švedskoj – dodaju iz stranke te nastavljaju: – Hrvatska mora odmah bez kompromisa potaknuti međunarodne institucije, a ponajprije saveznike u NATO i EU na političko prisiljavanje Srbije za preuzimanje potpune i bezuvjetne odgovornosti za zločine i agresije na susjedne narode, a što se nas tiče, na Hrvatsku i BiH, jer su nam to neposredni nacionalni interesi, na stvaranje najčvršćeg sanitarnog koridora oko Srbije sve do trenutka ispunjavanja ovih civilizacijskih zahtjeva. Jedino tako se može stvarno pomoći srpskom narodu i od Srbije trajno načiniti pristojnoga i prihvatljivoga susjeda i članicu civilizacijskoga kruga kojemu Hrvatska pripada.

Hrvatski narod mora konačno i zauvijek znati na koga se može osloniti u svojoj zemlji, a koga i zašto treba kazniti i uništiti u političkom smislu, stoji još u priopćenju.

- Odnos prema ovim zahtjevima je crta izdaje zemlje. Zbog toga očekujemo javno izjašnjavanje o našim zahtjevima, jer je razina ugroze velikosrpstvom i duhom zločina protiv hrvatskoga naroda u formi tzv. antifašizma poprimila razorne dimenzije koje prijete trajnim uništenjem našega naroda, zaključuje se u priopćenju koje potpisuje Anto Đapić, predsjednik stranke Desno.

(m.vecernji.hr, 18.03.2019.)

Đapićevo priopćenje u kojem je reagirao na Pupovčev istup prenosimo u cijelosti.

“Bolno je, sramotno i tegobno do poniženja više reagirati na izjave i političko-programske provokacije Milorada Pupovca, srpskoga političara u samostalnoj Hrvatskoj. Jer, čovjek koji ni po čemu nikada ne bi zavrijedio više od podsmijeha i sažaljenja, egzotična politička figura poraženoga velikosrpskoga sna koji se kao kula od karata raspao Olujom, dvadeset i tri godine nakon Oluje kako sam kaže i kako državna politika šuti i to mu omogućava – drži ključeve Hrvatske u rukama.

Značaj Pupovca utoliko je ekvivalent potpunoga posrnuća hrvatske državnosti i svih nacionalnih politika, inicijativa, institucija, svih udruga, pa do zadnjega Hrvata koji diše bilo gdje na kugli zemaljskoj. I njegov današnji značaj izdaja je svih stoljetnih snova stotina tisuća i milijuna Hrvata koji su umrli sanjajući svoju slobodnu državu.

Kada danas u samostalnoj Hrvatskoj srpski političar, koji nikada nije ni skrivao da je isključivo srpski političar na radnome mjestu i na račun hrvatske države, šalje dramatičnu programsku poruku : „U Hrvatskoj se i dalje drže otvorena vrata za ustaško naslijeđe“, onda ta poruka nije ni ideološka, ni svjetonazorska, nije ni stranačka ni izraz manjinske političke volje. Niti spada pod najširi spektar ljudskih prava i slobodnoga mišljenja. Niti se odnosi svojim sadržajem i namjerama na Drugi Svjetski rat i NDH, to je poruka koja na bizantinski način ozloglašava oslobodilački Domovinski rat i same temelje suvremene hrvatske države, primjenjujući prokušanu matricu epohalnoga krivotvorenja identiteta hrvatskoga naroda.

 To je ubojiti program, konstatacija i poruka da će on i slični preuzeti ključeve hrvatskih vrata i na tim vratima izvršiti selekciju prema svojim normativima, tko smije a tko ne smije živjeti, raditi i upravljati  u Hrvatskoj, i Hrvatskom.

 Iako mnogi, što ne znajući, što opsjednuti mitovima o  tuđim moćima i veličinama, što zbog nedostatka minimuma osobne hrabrosti, što zbog nedostatka svijesti o sebi i svome narodu odustaju od političke i javne bitke  za  Za dom spremni, iako mnogi među njima nastoje kompromisima zadovoljiti nezajažljivu avet srpske mitomanske i bizantske krivotvorine i zla, pokušavaju ili ignoriranjem ili povlačenjem potisnuti ovo pitanje, iako snaga silnica koje nasrću na Hrvatsku upravo preko pokušaja kriminalizacije  Za dom spremni  izgleda nepobjedivo, upravo je danas vrijeme zastati i kazati – dosta.

