Svaki hrvatski državljanin mora znati tko su bili suvlasnici Uljanika, imenom i prezimenom, pored toga što se zna da je država imala udio od 25 posto. Moraju se javno objaviti imena i prezimena ljudi koji su u ime vlasnika sjedili u Nadzornom odboru, nadzirali poslovanje i zastupali interese svojih poslovnih stranaka. Zatim se mora znati kolike su naknade i u kojemu razdoblju dobivali za nadzor poslovanja Uljanika – poručio je Anto Đapić, čelnik stranke DESNO.

Da se Hrvatskoj ne bi , kako kaže, “na serijskoj vrpci nastavili događati ‘agrokori’ i ‘uljanici’, te zemlju i hrvatski narod držali prikovanima na začelju svih relevantnih ljestvica ukupne uspješnosti u međunarodnom okruženju”, u stranci DESNO iznijeli su deset zahtjeva oko slučaja Uljanik. – Moraju se javno znati imena i prezimena članova Uprave brodogradilišta po hijerarhijskoj skali, zatim imena i prezimena svih nadležnih direktora u hijerarhiji odlučivanja zadnjih godina od kada su stvoreni gubitci i brodogradilište takvim upravljanjem dovedeno u današnje stanje. Uz to, nužno je znati kolike su plaće primali članovi Uprave, jesu li isplaćivali menadžerske bonuse, tko im je i na temelju čega to odobrio, te jesu li plaće i bonusi bili sporazumno vezani za uspješnost kompanije ili ne – nastavio je Đapić. Nužno je objaviti, nastavlja, i imena pravnih osoba kooperanata, njihovih vlasnika “i eventualne organske veze s javnim i državnim institucijama i politikama, bilo državnim, bilo regionalnim i lokalnim”. – Vrlo je važno znati primjerice je li u trenutcima kada brodogradilište nije moglo ispoštovati obveze prema naručiteljima, državi, radnicima, međunarodnim partnerima i kreditorima, uredno financiralo obveze i narudžbe svojih ekskluzivnih kooperanata i koji su to kooperanti? Moraju se javno objaviti i imena ljudi koji su bili odgovorni za trošenje golemih strogo namjenskih jamstvenih sredstava države, zbog kojih je Republika Hrvatska emitirala tri milijarde jamstava i platila ih zbog Uljanikove nelikvidnosti tijekom prošle godine. Mora se znati s kojim ciljem, s kojom poslovnom namjerom i na temelju koje elaboracije su tražena jamstva, tko je potpisivao tu elaboraciju i stručno jamčio, tko je aplicirao, tko je donosio odluke u ime države o jamstvima i jesu li aplikacije prolazile stručnu ekspertizu vlada koje su donosile odluke, te tko je donosio odluke o nenamjenskom trošenju golemih nacionalnih sredstava u Uljaniku – navodi on.

Nužno je znati, nastavio je, tko su bili strateški partneri Uljanika i “kakve posljedice na njihov poslovni status je ostavila pustoš kojoj danas svjedočimo, te jesu li snosili materijalnu, financijsku i svaku organsku odgovornost za posljedice svoga upravljanja Uljanikom”. Država ne bi, stava su u ovoj stranci, smjela donijeti više ni jednu jedinu odluku o preuzimanju financijskih obveza pod pritiskom sindikalnih i političkih zahtjeva “jer pristankom na te zahtjeve država pristaje amnestirati i zataškati po svemu sudeći golemi kriminal i zlouporabe s jako teškim nacionalnim posljedicama”.

- U tom smislu, vjerodostojnost države danas se može jedino obraniti odlučnim ulaskom državnih istražnih i pravosudnih institucija pojačanih osvjedočenim međunarodnim ekspertima u Uljanik sa zadatkom otkriti odgovore na sva ova pitanja koja smo istakli, te jasnim odgovorom i oštrim postupanjem na svaku potvrđenu zlouporabu i kazneno djelo, bez izuzetka. Sve ispod toga je kompromis s pogubnim posljedicama – ističe.

(vecernji.hr, 26.03.2019.)

– Hrvatske žrtve križnog puta treba komemorirati s misnim slavljem u Zagrebu, i to počevši od ove godine, a u Bleiburgu napraviti muzej križnog puta najviše vrijednosti – poručio je Anto Đapić, čelnik stranke Desno.

Podsjetio je kako je upravo on ’90.-ih godina predložio Hrvatskom Saboru pokroviteljstvo nad komemoracijom u Bleiburgu, što je i zaživjelo 1995..

 – Pokroviteljstvo nas više ne može zadovoljiti, jer nakon što je hrvatska država stvorena, obranjena, definirana, Hrvatska treba napraviti krupan iskorak u odnosu prema svojoj žrtvi i zaštiti svoje identifikacije, dostojanstva i ponosa. Svi znate moje stavove oko političkog srpstva u Hrvatskoj, i zločina nad našom zemljom, ali kao katolik i vjernik, uvijek ću se zalagati da predstavnik srpske pravoslavne crkve može držati vjerske obrede i nad najgorim zločincima, ukoliko su sahranjeni u Hrvatskoj. Jer, to je pitanje iznad politike, to je pitanje ljudskog dostojanstva i odnosa prema mrtvima – poručio je on.

Odluka austrijskih biskupa o zabrani mise na Beliburgu za njega nije, dodao je, potpuno neočekivana.