 Nema dalje.

Svima onima koji ne shvaćaju koliko je opasno ovo što Pupovac godinama radi, koji ne razumiju da  kompleks krivotvorina koji se već  danas neposredno nakon oslobodilačkoga Domovinskoga rata primjenjuje na Hrvatsku, nije ništa drugo nego matrica koja se primjenjivala na razdržavljenje hrvatskoga naroda još od stupanja u Kraljevinu SHS, želimo poručiti – zlo se ne može zaustaviti popuštanjem, niti zadovoljavanjem njegovih trenutnih zahtjeva.

 Potpuno je nebitno pod čijom su se fotografijom  sastajali HOS-ovci ili bilo koji vojnici hrvatskih vojnih i policijskih snaga, dragovoljačkih postrojbi i skupina domobrana po hrvatskim selima u Hrvatskoj i BiH, tražeći snagu i motivaciju za obranu od srpske agresije. Licitirao Pupovac s Pavelićom ili s nekim drugim, valja mu jedinstveno, a prije svega njegovim naredbodavcima u Srbiji reći – ovo je Hrvatska, branili smo se od vaše agresije kako smo znali i kako smo mogli. Mi smo se borili za život i slobodu,vi ste nam to htjeli oduzeti.

 Tu započinje i završava sve.

Na tom saznanju se imaju stvarati pravila u suvremenoj Hrvatskoj i odnosi u hrvatskom društvu.

Hrvatska danas, sve hrvatske generacije koje baštine vitešku obranu svoje zemlje, junaštvo svojih očeva i djedova, svoje braće i prijatelja, mora znati da su vitezovi HOS-a i sve što simbolizira te ljude, stečevina i dragocjenost ukupnog hrvatskog naroda.  Rijetka povijesna dragocjenost, koje se ne bi, i nije, odrekao nikada kroz povijest ni jedan narod. To se odnosi na svakoga hrvatskog ratnika, junaka koji je branio ovu zemlju i narod od srpske agresije, pod kojim god znakom, s kojom god pjesmom na usnama i s kojom god simbolikom. To se odnosi na današnje hrvatske junake u udrugama, a pogotovo se odnosi kao ispit časti na njihove vojskovođe koji o tome nikako ne bi smjeli šutjeti. Da ne bi bilo zabune, ne govorim o vojskovođama HOS-a, nego svim živućim vojskovođama oslobodilačkih vojnih i policijskih snaga Republike Hrvatske. Dopustimo li da nam zlo  uđe u krvotok simbolike, da nam podjeli junake i poginule heroje na prihvatljive i neprihvatljive, dopustimo li da nam poražena politika i neprijatelji koji ju zastupaju u današnjim okolnostima arbitrira u tome, odrekli smo se Hrvatske i nismo dostojni zvati se narodom. Jer HOS i njegov pozdrav bio je i ostao – Hrvatska. Naša, jedina i neponovljiva.

 Zato pozivam Plenkovića i HDZ, pozivam hrvatske ratne generale i ratne pobjednike, zato pozivam sve Hrvatice i Hrvate, sve inicijative, udruge i stranke, pozivam sve hrvatske skupine, dragovoljce,  ratnike i junake, zastanimo!

Ovo je trenutak Plenkoviću koji povijesno luči zastupanje naroda od izdaje hrvatskoga naroda. Ovo je trenutak vi svi ostali, kad ničija veličina ili ostvareni benefiti ne bi smjeli biti važniji od svijesti i odlučnosti zastati i reći ponovo i zauvijek – dosta je.

Ovo je Hrvatska!

Mi, hrvatski narod mora odlučiti što su naši simboli, naše vrijednosti, naš znamen. Svako odgađanje, svaka kolebljivost, svaki novi kompromis s bizantinskim zlom koje nam razdire  zemlju i narod i to putem naše neodlučnosti, posrnuća i neznanja, izdaja je najviših vrijednosti našega naroda.

Za dom spremni je stijena suvremene hrvatske državnosti, stijena na kojoj Hrvatska opstaje ili nestaje.

 A mi suvremenici smo svi odgovorni za to, ovisno o svojim mogućnostima i pozicijama s kojih smo dužni zaštiti svoj narod i svoju slobodu”, stoji u priopćenju predsjednika stranke DESNO Ante Đapića.

(direktno.hr, 27.02.2019.)

“Nemamo ništa protiv da Plenković podučava svoje članstvo ili da obračunava na njemu svojstven način s nedoraslom saborskom i izvansaborskom konkurencijom, niti nas u DESNO briga tko će među njima ostaviti bolji javni dojam, koristeći osvojene medijske pozicije kao svoje oglasne ploče. Ali, tako i s jedne i druge strane relativizirati i banalizirati pojam suvereniteta hrvatskoga naroda, koliko god bili u ovome trenutku izvan dominantnih političkih utjecaja, nećemo nikome dopustiti.

Koliko god vikao da je suverenist.

Polazimo do temeljne kršćanske paradigme –I Riječ postade tijelom! Bilo to danas, sutra, bilo kad bilo, naše će se riječi morati materijalizirati, jer su istinite, jer ih hrvatski narod razumije i u to se uvjeravamo svaki dan usprkos žestokih osporavanja i s lijevog i s navodnog nacionalnog spektra.

Zato ih i izgovaramo.

 1. Suverenitet nije vladati zemljom. Suverenitet nije, kako Plenković poručuje,  iskoristiti EU fondove i izgraditi Pelješki most, LNG, prugu, jednu ili njih deset, suverenitet nije nekakav projekt Slavonija, a još je manje suverenitet ulupati bez ikakve odgovornosti desetine milijardi kuna  istrgnutih iz džepova hrvatskih ljudi u pokrivanje prilično izvjesne goleme pljačke u brodogradilištima, pod izlikom socijalne senzibilnosti prema zaposlenima na nekonkuretnim radnim mjestima.  Suverenitet nije političkom voljom otimati  ljudima koji stvaraju potvrđenu tržišnu vrijednost i davati onima koji to ne rade i možda nikada neće raditi. Tako se postaje gubitnik, a ne suveren. Niti je izraz suvereniteta pristupanje Schengenu, uvođenje Eura, niti je bilo pristupanje NATO savezu, niti EU, niti su te organizacije pozvane štititi hrvatski nacionalni suverenitet.  Nemamo li svijest o tome da sami odlučujemo o svome suverenitetu i da ga sami štitimo, nitko nam koliko god bio moćan ne može niti hoće pomoći. To su sve sekundarne činjenice bez presudnog značenja za suverenost naroda i koliko se god Plenković trudio ismijati svoju konkurenciju podukom o suverenitetu danas, pozivajući se na uspjehe ili politike koje vode k ostvarenju tih ciljeva, na taj način se dovodi na istu poziciju na kojoj su na žalost i oni koje osporava i ismijava.

 2. Plenkovićeva poduka tzv.suverenistima da nemaju elementarno znanje o djelovanju institucija i da se ne znaju odnositi prema institucijama, može proći njegovoj današnjoj saborskoj i na žalost u većini izvansaborskoj konkurenciji, koji sa strahopoštovanjem pristupaju pojmu institucije bez svijesti i znanja o stvarnoj svrsi i značenju institucija, ali nama ne. Labirint današnjih unutarhrvatskih i pogotovo europskih institucija ne treba znanje o djelovanju u njima i kroz njih, nego svijest i znanje o njihovom redefiniranju i u najvećoj mjeri njihovom ukidanju, jer umjesto da služe ljudima i narodima postale su instrumenti nadzora i upravljanja njima. Institucije služe suverenim narodima i suverenistima, a ne oni njima.

3. Izrazi istinskog suvereniteta su, bez kompleksa sve nazvati imenom i prezimenom, ne ponašati se kao povijesni krivac pred nevaljalcima i zločincima i njihovim nasljednicima, imati svijest o valjanosti i veličanstvenosti svoga naroda i pokazivati ju u svakom trenutku, ponašati se pobjednički, zaštiti svoju djecu od  pokušaja nakaznoga obrazovanja i odgoja na posve neznanstvenim i antihrvatskim ideologenima, zaštititi svoje ratne junake od kriminalizacije i progona kako u Hrvatskoj, tako i na svakom dijelu Zemlje.  Svijest i znanje o suverenitetu je znati ispod kojih se granica u komunikaciji sa svijetom – ne može ići nikad. Svijest o suverenitetu je i saznanje da svijet cijeni takav stav.