– No, iznenađeni smo činjenicom da se biskupi usuđuju zabranjivati mise, to nije u duhu ni kanonskog prava, ni kršćanskog poslanja. Podsjećam i da je jedan njemački biskup zabranio misu za generala Praljka. Trebali bismo biti iznenađeni samo oko toga da se to tolerira u Vatikanu. Jer, ovaj je potez žestoki napad i na katoličke biskupe u Hrvatskoj, koji su se snažno suprostavili svetosavskom ponašanju patrijarha Irineja, koji ih je optužio i za ustaštvo. Posljedica je to i izlaska katoličke crkve u Hrvata iz rovova, koja posljednjih mjeseci pokazuje snažne znakove preuzimanja odgovornosti za zaštitu hrvatskih interesa, entiteta i zajedništva. I u tom pravcu smatramo da je ključno istaknuti kako je ovo velika šansa za Hrvatsku, za katoličku crkvu i biskupe u našoj zemlji, da snažno izađu iz rovova i da komemoracija za žrtve križnog puta hrvatskog naroda bude u Zagrebu, sada i ubuduće. Ne možemo niti smijemo, niti hrvatska država niti katolički biskupi, doći u poziciju da održavanje mise ovisi o raspoloženju nekoga drugoga. Radi se o našoj žrtvi i identitetu i moramo dokazati da imamo snage preuzeti odgovornost – stava je on.

Sve je, naglasio je, na katoličkoj crkvi.

– Ne podupiremo ni izjavu predsjednice koja je rekla kako je ona, kao Hrvatica i katolkinja, žalosna. Ne, ona mora poduzimati korake, mora javno progovoriti što misli o našem prijeldogu i ohrabriti naše biskupe da to učinimo. Boji li se netko da bi na toj misi ove godine bilo pola milijuna ljudi? Uvjeren sam da bi – izjavio je Đapić.

Predložio je i da se međudržavnim ugovorom Austrije i Hrvatske definira prostor na kojem bi se u Bleiburgu uredio provorazredni nacionalni muzej, “na najvišim standardima hrvatske znanosti, i da kroz hodočašća, ekskurzije i edukaciju sve generacije našeg naroda mogu tamo doći i spoznati što se s nama događalo”.

Vrijeme je da se komemoracija za hrvatsku žrtvu, koja simbolizira bleiburško polje, preseli u Hrvatsku i Zagreb, jer gdje god da kopate u Zagrebu, tamo su žrtve komunističkog terora i ubijanja, a da ne podupiremo to da se, zlouporabom demokracije, u Hrvatskoj veličaju zločinci koji su ubijali 1945. naovamo. Pozvana je taj korak učiniti katolička crkva, biskupi hrvatski, na čeli s kardinalom Bozanićem – zaključio je.

(m.vecernji.hr, 11.03.2019.)

oslije godina najava i priprema u Vukovaru je danas predstavljen politički projekt DESNO koji okuplja više političkih stranaka, udruga i pojedinaca desnice u Hrvatskoj. Predstavljeno je i deset teza koje bi trebale dovesti do političkog preporoda hrvatske državnosti i njenog, kako je rekao predsjednik stranke DESNO, Anto Đapić, preporoda na svim razinama.

– Hrvatski građani biraju u vremenu koje je pred nama između Titove ili Stepinčeve Hrvatske, a program koji nudimo je druga Republika kroz oporavak posrnulog hrvatskog gospodarstva i zaustavljanje “bijele kuge”. Upravo je Vukovar grad gdje bi se naše teze najbolje mogle primijeniti, rekao je Đapić. U tezama stranke DESNO stoji kako se zalažu za promjene izbornog zakona u Hrvatskoj i da cijela država bude jedna izborna jedinica. Nije za to da manjine imaju zajamčena mjesta u Hrvatskom saboru kao i dijaspora nego da kroz izbore i povjerenje građana ostvare realne rezultate.

Zalažu se za ukidanja državljanstva svima koji su ratovali protiv Hrvatske kao i reviziju Zakona o oprostu. Protiv su i da Srbija postane dio EU sve dok je Hrvatska njen član. Tvrdi kako u Hrvatskoj osam manjinskih zastupnika diktira hrvatsku politiku i da je to nedopustivo te da Vlada RH mora raditi u interesima Hrvatske i njenih građana. Na upit trebaju li se predstavnici nacionalnih manjina zabrinuti poslije ovih riječi Đapić je rekao kako nitko u Hrvatskoj nema razloga da se brine pa niti nacionalne manjine.

Na novinarski upit da iz svega rečeno ispada kako je Milorad Pupovac najveći krivac za sve što se događa u Hrvatskoj Đapić je rekao da to nije tako, da ni Pupovac niti bilo koji manjinski predstavnik nisu krivci nego im je izborni zakon omogućio mogućnost političke trgovine. Na taj način moguće je da u Sabor uđu ljudi sa po 500-600 glasova dobivenih na izborima.

– S ovim tezama izaći ćemo pred građane Hrvatske. Očekujemo od njih da prepoznaju trenutak i da pobijedimo na izborima, rekao je Đapić.

Ovo je deset teza stranke DESNO:

I. Potpuna integracija i temeljno političko jedinstvo sveukupnog hrvatskog naroda u procesu upravljanja hrvatskom državnošću i izgradnji vrijednosnih okvira hrvatskoga društva i naroda na svoju sliku i priliku.

II. Ostvarivanje hrvatske nacionalne državnosti nije omeđeno državnim granicama. Hrvatska državnost stoji na stupovima potpune i snagom Republike Hrvatske zaštićene suverenosti u današnjoj Hrvatskoj i današnjoj Bosni i Hercegovini te s potpunim i zaštićenim političkim pravima Hrvata u cijelom svijetu.

III. U Republici Hrvatskoj može postojati samo hrvatska politička nacija i državno-politički poredak mora počivati na tom načelu i štititi ga bez izuzetka. Neodrživo je i nedopustivo postojanje autonomnih i separatnih političkih entiteta pod bilo kojim drugačijim nazivljem i sadržajem, a svaka namjera formiranja takvih političkih entiteta bit će onemogućena i uništena u začetku.

IV. Hrvatsko državljanstvo je dragocjenost i ekskluzivitet pripadnika hrvatskoga naroda i prvi sigurnosni bedem stabilnosti hrvatske države. V. Kršćanstvo je pretežito vrijednosno i identitetsko obilježje hrvatskog političkog naroda i vrijednosni temelj uređenja hrvatskoga društva.