4. Plenković poručuje da je današnji pojam i sadržaj suvereniteta bitno drugačiji nego nazad 30 godina, te da nije suverenitet ono što je bio u XX. ili XIX. stoljeću.  Opasna pogrješka, još opasnija zabluda. Temeljni sadržaj suvereniteta nisu pruge i mostovi, jer su to gradili i okupatori i kolonizatori Hrvatske kroz stoljeća, svi kolonizatori tolikih zemalja svijeta. Tom logikom dovodimo se na područje iznimno opasne teze koja već trideset godina od političkog razvlašćivanja komunističkog jugoslavenskog  poretka razara današnje hrvatske društvo i relativizira smisao borbe za svoju samostalnu državu, teze da je hrvatski narod u SFRJ bio suveren narod, što upravo Plenkovićevu poruku  o zaslugama HDZ-a izvrgava podsmijehu. Jer, kakve su zasluge HDZ-a u obnovi samostalne države, ako smo u SFRJ bili suvereni, a iz poruka Andreja Plenkovića ispada da jesmo, jer smo gradili mostove, pruge, gradove i ceste, zgrade i  tvornice.

 Nemojte banalizirati stvari.

 5. U Hrvatskoj je jedini suveren hrvatski narod, a njegov suverenitet smije tumačiti samo i jedino onaj tko prođe kroz ocjenjivački proces ukupnog hrvatskog naroda. U postojećem državno-političkom poretku to nije nitko, jer nitko nije prošao taj ocjenjivački sud! Zato mi nismo još uvijek suveren narod, niti je današnja država u Hrvatskoj izraz nacionalne suverenosti, a to nam nikako ne može nadoknaditi članstvo u NATO ili EU.

 Zato bi jedino smio spominjati hrvatski nacionalni suverenitet onaj tko javno, jasno i glasno u svakoj prilici, na vlasti i u opoziciji zagovara državno-pravni i politički poredak s uključenom političkom voljom svakoga živućega punoljetnog hrvatskog čovjeka, tko je spreman u izborni sustav i prije toga u sustav državljanstva odmah prići uključivanju ukupnog hrvatskog naroda bez obzira gdje živi, bez diskriminacije i podjela na iseljenike, etničke Hrvate, Srbe, Bošnjake, Rome i ostale.  Hrvatski suverenist mora imati svijest o identitetu svoga naroda, o njegovoj kršćanskoj kralježnici i u svakoj prigodi zagovarati i provoditi uvrštavanje toga pretežitog identiteta kao najstrože čuvanu dragocjenost i ustavnu kategoriju. Da vidimo onda, neka se po ovim pitanjima razvrsta pred očima ukupnog hrvatskog naroda i Plenković, ali i njegovi nazovi oponenti s ljevice, iz MOST-a i sa svih nacionalnih pozicija, koji ne smiju ni progovoriti o ovim pitanjima. S tom razlikom što su svi koji su obnašali vlast, sudjelovali u saborskim većinama imali prigodu ovo primjeniti i materijalizirati, pa njih treba ocjenjivati po tome koliko su se tako praktično ponašali kao zakonodavac, a oni koji nisu – neka se javno očituju pred hrvatskim narodom bez mogućnosti različitog interpretiranja. Suverenist se ne plaši iznijeti ovakve stavove, jer upravo ovi stavovi su stečevine ukupnih povijesnih znanja i iskustava ne samo hrvatskoga naroda, nego svih slobodnih i suverenih naroda svijeta.

 6. Nama niti smije, niti može EU biti jamac našega suvereniteta, niti to smije niti može biti NATO, ali ni GREWIO, niti UN s Marakeškim sporazumom, niti nam smije jamac suvereniteta biti nekakav strateški savez s dojučerašnjim agresorima u SDSS-u, niti nekakva tolerancija ili suradnja sa SPC-om ili ovakvom Srbijom. Niti će nam ojačati suverenitet uvođenje Eura, niti pristupanje Schengenu. NATO i EU su savezi nama bliskih nacija i njihovih država, koji mogu biti samo nadgradnja onome što jesmo, a ne smisao i svrha našega postojanja.