VI. Hrvatskom državnošću i državom isključivo će se upravljati primjenom najviših dostignuća hrvatskih i svjetskih znanja.

VII. Politički i državni poredak, ustavna i zakonska rješenja moraju proizlaziti iz definicije da je Republika Hrvatska nacionalna država hrvatskoga naroda, a svojim sadržajem i djelovanjem bit će usmjeren na razvoj stvaralačkih sloboda svakoga hrvatskoga državljanina te pune i sigurne jedinstvene primjene toga načela slobode na cijelom državnom području i u ravnopravnoj suradnji s ostalim državama na svakom mjestu u svijetu.

VIII. Promjenom izbornoga modela i s punim hrvatskim nacionalnim legitimitetom Sabora na stajalištu jedinstvene i neupitne hrvatske političke nacije, stječu se temeljni preduvjeti za radikalne ustavne i zakonite promjene u svim oblastima i eliminaciju svih nevaljalosti u današnjoj Hrvatskoj te će se osigurati sinergijsko jačanje i razvoj hrvatske nacije i hrvatskog društva u svim dijelovima, osmišljavanjem i primjenom odgovarajući ustavnih i zakonskih rješenja. OKRUPNJAVANJE DESNICE Poslije dvije godine okupljanja projekt Desno uskoro predstavlja svoj program

IX. Ostvariti i uspostaviti vrlo strogu i posebno osjetljivu hrvatsku nacionalnu državu na temeljne vrjednote hrvatskoga naroda, koje će država štititi bez izuzetka najstrožim raspoloživim mjerama primjerenim razini eventualne ugroze ili zle namjere te biti uvijek i svugdje trajni sigurnosni štit odvraćanja od eventualnih zlih namjera.

X. Jasna, točna i istinita identitetska polazišta slobodnog hrvatskog naroda temeljni su preduvjet svekolikoga razvoja Hrvatske i ostvarivanja kreativnih potencijala svakoga hrvatskog čovjeka u svim resorima. Država kakvu želimo ostvarit će to i omogućiti bez izuzetka.

(vecernji.hr)

Što je pokazala televizijska debata između predsjednika HDZ-a Andreja Plenkovića i predsjednika SDP-a Zorana Milanovića?

Debata je pokazala da su Plenković i Milanović politički blizanci, da svojim načinom govora unutar bruxelleskoga sustava vrijednosti nemaju bitnih razlika. Nešto je bilo iskrica oko Lex Perkovića, ali Plenković to nije do kraja iskoristio. Bilo je vidljivo da su oni dobri prijatelji, da se dobro poznaju, da su zajedno surađivali i da je njihov politički svjetonazorski okvir vrlo sličan. Milanović je bio decidiran, Plenković je malo hodao po rubu jer se morao svidjeti svome biračkom tijelu i članstvu HDZ. Međutim, mišljenja sam da u svim svjetonazorskim pitanjima nije bio ono što predstavlja hrvatska desnica. Kod svih dvojbenih pitanja išao je okolo pa na mala vrata; tu prije svega mislim na pozdrav Za dom spremni. Morao je znati da će to pitanje doći na red, morao je biti izričitiji, jasniji, decidiran. Način na koji je on odgovorio pokazao je da je to bilo ‘ni vrit, ni mimo’. Držim da niti jedan predsjednik HDZ-a, koji sebe smatra predvodnikom desnoga centra, ma što to značilo u njihovoj percepciji, ne može, a ne braniti pozdrav Za dom spremni. Svaki stav oko toga pozdrava u kojem ćemo mi objašnjavati povijesne špekulacije i lamentacije nema veze s realnošću. Pozdrav Za dom spremni je u potpunosti afirmiran i potvrđen te ako je i bilo nešto sporno u tom pozdravu, on je očišćen kroz Domovinski rat i HOS-ove i ostale hrvatske postrojbe. On je dio hrvatske tradicije. Mi kao Domovinska koalicija smatramo da je to jedna od zadnjih crta obrane poštovanja i prema Domovinskom ratu, ali i prema nama samima. Govoriti u negativnom kontekstu o pozdravu Za dom spremni s ove vremenske distance znači povlačiti se pred onima koji su izgmizali kao miševi i zmije nakon 25 godina i koji sada pokušavaju biti kriteriji demokratskoga sustava i demokratskih vrijednosti, a to je ono što radi dio hrvatske političke scene, koja sebe voli nazivati „desni politički centar“ tj. vodstvo HDZ-a. To se nikako ne smije dopustiti.

Pozdrav Za dom spremni je po mom dubokom uvjerenju svetinja Domovinskoga rata, dio našega identiteta, dio našega integriteta i mislim da je tu Plenković morao biti puno jasniji, puno čišći, a u najmanju ruku morao je biti na tragu politike dr. Franje Tuđmana koji je rekao da ‘NDH nije bila samo politička tvorevina nego izraz težnje i volje hrvatskoga naroda za svojom nezavisnošću’. Smatram da svaki pokušaj zabrane ovog časnog pozdrava koji je duboko uvriježen u hrvatskome narodu samo može praviti duboke i trajne podjele u hrvatskome društvu i provocirati sve one koji su branili hrvatsku državu.

Tko je od njih dvojice bio konkretniji?

U određenoj mjeri Plenković je dobio jer su dosadašnji HDZ-ovi lideri bježali od sučeljavanja s Milanovićem, što je bilo bespotrebno i veliki minus. U tome smislu Plenković je svakako dobio s time što se uopće pojavio. Javnost ga nije znala, mi s desnice ne možemo biti zadovoljni kako je on branio svjetonazorska pitanja, ali ako se želio prikazati kao birač centra, onda je u tome uspio.

Tko je Vama prihvatljiviji kao premijer?

Meni ni jedan nije prihvatljiv kao premijer. Mi se borimo da mi dobijemo toliko glasova da možemo o tome odlučivati. Nama Milanović nije prihvatljiv nikako, prvenstveno radi njegovih svjetonazorskih stavova o Miri Barešiću, Srbu, pozdravu Za dom spremni koji ga u potpunosti delegitimiraju kao prvoga čovjeka hrvatske Vlade. Također, on je u sučeljavanju očajnički bježao s teme Perkovića, pokušavajući to prebaciti na područje Franje Tuđmana i HDZ, što je potpuno smiješno. Svakome tko se bavi politikom potpuno je jasno da je SDP morao otvoriti dosjee UDBA-e kako bi se otklonio od komunističkoga nasljeđa. On to, ne da nije napravio nego je kao predsjednik Vlade, svom svojom moći, štitio Perkovića i Mustača. Zbog toga njegovi sadašnji, nemušti potezi da se opere od Lex Perkovića bili su pomalo tragikomični, a tu situaciju Plenković nije iskoristio do kraja. Nije smio brzo prijeći preko toga jer je to pitanje koje definira ima li jedna politička stranka kao što je SDP otklon od komunističkoga naslijeđa ili nema. SDP ga očito nema i to je ono što je HDZ morao iskoristi bolje i kvalitetnije. U svakom slučaju, Plenković se mora još potvrditi i dokazati da prihvaća onaj svjetonazor i političke pozicije kao i biračko tijelo HDZ-a.

Što im ponajviše zamjerate tijekom debate?

Oba su se ponijela vrlo loše prema proslavi ustanka u Srbu. Za svakoga objektivnoga promatrača, analitičara i povjesničara činjenice nepobitno govore da je u Srbu bio zločin Srba nad Hrvatima. Radi se o neviđenoj mržnja Srba nad Hrvatima kada su na blagdan sv. Ane na najokrutniji način poklani hrvatski hodočasnici. Neprihvatljivo nam je „zaobilaženje“ i ignoriranje takve tragedije, a pogotovo od strane HDZ-ovog predsjenika. Jasno treba reći i poštivati činjenicu da je tzv. ustanak u Srbu bio veliki zločin, a ništa bolja ne može biti niti kvalifikacija ustanka u Brezovici koji je doveo do zločna u Srbu. Tu je Plenković na tragu ljevičarske političke pozicije, s nešto umjerenijom i suzdržanijom retorikom od Milanovića, ali samo da se ne bi do kraja zamjerio svome biračkom tijelu.

Ono što me posebno pogodilo jest njihov stav o Miri Barešiću. Za obojicu to je očito nezgodna tema, što je i logično, budući da su i Plenković i Milanović gradili svoje političke karijere te na pozicijama Bruxellesa gledali vizuru Hrvatske, dok su se njihovi vršnjaci za istu borili. Miro Barešić je istinski hrvatski vitez, hrvatski junak. Kada o njemu govore jedan Milanović i Plenković prije svega trebaju govoriti uz puno poštovanje, a i u kontekstu vremena kada su hrvatski zatvori bili prepuni hrvatskih mučenika, nacionalista, političara, domoljuba. To je doba kad su se UDBA i Ozna najbrutalnije obračunavale s Hrvatima u emigraciji, a akcija tada dvadesetogodišnjeg Mire Barešića i njegove organizacija bila je ona ‘ljutu travu na ljutu ranu’. Takve izjave mogu davati samo oni koji nisu osjećali hrvatsko društvo. Nitko ne spominje da je Vladimir Rolović, koga je likvidirao Barešić, jedan od najzagriženijih Oznaša i Udbaša koji je bio poslan u Švedsku, gdje je bila snažna emigrantska tvrđava, da razbije emigraciju i pobije najuglednije hrvatske ljude. Ovo je samo bio odgovor na to. To je bio rat između jugoslavenske tajne policije s hrvatskim emigrantima. Činjenica je da je Miro Barešić u svojim 40-im godinama došao u Hrvatsku i poginuo u opasnoj operaciji, u operaciji u koja se nije trebalo ni slati, već je on trebao biti instruktor i motivator, budući da je nama mlađima bio legenda. U njegovom slučaju treba ispitati ulogu Perkovića. Kada se govori o Miri Barešiću mislim da su i Milanović i Plenković morali stajati mirno, a ne ga stavljati u negativni kontekst.

Kad ste već spomenuli Perkovića. Nedavno je njemu i Mustaču donesena osuđujuća presuda u Njemačkoj. Ima li Hrvatska snage suočiti se s implikacijama te presude i konačno provesti neki oblik lustracije?

S velikim ponosom mogu kazati da je presuda Perkoviću i Mustaču jedan od mojih najvećih političkih uspjeha. Želim i ovom prigodom podsjetiti da sam bio taj koji je otvorio dosje Udba-e u Njemačkoj, da sam ’90-ih godina prikupljao sve moguće podatke koje sam mogao. Imam posebnu zahvalu prema Kazimiru Svibenu, koji je bio predsjednik Komisije za žrtve rata i poraća u Hrvatskom Saboru i koji mi je omogućio da dobijem svu dokumentaciju koja se tiče moga strica Ante Đapića koji je ubijen u emigraciji, kao i ostalih emigranata. Kako mi u to vrijeme nismo imali sugovornika u Hrvatskoj, nitko se nije želio time baviti jer je snažna Manolićeva ruka sve držala pod kontrolom i mreže Udbe su bile netaknute, tako da sam sa svom tom dokumentacijom i kontaktima s njemačkom policijom i tužilaštvom ponovno otvorio taj slučaj koji je kasnije doveo do svega ovoga. To je prvi potez lustracije u hrvatskome društvu.

Hrvatskoj je potrebna snažna lustracija, prije svega u pravosuđu jer je nevjerojatno da njemački sud osudi na doživotnu robiju ljude čijem izručenju su se protivili hrvatski sudovi i tužiteljstvo. Ovo je proces koji je postao nezaustavljiv, bez obzira tko bude na vlasti, ne smije politički sprječavati državno odvjetništvo za poduzimanje koraka, s tim da treba napraviti lustraciju Državnoga odvjetništva i hrvatskoga pravosuđa da bi se to uopće moglo pokrenuti. Ne može netko tko je bio u prošlom sustavu, sudjelovao u bilo kakvim političkim procesima, danas biti u Vrhovnome i Ustavnom sustavu. Prvo nam treba lustracija u pravosuđu da bi moglo funkcionirati sve ostalo.