 7. Mi u stranci DESNO očekujemo od svih političkih inicijativa, stranaka i saveza, posebno onih koji se nazivaju suverenistima da se jasno i javno očituju pred hrvatskim narodom o slijedećim pitanjima:

 – Smije li Europska Unija kao prvotno zamišljena zajednica suverenih država i naroda, imati svoj parlament i nije li postojanje Europskog parlamenta proces izgradnje naddržave, proces stvaranja europskog građanina i sutra državljanina, pri čemu je, ako se ti procesi nastave neizostavno brisanje državnoga prava europskih naroda, pa  i hrvatskog?

 – Smije li hrvatski suverenist zastupati nužnost europskih oružanih snaga?

 – Može li se biti suverenist u Europskom parlamentu i pri pokušaju kreiranja tzv.europskih politika, a u Hrvatskoj ne imati jasan stav o isključivom pravu hrvatskoga naroda na definiranje svoje prošlosti, svoga kulturnog i ukupnog identiteta,  na način da u svakoj prigodi u Hrvatskoj doslovno svaki čovjek može unaprijed znati kako će se tko među političarima postaviti prema tim pitanjima?

 – Može li se biti hrvatski suverenist i promovirati suverenističke politike u Europskom parlamentu a ne imati čvrst, jasan i prepoznat stav da u BiH hrvatski narod mora imati svoju republiku, svoj teritorij, svoj narod i svoju vlast, te da bez toga nema nikakve zajedničke države BiH?

 – Može li se biti hrvatski suverenist a odustajati od nacionalne politike svođenja povijesnih računa sa Srbijom, počevši od povrata kompletne nacionalne kulturne i arhivske vrijednosti otete tjekom XX.stoljeća, prije i tjekom agresije, te obaveznog zahtjeva za isplatu ratne štete hrvatskom narodu, do humanitarnih pitanja poginulih i nestalih, ili civilizacijske nužnosti na kojoj počiva međunarodni poredak – najstrožega kažnjavanja nositelja i izvršitelja politike koja je osmislila i pokrenula agresiju i zločine nad hrvatskim narodom?

 – Može li se biti hrvatski suverenist a u Hrvatskoj mirno gledati histeričan medijski, politički i civilni nasrtaj na Katoličku crkvu, njezine vrednote, simbole i promotore, te bez jasnoga očitovanja o tome  da nije moguća nikakva zajednička europska civilizacijska vrijednost bez jedinoga zajedničkoga temelja svih europskih naroda –kršćanstva?

 – Može li se biti hrvatski suverenist a zanemarivati ili podupirati suludu politiku migracija koje su već danas postale višedesetljetni problem generacijama europskih naroda s golemim rizicima i na samoj granici uništenja europskih naroda i onoga što je zajedničko Europi?

 Ovo su pitanja za suvereniste uoči predstojećih euro parlamentarnih izbora, ali i pitanja za svaki dan pred hrvatskim narodom.

 I odgovori na njih dat će jasnu sliku tko se smije a tko ne nazivati suverenistom, kao što su u tolikim prigodama do sada mogli dati svi sudionici hrvatskog političkog i javnog života, onima koji traže racionalne odgovore.

Ne može se biti hrvatski suverenist a šutjeti na politički i diplomatski ispad američkog veleposlanika Kohorsta o pozdravu „Za dom spremni“ ili o tolikim provokacijama i bezobrazlucima iz Srbije ili SPC-a.

Želimo na kraju poručiti svima na političkoj sceni, počevši od Plenkovića i HDZ-a do deklarirane hrvatske desnice – ovo su ključna testna pitanja i izjasnite se pred hrvatskim narodom, posebno vi koji niste imali prilike vladati i koji nudite promjene nacionalne politike, jer ove na vlasti svi znademo, koliko god sami o sebi govorili.

 Jedino tako će vas prepoznati, a ne po tome tko koga više osporava ili ismijava”, piše u priopćenju stranke DESNO.