Što nudi Domovinska koalicija, koliko je tu stranaka okupljeno i što Vi nudite biračima?

Domovinska koalicija nudi zajedništvo hrvatske desnice. Hrvatska desnica mora biti snažno zastupljena u Hrvatskome saboru. U ovom trenutku objedinjujemo pet stranaka i čitav niz uglednih pojedinaca. To su Hrvatska stranka prava dr. Ante Starčević, Demokratski savez nacionalne obnove, Ujedinjena stranka prava, Hrvatsko kršćanska demokratska unija i Hrvatska demokratska stranka. Tu su i ugledni pojedinci, nekadašnji saborski zastupnici poput Pere Kovačevića, Miroslava Rožića, dr. Ante Kovačevića, Vlade Jukić. To je naš najbolji tim iz 2007. godine, shvatili smo ozbiljnost trenutka i odlučili dati sve od sebe. Ne smijemo zaboraviti ni Peru Ćorića, ni Ivana Tepeša. Na sedam lista su aktualni i bivši saborski zastupnici, ostale liste čine uglednici lokalnih jedinica. Želimo biti snažan korektiv onome što će se događati u Hrvatskoj, želimo odaslati snažne poruke, prije svega svjetonazorske i duhovne. Bez snažnoga svjetonazora, ideologije i duhovnoga karaktera politike ne možete rješavati nikakve probleme. Ako nemate osjećaj prema obitelji, domu i starima, onda ne možete donositi niti zakone koji mogu biti komplementarni s onim što nama treba.

Naš socijalni program se temelji na socijalnome nauku Katoličke crkve koja je tu vrlo jasna – načelo solidarnosti je temelj opstanka jednoga društva, posebno manjega naroda kao što je hrvatski. U tome smislu držim da dajemo jedan kompletan program reforme pravosuđa, ali i reforme gospodarstva u kojem Hrvatska trenutno nema nikakvu strategiju. Jedno od presudno važnih pitanja za nas je demografska obnova koja se bez konkretnih koraka neće dogoditi. Mi predlažemo, za primjer, da se uvede status majke njegovateljice/odgajateljice s više djece te da joj to bude i plaćeno. Ako ne dovedemo određene standarde u Hrvatsku nećemo ići naprijed. Trebamo se baviti poljoprivredom, središnja nacionalna banka treba biti stavljena pod kontrolu Hrvatskoga sabora, Narodna banka mora biti u funkciji hrvatskoga poduzetništva, države, a ne stranoga kapitala. Što je posebno važno u vanjskoj politici, mora biti postavljen zid prema Istoku. Nakon svih ovih uvreda koje prema nama idu iz Srbije, vrijeđanja i pisanja, izmišljanja nota i pokušaj rušenja našega ugleda u svijetu, bio bi akt nacionalne veleizdaje kada bi bilo koja hrvatska vlada ili parlament donio odluku o pripuštanju Srbije u Eu bez referenduma hrvatskoga naroda. Konačnu riječ o tome hoće li Hrvatska pristati na to da Srbija postane članica EU za pet, deset ili 20 godina ne smije se dogoditi bez da se pita hrvatski narod putem referenduma.

Kakva su Vaša očekivanja?

Nositelj sam liste u IV. Izbornoj jedinici, Osječkoj i Virovitičkoj županiji. Bit će teška utakmica, ali zbog ugleda, moga osobnog, ali i ostalih kandidata, uvjeren sam u dobar rezultat. Vjerujem da možemo polučiti rezultat koji će onemogućiti formiranje velike koalicije HDZ-a i SDP-a. Sve ovo što se događa u hrvatskoj politici, a posebno umjetno forsiranje ‘mladih’ političara, samo je pokušaj da se onemogući da bilo koja opcija može s formalno srodnim strankama formirati većinu. Pred narodom će onda ispasti da oni zbog toga idu s velikom koalicijom. Moramo se osigurati da do toga ne dođe. Deset mandata bi nam bio minimum koji bi mogao omogućiti da HDZ ne može ostvariti ono što svi očekuju – koaliciju s SDP-om.

Na desnici je veliki broj stranaka koje nikako da se okupe u jednu veliku koaliciju. Tko je najveća zapreka takvome ujedinjenju i tko je kriv za takav raspad na desnici?

Tu moramo promatrati ljude. Bilo je razbijanja, kao sa HSP-om, kad sam ja srušen, propala je i stranka, koja se danas broji u promilima. Primjerice, u gradu u kojem živimo predsjednik HSP-a Danijel Srb i ja, ja dobijem deset puta više glasova nego on, bez obzira što je brend stranke u njegovim rukama. Na ovim izborima smo pokušali okupiti sve, sa svima smo razgovarali i svima smo nudili korektne ponude oko mjesta i lista. Ali, oni imaju svoje nalogodavce koji ne dopuštaju formiranje jakog desnog krila. Poanta je u tome da je najveći dio toga desnog, pravaškog, demokršćanskog konzervativnog biračkog tijela okupljen oko Domovinske koalicije. Tu je i najjača parlamentarna stranka na krajnjoj desnici HSP A.S., tu sam ja – simbol pravaštva svih ovih godina, tu su Rožić i Kovačević i mislim da je jasno što naši birači mogu očekivati. Koliko ćemo mi uspjeti u tome, vidjet ćemo. Vjerujem da možemo dobiti između 8-9 zastupnika.

Koje su to ključne stvari kojima se nova vlast morala odmah pozabaviti?

Nova vlast bi se prije svega trebala pozabaviti činjenicom da je Hrvatska ugrožena više socijalno i duhovno, nego gospodarski. Zakonska regulativa mora onemogućiti izbacivanje ljudi iz jedine nekretnine. S druge strane treba uvesti veću monetarnu suverenost, koja ne može biti potpuna, ali treba biti veća nego danas. Radničko zakonodavstvo treba urediti na drugačiji način, s naglaskom na zaštitu žena i trudnih radnica. Tu je i demografska obnova o kojoj se zaista treba voditi računa. To su prvi potezi koje trebaju napraviti.

Što je Hrvatska izgubila zadnjih godinu dana?

Politika je izgubila svoju vjerodostojnost, pokazalo se da nema prostora za eksperimentiranje. Eksperiment je bio brutalan i loš. Najjača stranka je prepustila mjesto predsjednika Vlade, što je nedopustivo pa i po cijenu novih izbora, na kojima bi, siguran sam, Karamarko prošao puno bolje. Najjača stranka treba imati svoga predsjednika Vlade, ali mora i naći svoje partnere.

Razgovarala: ANDREA ČERNIVEC

Predsjednik Demokratskog saveza nacionalne obnove (Desno) Anto Đapić ustvrdio je danas da je ministar kulture Zlatko Hasanbegović izvrgnut brutalnim napadima zbog svog domoljublja i jer je jedini počeo s istinskim reformama u svom ministarstvu, odnosno s rezanjem troškova.

“Ako Hasanbegović ne bi opstao kao ministar, onda će pasti Vlada, a HDZ u tom slučaju više ne bi imao što tražiti na hrvatskoj političkoj sceni. Ipak, nadam se da će Hasanbegović ostati na mjestu ministra kulture i konačno uvesti reda, te da nećemo više financirati vlastite neprijatelje kroz medije i udruge”, poručio je Đapić na konferenciji za novinare.

Pritom se osvrnuo na fotografiju na kojoj je Hasanbegović snimljen s kapom HOS-a tijekom Domovinskog rata.

“O tome pišu Novosti, glasilo Srpskog narodnog vijeća koje kroz dugogodišnje izlaženje širi mržnju prema Hrvatskoj, a za to godišnje iz hrvatskog državnog proračuna dobivaju oko tri milijuna kuna. Mi se nadamo i očekujemo da će novi ministar hrvatske kulture ukinuti financijska sredstva za takva glasila, koja rade izravno protiv hrvatskih nacionalnih interesa”, poručio je Đapić.

HOS-ovi dragovoljci nosili su crne odore i na kapama značke na kojima je bio povijesni hrvatski grb s prvim bijelim poljem, okružen stiliziranim hrvatskim pleterom.

“To što iz hrvatskog pletera Nenad Stazić i njemu slični vide slovo ‘U’ je njihova fantazija i mržnja prema svemu što mi doživljavamo da je istinsko hrvatsko. Oni i na povijesnom hrvatskom grbu na Markovoj crkvi vide ustaško znakovlje”, kazao je Đapić.

Kap koja je prelila čašu je izjava Zorana Milanovića da je i Franjo Tuđman smatrao HOS-ovce opasnim crnokošuljašima, čime je bivši premijer obmanuo hrvatsku javnost i obezvrijedio ulogu dragovoljaca HOS-a u Domovinskom ratu, napominje Đapić.

Tuđman je imao posve drugačiji stav o dragovoljcima HOS-a, istina, imao je svojih primjedbi, ali je izuzetno visoko cijenio dragovoljce HOS-a koji su kroz Zakon o pravima hrvatskih branitelja ušli u sastav Hrvatske vojske kao njezin regularni, sastavni dio. Također je priznao status dragovoljcima HOS-a i sve činove koje su imali kao svoje u doba stvaranja Hrvatske vojske, tvrdi Đapić.

Pritom ističe da je na Vojnom sudu u Zagrebu donesena oslobađajuća presuda vodstvu HOS-a, u kojoj je Vojni sud izrijekom naglasio da dragovoljačke postrojbe HOS-a nisu bile paravojne formacije, nego doprinos HSP-a stvaranju Hrvatske vojske i obrani Hrvatske.

(Večernji list, 12.02.2016.)

Ante Prkačin drugi je na listi Vaše stranke Desno, a često ste se, donedavno, politički sukobljavali, pa i bili u svađi.

- Imali smo uspona i padova, a izgubili smo puno vremena. Razmišljamo slično, ali su nam različiti pristupi I karakteri. On će privući dio birača koji vole njegov stil, a zajedno, stava sam, možemo okupiti sve pravaške glasove, kao i dio HDSSB-ovih i HDZ-ovih.

 Tko je predložio tu suradnju?

 – Ja sam njega kontaktirao. Htio sma da lista bude spoj mladosti I iskustva. Kao peterostruki saborski zastupnik, smatrao sam kako imam pravo predvoditi listu, a Prkačin daje posebnu dimenziju kroz osebujni stil života, od ratnika, pjevača, pjesnika do političara. Na listi nam je i mladi Damir Petkov iz Švicarske, predsjednika Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti za dijasporu, kao i šest gospođa s uspješnim karijerama.

 Špekuliralo se i kako ste se odlučili na samostalni izlazak jer su, navodno, propali pregovori s HDZ-om da Vas on uvrsti u svoju listu.

 – Nisam uopće pregovarao s HDZ-om. Bilo je neformalnih priča, ali ne službenih. Znao sam odmah kako tu nema neke priče jer su procjenjivali kako bih preferencijalnim glasovanjem dobio više glasova od njih. Na možda posljednjim sam parlamentarnim izborima, a gušt da nisam nikome dužan i mogu reći što želim, ne može mi platiti ni jedno saborsko mjesto. Osim toga, promovirali smo stranku Desno.

 Ističete kako je, citiram, krajnje vrijeme da nacionalne manjine prestanu odlučivati o sastavu Vlade. Mijenjali biste izborni zakon?