 Podsjećamo, premijer Plenković rekao je kako se  Hrvatska, kao i cijela Europa, nalazi u složenom međunarodnom kontekstu, a istaknuo je i da su HDZ-ovim konkurentima na krajnjem desnom spektru u izborima za Europski parlament “puna usta suverenizma”. Pri tome, kazao je, svojom retorikom uglavnom ciljaju na glasače HDZ-a.

 Koncept suverenizma, kakvim ga žele prikazati stranke na krajnje desnom spektru, zakasnio je oko 30 godina i pokazuje neznanje o današnjem trenutku i položaju Hrvatske, ocijenio je Plenković.

(direktno.hr, 25.02.2019.)

Nakon što je američki veleposlanik u Hrvatskoj Robert Kohorst pozdravio priznanje hrvatske predsjednice da je pogriješila kada je pozdrav Za dom spremni proglasila starohrvatskim i poručio da, slobodi govora unatoč, “postoje izrazi kojima nema mjesta u modernom društvu”, reagirao je predsjednik stranke DESNO Anto Đapić.
Njegovo priopćenje prenosimo u cijelosti.

“Gospodine veleposlaniče Sjedinjenih Američkih Država,

Vaša ekselencijo,

Gospodine Robert Kohorst

Krajnje smo neugodno iznenađeni Vašom javnom reakcijom povodom političkih rasprava o iznimno važnom vrijednosnom pitanju u Hrvatskoj. Utoliko više, jer dolazite iz zemlje i predstavljate zemlju u kojoj bi zbog ovakve reakcije i izravnoga osporavanja slobode misli i izražavanja bili trenutno smjenjeni sa svake dužnosti, a vrlo vjerojatno Vam slična reakcija ne bi ni pala na pamet. Grubo ste prekršili Prvi amandman Ustava SAD-a, a to što to radite u tuđoj zemlji i tuđem narodu, ne umanjuje značaj te nevjerojatne pogrješke, nego ga itekako pojačava. Time izravno pokazujete da ne poštujete hrvatski narod i ne želite iste vrjednosne standarde primjenjivati na Vaš američki narod i na moj hrvatski narod. To je, uz činjenicu da je to kršenje elementarne diplomatske pristojnosti, duboko uvredljivo.

Ne možete Vi arbitrirati o tome što je današnje hrvatsko moderno društvo, niti je bilo tko izvan hrvatskog naroda pozvan na to. Kako nam kroz stoljeća ni Vi, ni bilo tko drugi, nije poklonio našu slobodu, niti sačuvao naše vrjednote, tako nam nećete ni arbitrirati, koliko god bili predstavnik velike i snažne države, odnosno velikoga i nama prijateljskoga naroda. U svemu mora biti granica, na tome jedino može počivati prijateljstvo i savezništvo, a svaki iskorak izvan tih granica sobom nosi nepovjerenje i ostavlja silne pukotine u svakom partnerstvu i savezništvu.

Naši vojnici, djevojke i mladići zajedno s Vašima diljem svijeta u ovome trenutku, od Baltika i granica s Rusijom, preko Afganistana i drugih svjetskih žarišta, koje hrvatski narod nije ničim, ni izazvao ni potaknuo, a jesu Vaše prethodne administracije, naročito administracija predsjednika Obame, koja se upravo služila arbitriranjem kakvo Vi pokušavate primjenjivati u Hrvatskoj, izazivajući tako nesagledive krize i nesreće narodima svijeta, zbog kojih svi danas trpimo, vjeruju da štiteći mir narodima svijeta, štite svoj dom i domovinu. Oni su Vaša ekselencijo za svoj Dom i domovinu spremni i umrijeti. To znači naš pozdrav – Za dom spremni.

Osuđujući taj pozdrav, Vi osuđujete njihovu spremnost, njihovu moralnu i emotivnu opredjeljenost i identifikaciju, i iskazujete im razlog za sumnju u vaše savezništvo i prijateljstvo. U takvim okolnostima nitko se ne može boriti i izboriti za svoje ideale, niti se u takvim okolnostima može stajati na crti koja odlučuje o životu i smrti.

 Nemojte to raditi.

Ulazite u opasan teren, svrstavate se na stranu svega što je posve suprotno svim američkim idealima, Vašoj američkoj slici u suvremenom svijetu, koja je usprkos mnogim usponima i padovima zbog Vašega političkog taktiziranja tjekom oslobodilačkoga domovinskog rata, pa i do danas kad je sudbina hrvatskoga naroda u BiH u pitanju, i dalje prevladavajuća u hrvatskom narodu, i bilo bi dobro i razumno –čuvati i jačati tu sliku. I jačati niti savezništva s hrvatskim narodom, jer administracije dolaze i prolaze, narod ostaje i opstat će za vijeke. Ne igrajte na gubitnike koji u Hrvatskoj pokušavaju medijskim i političkim, te državnim nasiljem kriminalizirati identitet hrvatskoga naroda.

Ovakvim postupcima jako narušavate povjerenje hrvatskog naroda.

Ne pada mi na pamet dokazivati Vam ili bilo kome drugome, što za hrvatskog čovjeka znači taj pozdrav.

To bi bilo neponosno, nečasno, provincijalno i neslobodno.

Mi odlučujemo o tome što je to za nas moderno društvo, što su njegove vrijednosti.

Samo mi.

A koliko pratimo, to je i težišna politika Vašega predsjednika gospodina Trumpa, zbog koje upravo oni kojima pokušavate biti oslonac osuđujući ‘Za dom spremni’, još od izborne kampanje u Americi, vode histeričnu kampanju protiv njega predstavljajući ga kao čudovište u Hrvatskoj. Kako je moguće da to ne vidite?

Čije ste onda stavove Vi iznijeli?

Gospodine veleposlaniče Kohorst, iako nam u vrijednosnim pitanjima ne treba ničija pomoć, pogotovo ako ju sami ne tražimo, zbog utjecaja i realne moći Vaše zemlje i države, imali biste možda i legitimitet iskoračiti iz diplomatskih standarda, pa i pokušati se izjasniti o unutarnjo-političkim pitanjima u Hrvatskoj, da ste u bilo kojoj prilici kao predstavnik slobodarske nacije i države, primjenjujući univerzalne standarde razlikovanja dobra i zla, primjenjujući nužne kriterije nagrade i kazne u suvremenom svijetu, bilo kada javno izrekli nužnost da Srbija mora snositi punu odgovornost za agresiju na Hrvatsku, da ste se Vi i Vaše kolege očitovali o sramnom političkom pritisku na hrvatski narod u BiH zauzimajući se za pripadajući suverenitet našega naroda, te zauzeli za principijelno riješavanje tih problema, za koje rješavanje je Vaša zemlja kao najvažniji stup međunarodne zajednice pozvana utjecati i djelovati.

No o tome i tim pitanjima šutite.

Konačno, niste pomogli predsjednici Kolindi Grabar Kitarovič s ovim, ako Vam je to bila namjera. Ne treba nju nitko braniti, niti štititi pred i od hrvatskoga naroda, ni kad dobro radi ni kad griješi. Mi joj nismo neprijatelji, a ovakvim postupcima, samo potvrđujete učestale neizravne stereotipe da je i ona i kompletan državni vrh pod presudnim utejcajima velikih sila, pa i Vaše države, čime ih udaljavate od jedinoga izvornoga suverena- hrvatskoga naroda i izrugujete temeljno načelo slobode i demokracije.

Uz to, tako slabite svoj legitimni interes, oslonac u Hrvatskoj.

To što radite je jako pogrešna računica, jako pogrješan iskorak i namjera.

Jer, kako sam rekao, državno-politički poredak koji pokušava svim silama kriminalizirati same temelje nacionalne slobode i od nacionalne slobode stvoriti surogat po mjeri silnica i sila koje smo pobjedili i demokratskom voljom i vojno, jako je labilan, nestabilan i nikome, a pogotovo ozbiljnoj državi ne može biti pouzdan saveznik. Tko nije saveznik svome narodu, ne može biti nikome. Vama saveznik može biti samo hrvatski narod, a ovim što radite ga odbijate od sebe i jako slabite temelje toga savezništva.

Nemojte to raditi.

Ovo je Hrvatska, Vi ste u njoj dobrodošao gost i prijatelj, pa čuvajte to prijateljstvo izbjegavajući ovakve ispade”, stoji u priopćenju.

(direktno.hr, 20.02.2019.)