 – S 92.000 osvojenih glasova imao sam svojedobno jednog saborskog zastupnika, a osam manjinskih zastupnika bira ukupno 25.000 birača. To je diskriminirajuće.. Pravi bi potez bio da ih se bira s nacionalnih lista, a ne bude li dovoljno manjinskih zastupnika, može se ići na nove izbore. Ali da ne idemo tako daleko, trebaju biti limitirani nečim što su manjinska prava, a ne da odlučuju o proračunu. Naša prava prema manjinama su zbroj svih mogućih prava koja postoje u Europi, treba to svesti na neku razumnu razinu, to je dobro za manjine, ali i razvoj Hrvatske.

 Dok, primjerice, HDSSB glasno priziva regionalizaciju, Vi ste jasno protiv nje.

 – Slavoniji ona ne odgovara. Ne možete ići u regionalizam kada ste duboko osiromašeni. Treba nam snažna centralna vlast koja će pomoći da Slavonija i Branja uhvate priključak.

Kakav izborni rezultat očekujete?

- Osvajanje parlamentarnog statusa ravno je pobjedi. Hrvatska je duboko polarizirana na dva velika bloka i vrlo je teško izboriti se za prostor. I izašli smo stoga samo u IV. izbornu jedinicu gdje su naši ljudi najprepoznatljiviji. Realno je očekivati jedan saborski mandat, a hoćemo li osvojiti I drugi, vidjet će se u nedjelju.

Na koje biračko tijelo računate?

- Imamo veliki broj birača pravaške orijentacije jer sam prepoznat kao dugogodišnji šef pravaškog pokreta s izvrsnim uspjesima. Naravno, očekujem i glasove dijela HDZ-ovih i HDSSB-ovih birača jer smatram kako smo dobro postavili teze nacionalne desnice. Fokusirali smo se, uz već spomenuto, na vraćanje Središnje banke pod ingerenciju Sabora, uvođenje hrvatskog standarda za uvoz roba… Moj program je moj život posljednjih 25 godina, pet puta sam osvajao mjesto u Saboru.

 Hoće li Vam bivša stranka HSP biti uteg na izborima ili upravo suprotno?

 – Dosta me građana poistovjećuje s HSP-om pa oni nama mogu odnijeti nešto glasova, minus su mi u ovom trenutku. Puno smo uložili u identifikaciju stranke Desno. Predstavljamo konzistentnu politiku, ali nastupamo pod drugim brendom.

 Kakav rezultat prognozirate HSP-u?

 – Neće osvojiti niti jedan mandat. Popularnost Ruže Tomašić bila je iz koalicije s HDZ-om, birači su ju percipirali kao nešto čvršće, odlučnije, a što nema veze s realnošću. Prepoznao je to i HDZ pa ju je otklonio. Hrvatske će vlada biti formirana i bez nas, i bez HDSSB-a i bez Mosta. Nije nam cilj biti dio Vlade, dovoljno je da se u Saboru čuje glas korektiva. Mi nismo dužni nikome, mnogi su dužni meni.

 Tko Vam je prihvatljiviji kao budući premijer, Zoran Milanović ili Tomislav Karamarko?

 – Apsolutno je potrebna promjena. Milanović se delegitimirao kao mogući vođa hrvatskog naroda zbog “Lex Perkovića”. Nije smio, kao relativno mlad, upasti u tu zamku. Praktički to znači kako njegova politička opcija nije prekinula sa svojim naslijeđem. Puno su se bavili svjetonazorskim pitanjima, a mandate su dobili da pokrenu hrvatsku nabolje.

Kako komentirate Glavaševu Slavonsku sokolsku gardu?

- Meni je SSG simpatična priča, ne znam što su svi graknuli. Čudi me kad HDZ skoči jer su gotovo privatizirali proslavu na Bleiburgu, na kojem je koliko hoćete crnila, što ja podupirem, crno je moja boja. Branimir Glavaš uvijek vuče snažne poteze, želi biti kreator, a ne objekt kreacije. Garda je vrsta provokacije kojom on radikalizira svoju situaciju, u tome je uspio, svi su se u to upecali. Koliko je to opravdano za glasove, pokazat će se u nedjelju. Ja sam tu fazu prošao.

 Protivite se odgodi kanonizacije kardinala Alojzija Stepinca.

- Slučaj Stepinac upozorava na duhovnu krizu. Jedini smo ustali protiv odgode kanonizacije. Da se radi o religijskim pitanjima, ne bismo riječ rekli. No, radi se o klasičnoj politici gdje su srpski čelnici iznijeli negativne stavove, što mene vrijeđa kao katolika.

Autor:
Suzana Lepan Štefančić

(Večernji list, 5.11.2015)

Đapić je kazao kako stranka Desno može osvojiti dva saborska mandata te da Ante Prkačin (drugi na listi u IV. izbrnoj jedinici, op. a.) i on sa svojim političkim iskustvom, znanjem i dosadašnjim rezultatima nemaju političku konkurenciju. Naglasio je kako će u Saboru otvarati teme kako bi se rješavali ključni hrvatski problemi. Đapić je rekao kako je oporavak gospodarstva najveća zadaća te bi najprije i u najkraćem roku potrebno bilo riješiti rašomon u hrvatskom zakonodavstvu.

- Kao odgovorni ljudi glasno ćemo reći kako Hrvatsku čekaju teški tereti koje treba ravnomjerno rasporediti. Do sada je to raspoređivanje išlo na teret prosječnog hrvatskog čovjeka, a na korist banaka. Nisu to hrvatske banke. Prodane su nakon što smo ih sanirali u bescjenje strancima i Hrvatska narodna banka ih pokriva i čuva te mogu divljati kao s operacijom franak i valutnim klauzulama – kazao je Đapić, naglasivši kako je zbog toga važno promijeniti zakone i vratiti HNB pod ingerenciju Sabora.

Ante Prkačin obraćajući se okupljenima u Antunovcu naglasio je kako Đapić i on predstavljaju družinu koja ima svoj program i ne mijenja ga zbog izbora. Također je naglasio da je najveći problem Hrvatske katastrofalno gospodarsko stanje u zemlji, jer utječe na socijalni status građana, na znanost, sport, kulturu… Zbog toga Hrvatska gubi svoju samostalnost i suverenost, rekao je. Prozvao je Tomislava Karamarka jer ništa ne može reći o gospodarskom programu svoje stranke.

- Onaj tko zna svoj program u pet minuta može iznijeti njegove smjernice – kazao je Prkačin.

ISTI TRETMAN ZASTUPNICIMA

“Nitko ne progovara o nepravičnom hrvatskom izbornom sustavu. Posebice činjenici da će četvrti put zaredom na izborima o parlamentarnoj većini i formiranju vlade odlučivati nacionalne manjine. Nemam ništa protiv manjina, ali ne mogu one odlučivati o formiranju vlade, ni pravcu proračuna i što ćemo mi i kako raditi u Hrvatskoj. Predstavnici nacionalnih manjina biraju se zakonom prema kojemu netko može postati zastupnik s 500 glasova i ne može on imati isti tretman kao zastupnik kojemu za ulazak u Sabor treba 15 tisuća glasova. Promjena izbornog zakonodavstva i stavljanje u realne okvire jedan je od imperativa buduće hrvatske politike”, kaže Đapić.

I.Mikulić

(Glas Slavonije, 05.11.2015)

Cijeli tekst možet pročitati ovdje:

Anto Djapić, Glas Slavonije

– Politička opcija koju sam 2007. predvodio osvojila je 92.000 glasova i imali smo jednog saborskog zastupnika. Zastupničko mjesto u Saboru dobio je i pripadnik jedne nacionalne manjine koji je osvojio samo 500 glasova. Pozitivna diskriminacija urušava legitimitet saziva hrvatskog Sabora jer već četvrti put imamo situaciju u kojoj će osam pripadnika nacionalnih manjina odlučivati o parlamentarnoj većini – izjavio je Đapić na predstavljanju dijela svog predizbornog programa.

Dovodi to, mišljenja je, do nesrazmjera utjecaja i moći.

– Milorad Pupovac zato si može dozvoliti da u izbornoj kampanji provocira hrvatsku javnost deklaracijom o federalizaciji Hrvatske. Zato što je ona praktički provedena kroz hrvatski Sabor ovakvim izbornim sustavom kojim se omogućava osmorici pripadnika nacionalnih manjina da odlučuju tko će biti većina – rekao je. Nisu protiv osam manjinskih zastupnika, dodao je, ali ih treba birati “s lista političkih stranaka pod istim uvjetima i njihova se uloga treba redefinirati”.

 Izborni je zakon, stava je nadalje, diskriminirajući i hitnu mu treba promjena

 – Mnogi politički akteri  dovedeni su u izuzetno diskriminirajući položaj jer se u javnosti uporno forsira teza kako se na izborima bira premijer. To je posve diskriminirajuće prema ostalim kandidatima drugih političkih stranaka – stava je Đapić.

On se protivi predizbornim koalicijama jer su “najgrublji oblik manipulacije političkog inženjeringa”, a i dovode do velike apstinencije birača na izborima. Dotaknuo se i položaja hrvatskih branitelja koji nemaju hrvatsko državljanstvo, pa time ni prava i povlastice.

– Nakon Bljeska smo u Okučanima dijelili domovnice srpskim teroristima, vođama pobune, a tisuće hrvatskih dragovoljaca nemaju ni državljanstvo, time niti bilo kakva prava. Pravo na hrvatsko državljanstvo treba ima svaki branitelj, a pod povećalo se mora stvaiti državljanstvo onih koji svim svojim radnjama daju do znanja da ne podupiru postojanje Hrvatske, a to su abolirani četnici – poručio je Đapić.  

(Večernji list, 28.10.2015.)

]]> http://www.desno.hr/?feed=rss2&p=1768 0 http://www.desno.hr/?p=1618 http://www.desno.hr/?p=1618#comments Tue, 20 Oct 2015 08:55:13 +0000 http://www.desno.hr/?p=1618 Prkačin o Vulinu: Onaj koga garda u crnim odorama podsjeća na dimnjačare, treba u ludnicu. 
“Brate, Vulin ga zabrljao s onom pričom o dimnjačarima!”

- Kad smo Ante Prkačin i ja razgovarali o onome što ćemo raditi, skoro smo izašli sa sloganom “Sve što vam kažu – lažu!”, no, odustali smo jer ne želimo nikoga vrijeđati – rekao je Anto Đapić na predstavljanju liste njegove stranke Desno. Na listi su osam žena, general, tri ratna vojna invalida, predsjednika Hrvatske akademije znanosti za dijasporu, a od zanimljivih imena, uz Prkačina je tu i Damir Petkov iz Švicarske.

Prkačin je istaknuo kako su ljudi poput njega i Đapića potrebni u saborskim klupama, a nije štedio Dragana Vulina, čelnika HDSSB-a.
- Brate, Vulin ga zabrljao s onom pričom o dimnjačarima! Onaj koga garda u crnim odorama podsjeća na dimnjačare, odmah treba ići u ludnicu – izjavio je Prkačin.Uđu li u Sabor i bude li “Milanović šef parade”, njemu će imati, dodao je, “tko što za reći”.

- Problem je dođe li na vlast Tomo Karamarko jer s desne državotvorne hrvatske strane njemu nitko osim nas nema što reći. Njih prvo treba učiti jer ne znaju. Oni imaju političku moć i činjenica je da će imati veliki broj mandata. E, kad bi imali toliku količinu i pameti, onda bi Ante sad šalovao i betonirao. Pristupit ćemo im kao stariji brat, vrlo ozbiljno i odgovorno, i posavjetovati ih – kazao je Prkačin.

(Večernji list, 19.10.2015.)

]]> http://www.desno.hr/?feed=rss2&p=1618 0